Odakle dolazi vlaga u zidu i kako je pratimo senzorima u temelju

Kako se mjeri vlaga u zidu i zašto mjerač ne pokazuje izvor?

Vlaga u zidu najčešće se mjeri ručnim mjeračem vlage. Postoje dvije vrste: mjerač s iglicama, koji mjeri otpor materijala između dva šiljka, i mjerač bez iglica, koji se samo prisloni na zid i očita vlagu nekoliko centimetara u dubinu. Oba daju relativnu vrijednost za određeni materijal. Koliko vode stvarno ima u zidu, u postotku mase, pokazuje tek uzorak materijala koji se izbuši, izvaže, osuši i ponovno izvaže, ili karbidna CM metoda koja se koristi za estrih.

Ručni mjerač prisloni se na zid i za sekundu pokaže broj. Taj broj kaže koliko je zid vlažan na tom mjestu i u tom trenutku. Ne kaže odakle je voda došla, kojim putem i koliko dugo već putuje.

Voda se u kući ne drži mjesta na kojem je ušla. Kroz beton i estrih ide sporo, kroz šupljine oko cijevi i ispod pločica brže, a zid u koji stigne može biti metrima daleko od izvora. Najveća vrijednost na tlocrtu stoga nije nužno mjesto kvara. To je mjesto na kojem se voda najviše skupila.

Postoji i drugi problem. Vlaga iz tla mijenja se s kišom, razinom podzemne vode, temperaturom i grijanjem u kući, a kroz beton napreduje tjednima. Jedno mjerenje u listopadu i jedno u veljači mogu dati sasvim različitu sliku iste kuće. Iz jednog očitanja ne vidi se ni smjer, ni brzina, ni reakcija na vrijeme.

Zašto nastaje vlaga u kući?

Vlaga u kući ima pet uobičajenih izvora, i samo su neki od njih vodoinstalaterski:

1. Kondenzacija. Topao i vlažan zrak iz kuće ostavlja vodu na hladnim površinama: u kutu sobe, iza ormara uz vanjski zid, ispod prozora. Javlja se zimi, uz grijanje i slabo prozračivanje, i prva joj je posljedica plijesan.
2. Kapilarna vlaga iz tla. Temelj bez ispravne hidroizolacije upija vodu iz tla, a zid je vuče prema gore. Vidi se kao traka vlage uz dno zida.
3. Prodor kiše. Kroz fasadu, krov, oštećen oluk, prozorsku klupčicu ili spoj terase sa zidom. Pojavljuje se nakon kiše, često visoko u zidu.
4. Instalacija. Cijev za hladnu ili toplu vodu, odvod, bojler ili centralno grijanje. Vlaga je uz trasu instalacije i ne prati vrijeme vani.
5. Odvod klima uređaja. Crijevo za kondenzat koje je ispalo ili začepljeno moči zid ispod unutarnje jedinice, i to samo ljeti, dok klima hladi.

Kondenzacija i prodor kiše najčešće se prepoznaju na prvi pogled. Teški slučajevi su drugi i četvrti izvor, jer oba daju vlagu nisko u zidu, često na istom mjestu. Za njih smo razvili sustav opisan u nastavku.

Kako prepoznati kapilarnu vlagu i razlikovati je od curenja?

Kapilarna vlaga dolazi iz tla kroz temelj i diže se kroz zid kao voda kroz spužvu. Ima nekoliko tipičnih znakova, ali nijedan nije siguran sam za sebe:

Problem je što se znakovi u stvarnoj kući miješaju. Kupaonica i praona obično su uz vanjski zid, nisko, na istom dijelu temelja. Stara cijev koja propušta polako daje traku uz dno zida kao i loš temelj. Kad tablica ne da jasan odgovor, potrebno je mjerenje kroz vrijeme.

Što je sustav za praćenje vlage koji smo razvili?

Za kuće u kojima vlaga ima više mogućih izvora razvili smo vlastiti sustav za dugotrajno praćenje vlage u temelju. Sastoji se od tri dijela:

• senzori vlage koje izrađujemo sami i ugrađujemo u temelj kuće, svaki u svoju rupu,
• uređaj u kući na koji su spojeni svi senzori i koji podatke šalje dalje,
• naš poslužitelj, na kojem se podaci bilježe u stvarnom vremenu, za svaku točku posebno.

Podatke pregledavamo svaki dan. Ako se na nekoj točki dogodi nagla promjena, vidimo je isti dan, a ne na kraju mjerenja. Vlasnik ne mora ništa očitavati ni bilježiti.

Senzore radimo u vlastitoj izradi zato što ih po kući treba mnogo, a svaki mora sjesti u rupu koju smo izbušili i ostati zabrtvljen mjesecima. Ograničenje toga je stvarno: broj senzora koje imamo spremne je konačan, pa za veću kuću ponekad treba nekoliko tjedana da izradimo ostatak.

Zašto se senzor brtvi u betonu?

Svaki senzor ide u rupu dubine oko 5 cm izbušenu u temelju, a rupa se nakon ugradnje zabrtvi. Brtvljenje je ono što mjerenje čini upotrebljivim.

Otvoren senzor mjerio bi i kišu koja curi niz temelj, vlagu iz zraka i vanjsku temperaturu. Svaki pljusak izgledao bi kao skok vlage u betonu, iako beton možda nije ni osjetio promjenu. Zabrtvljen senzor mjeri samo vlagu u samom betonu. Kad nakon kiše vlaga na nekoj točki poraste, to znači da je voda stvarno ušla u temelj, a ne da je senzor pokisnuo.

Kako raspoređujemo mjerne točke po kući?

Za obiteljsku kuću računamo s 20 do 40 točaka. Raspoređujemo ih po cijelom obodu kuće, a gušće ondje gdje je ručno mjerenje pokazalo najviše vrijednosti. To su najčešće zidovi uz kupaonicu, praonu, kuhinju i spremište, uz kamin, te mjesta na kojima cijevi ulaze u kuću.

Konačan raspored dogovaramo s vlasnikom. On zna gdje su bile stare mrlje, gdje je nekad nešto popravljano i kuda ide oluk. Ta znanja ne vide se ni na jednom uređaju, a često odluče gdje treba gušća mreža točaka.

Što je točaka više, to se preciznije vidi gdje vlaga ulazi. S premalo točaka kuća izgleda jednoliko vlažna, a dva susjedna ulaza vlage stapaju se u jedan.

Zašto praćenje vlage traje cijelu zimu?

Mjerenje traje najmanje tri mjeseca, a najbolje cijelu zimu. Zimi je tlo u Istri najvlažnije: jesenske i zimske kiše natapaju zemlju oko temelja, isparavanje je slabo, a u kući se grije. Problem koji ljeti miruje tada je najizraženiji.

Dulje razdoblje daje i usporedbu. U tri mjeseca prođe više kišnih razdoblja, nekoliko suhih tjedana, hladni dani i dani s grijanjem na punoj snazi. Svaka od tih promjena ostavi trag u podacima, i upravo iz tih tragova se čita uzrok.

Nakon završetka senzore uklanjamo, a rupe uredno zatvaramo.

Kako iz podataka čitamo smjer širenja vlage?

Kad imamo podatak za svaki dan i svaku točku, temelj, zidove i vremenske prilike možemo staviti jedno uz drugo. Uzrok se tada obično vidi iz jednog od četiri obrasca:

1. Temelj je vlažan i vlaga raste nakon kiše. Beton vuče vlagu iz tla. Hidroizolacija temelja ne radi kako treba i to je najvjerojatnije glavni uzrok.
2. Temelj je suh, a zidovi u kući vlažni. Vlaga ne dolazi iz tla nego iznutra: iz vodovodne instalacije, grijanja ili nekog drugog izvora u kući.
3. Vlaga je visoka samo na pojedinim točkama. Riječ je o lokalnom oštećenju, primjerice na mjestu gdje cijev prolazi kroz temelj, uz oluk ili na prekidu izolacije.
4. Vlaga se s vremenom pomiče od točke do točke. Iz redoslijeda kojim se točke vlaže vidi se smjer u kojem se vlaga širi i mjesto s kojeg kreće.

Četvrti obrazac je ono što ručno mjerenje ne može dati. Zamišljen primjer, ne rezultat iz neke kuće: nakon jake kiše prva poraste točka uz kut praone, dva dana kasnije susjedna točka prema kupaonici, a tjedan dana poslije i točka uz hodnik. Vlaga tada kreće od kuta praone i širi se prema unutrašnjosti kuće, pa se sanacija planira na kutu, a ne u hodniku, gdje je mrlja možda najveća.

Isto vrijedi obrnuto. Ako točke rastu bez ikakve veze s kišom, ali prate dane kad se kuća grije, sumnja pada na instalaciju grijanja, a ne na tlo.

Kako se praćenje vlage slaže s geofonom, termalnom kamerom i tlačnom probom?

Senzori u temelju ne zamjenjuju klasičnu detekciju skrivenog curenja vode. Svaka metoda odgovara na drugo pitanje:

• Tlačna proba kaže curi li instalacija pod tlakom i na kojem vodu. Traje sat ili dva.
• Geofon sluša šum vode koja izlazi iz cijevi pod tlakom i locira mjesto puknuća na podu ili u zidu.
• Termalna kamera pokazuje toplu vodu u podu ili zidu, najbolje kod cijevi tople vode i podnog grijanja.
• Ručni vlagomjer mapira gdje je zid najmokriji u tom trenutku.
• Senzori u temelju pokazuju odakle vlaga dolazi kroz tjedne i mjesece, kamo se širi i kako reagira na kišu, hladnoću i grijanje.

Ako cijev pod tlakom curi, geofon i tlačna proba nađu je u jednom danu i tu senzori ne trebaju. Senzori imaju smisla kad brzi testovi ne daju jasan odgovor ili kad je sumnja na temelj, koji ne šumi, ne grije se i ne gubi tlak. Kako izgleda traženje curenja kad se mrlja pojavi u zidu opisano je u tekstu o detekciji curenja vode u zidu.

Koja dva testa idu prije senzora?

Prije ugradnje senzora isključujemo dva izvora koji se mogu provjeriti brže.

Test zatvaranja vode. Glavni ventil na vodomjeru se zatvori, iz cijevi se ispusti tlak, a kuća se neko vrijeme ne koristi. Instalacija bez tlaka ne može puštati novu vodu. Ako vlaga nakon toga pada, izvor je u vodovodu ili bojleru i sljedeći korak je tlačna proba. Ako ostaje ista ili raste, izvor nije u vodovodu pod tlakom.

Tlačna proba centralnog grijanja. Sustav se posebnim uređajem stavi pod tlak i prati se drži li ga. Ako tlak pada, u instalaciji grijanja postoji oštećenje. Zidove i podove nije potrebno otvarati.

Zajedno sa senzorima u temelju tako se provjere sva tri glavna izvora vlage u kući: vodovod, centralno grijanje i temelj. Kako to izgleda na stvarnoj kući, s rasporedom točaka, uputom vlasniku i tumačenjem, opisali smo u slučaju vlage u kući kod Poreča.

Što vlasnik dobije na kraju praćenja?

1. Jasan odgovor na pitanje je li temelj glavni uzrok vlage.
2. Kartu vlage temelja s mjestima na kojima vlaga ulazi i smjerom u kojem se širi.
3. Dnevne podatke za svaku točku kroz cijelo razdoblje, iz kojih se vidi kako vlaga reagira na kišu, hladnoću i grijanje.
4. Provjereno stanje vodovoda i centralnog grijanja.
5. Završno izvješće s prijedlogom sanacije, tako da se otvara i popravlja samo ondje gdje je stvarno potrebno.
6. Dokumentaciju za razgovor s izvođačem ili osiguravateljem.
7. Mogućnost da istim senzorima nakon sanacije provjerimo je li popravak uspio i suši li se konstrukcija.

Zadnja točka često se zaboravi. Zid nakon sanacije hidroizolacije ne osuši se za tjedan dana, i bez mjerenja je teško reći suši li se ili samo izgleda suho jer je ljeto.

Kada praćenje vlage nema smisla?

Nema smisla kad je kvar očit. Ako voda curi, ako se brojilo vrti dok je sve zatvoreno ili ako je mrlja nastala preko noći, to je posao za brzu detekciju, ne za tri mjeseca mjerenja. Kako se provjerava brojilo opisano je u tekstu brojilo se vrti, a voda je zatvorena.

Ograničeno je i u stanu u zgradi, gdje temelj nije vaš i do njega se često ne može doći. I u kući sustav ima granice. Daje odgovor tek nakon tjedana, a ne isti dan. Ne vidi što se događa ispod pločica na mjestima gdje nema točke. Ne zamjenjuje statičara ni stručnjaka za hidroizolaciju kad se dođe do sanacije temelja; on samo pokazuje gdje i zašto.

Ako u kući vlaga raste brzo, a voda se pojavljuje na podu, prvo se zatvara voda i isključuje kvar na instalaciji. Kad treba odmah, to je posao za hitnu intervenciju, a ne za senzore.

Koliko košta utvrđivanje uzroka vlage?

Cijenu praćenja vlage u temelju ne objavljujemo kao fiksnu stavku, jer ovisi o broju točaka, veličini kuće i trajanju mjerenja. Dogovaramo je za svaku kuću nakon pregleda.

Za orijentaciju, stavke iz cjenika koje se u ovakvom ispitivanju najčešće pojavljuju:

• detekcija skrivenog curenja (akustika, termografija, tlačna proba): 100 – 210 €,
• tlačna proba sa zapisnikom: 75 – 135 €.

Usporedba koju vlasnici obično prave nije s cijenom mjerenja, nego s cijenom otvaranja. Jedan pod otvoren na krivom mjestu, s novim pločicama, redovito košta više od ispitivanja koje pokaže gdje treba otvoriti.

Ispitivanja vlage radimo u Puli i po Istri, od Poreča i Rovinja do Medulina. Ako vlaga u vašoj kući nema jasan izvor, javite se na 097 610 8708, a za akutno curenje pogledajte i stranicu hitni vodoinstalater.