Soda bikarbona i ocat za odvod: zašto pjeni, a začepljenje ostaje

Radi li soda bikarbona s octom na začepljenom odvodu?

Ne na pravom začepljenju. Kombinacija sode i octa pomaže kod usporenog otjecanja i kod mirisa, ali sloj masnoće koji je zalijepljen za stijenku cijevi ne otapa niti ga pomiče. Kad odvod stoji potpuno, ta dva sastojka gotovo sigurno neće ništa promijeniti.

Razlog je u tome što se soda i ocat međusobno potroše. Soda bikarbona je lužina, ocat je kiselina, a kad se spoje neutraliziraju jedno drugo. Ostane voda, ugljikov dioksid koji izlazi kao pjena, i mala količina soli. Nijedno od to troje ne rastapa mast.

Pjena vara jer izgleda kao djelovanje. Mjehurići izlaze prema gore, kroz otvor, a ne prema dolje kroz začep. Tlak koji stvaraju je premali da bi išta pomaknuo i nestane za nekoliko sekundi.

Zašto onda ljudima ponekad prođe?

Prođe zbog vode koju se ulije poslije. Gotovo svaki recept završava uputom da se nakon petnaest minuta prelije vrelom vodom, i taj korak radi posao.

Masnoća iz kuhinje se u cijevi ponaša kao loj. Dok je topla, teče. Kad se ohladi, stvrdne se i zalijepi za stijenku, a svaki sljedeći put uhvati još malo mljevene kave i ostataka hrane. Vrela voda taj sloj omekša i dio ga odnese dalje. To bi napravila i bez sode i bez octa.

Ovdje ide jedno upozorenje koje se rijetko spominje. Vrela voda iz kuhala smije se ulijevati u metalnu i u tvrdu PVC odvodnu cijev, ali ne kroz keramički sifon ni na porculan koji je hladan, jer nagla temperaturna razlika zna napuknuti keramiku. Kod sudopera nema problema. Kod WC školjke ima.

Što je s kaustičnom sodom i sredstvima iz trgovine?

Ta sredstva rade drugačije i jača su. Kaustična soda razgrađuje masnoće i organske naslage kemijski, pa kod masnog začepljenja u kuhinji stvarno može proći gdje soda bikarbona nije.

Cijena toga je rizik za instalaciju, i to iz razloga koji većina ljudi ne očekuje. Kaustična soda se u vodi otapa egzotermno, što znači da sama proizvodi toplinu. U cijevi u kojoj voda stoji iznad začepa ta toplina nema kamo otići. Zagrije se voda oko zapreke, temperatura naraste, a PVC počinje omekšavati puno prije nego što se rastopi.

Ono što se onda dogodi nije rupa. Spoj se malo deformira, brtva izgubi oblik, i cijev i dalje izgleda cijela. Curenje krene tjednima kasnije, na mjestu koje je često u zidu ili u podu, pa se dugo traži.

Dva pravila koja iz toga slijede:

• Ne sipati sredstvo u odvod koji potpuno stoji i pun je vode. Tu je rizik najveći jer sredstvo ostane u kontaktu s cijevi satima.
• Ne ponavljati. Jednom se može dogoditi da prođe bez posljedice. Treći i četvrti put na istoj cijevi je druga priča.

Koliko vremena se gubi na kućna sredstva

Ovo je dio koji ljudi podcijene. Rijetko se stane na prvi pokušaj.

Odnos je ilustrativan i pokazuje kamo ode vrijeme, ne mjerenje. Poanta je da se na kućna sredstva potroši više vremena nego na zahvat.

Kod sudopera koji je stao u petak navečer taj račun izgleda još gore jer se čeka do ponedjeljka i cijelo vrijeme se ne kuha normalno.

Kada kućno sredstvo ipak ima smisla

Ima smisla kao održavanje, ne kao popravak. To je razlika koju vrijedi razdvojiti.

Odvod koji radi, ali sporije nego prije, i povremeno zamiriše, dobro reagira na vrelu vodu jednom tjedno. Pola litre kroz sudoper poslije pranja posuđa odnese sloj prije nego se stvrdne. Soda bikarbona ubačena suha u otvor i ostavljena preko noći pomaže kod mirisa jer veže kiseline, i to je jedino mjesto gdje stvarno nešto radi sama za sebe.

Kod sifona koji se rastavlja rukom, čaša octa ne treba uopće. Sifon se odvije, ispere i vrati, a to je zahvat od desetak minuta bez ikakve kemije.

Što zapravo začepljuje odvod u istarskim stanovima

Po pozivima koje dobivamo, kuhinja i kupaonica se začepljuju iz potpuno različitih razloga i to mijenja pristup.

U kuhinji je gotovo uvijek masnoća pomiješana s ostacima. Mljevena kava je poseban slučaj jer ne pluta nego tone i taloži se na najnižem mjestu, obično odmah iza sifona. Kod stanova gdje se kuha svaki dan taj se talog nakupi za godinu do dvije.

U kupaonici je kosa, i to gotovo isključivo kosa. Ona se zaplete oko križa u odvodu tuš kade i skupi sapun oko sebe u sivu masu koja se ne otapa nijednim sredstvom. Tu ni kaustična soda ne pomaže jer kosa nije mast.

U starijim zgradama u centru Pule postoji i treći slučaj. Vertikala koja je desetljećima u funkciji zna imati naslagu na stijenci koja suzi promjer, pa se stan začepljuje bez ikakve krivnje stanara. To se vidi tek kamerom i rješava strojno, a o tome više na stranici odčepljenje i kanalizacija.

Vakuumsko zvono i sajla, što od toga vrijedi probati

Zvono je jedina kućna stvar koja radi na principu koji ima smisla. Ne otapa ništa nego stvara tlak i podtlak, pa mehanički pomiče ono što stoji.

Da bi radilo, treba pokriti prelivni otvor. Kod sudopera i kod umivaonika postoji mali otvor pri vrhu, i ako on ostane otvoren, sav tlak izađe kroz njega umjesto da ode u cijev. Pokrije se mokrom krpom i drži rukom. Bez toga zvono uglavnom ne postiže ništa i ljudi zaključe da ne valja.

Sajla je sljedeći korak i ovdje treba biti iskren o rizicima. Tanka kućna sajla kroz sifon prolazi bez problema, ali na prvom koljenu iza zida zna se zaglaviti i uvrnuti. Kod starih pocinčanih cijevi može i zagrepsti stijenku koja je već tanka. Ako sajla ne prolazi nakon dva pokušaja, ne forsira se.

Kako izgleda strojno odčepljenje

Razlika između kućne i servisne sajle nije u dužini nego u tome što se vrti pod snagom i ima izmjenjive glave. Ravna glava probija, spiralna vuče kosu, a rezna skida naslagu sa stijenke.

Na sudoperu se najčešće prvo rastavi sifon, pa se ide sajlom u zid. Na vertikali se ide s mjesta gdje postoji reviziona kapa. Kod začepljenja koje se ponavlja ima smisla prvo pogledati kamerom, jer se onda vidi radi li se o naslazi, o slomljenoj cijevi ili o krivom padu, a to su tri različita rješenja.

Raspone cijena držimo na stranici cjenik i na stranici koliko košta odčepljenje odvoda, pa ih ovdje ne prepisujemo da se ne razilaze.

Što ne raditi

Nekoliko stvari napravi više štete nego što je začepljenje vrijedilo.

Ne miješati sredstva. Ako je u cijevi već kaustična soda, ulijevanje octa na to nije neutralizacija nego reakcija koja zna izbaciti sadržaj prema gore. Isto vrijedi za dva različita kupljena sredstva. Ako je prvo ulijevano, drugo se ne ulijeva.

Ne ostavljati sredstvo preko noći u cijevi koja stoji. Uputa na boci govori o minutama, ne o satima.

Ne rastavljati sifon dok je gore puno vode. Sve što je u sudoperu završi na podu ormarića, a tamo je iverica koja to upije i nabubri.

Ne gurati štap ili žicu u WC školjku. Porculan se ogrebe iznutra i na tom se mjestu naslaga hvata brže nego prije. Kod WC-a se radi gumenom pumpom ili se zove.

Zašto pjena ide gore, a ne prema začepu

Ovo je jezgra cijelog nesporazuma i vrijedi je razumjeti jednom, jer objašnjava i zašto sredstva koja se pjene općenito razočaraju.

Ugljikov dioksid koji nastaje reakcijom je plin i on traži najkraći put prema gore. U odvodu iznad začepa taj put je otvoren, kroz rešetku sudopera. Prema dolje mu stoji voda i zapreka. Plin nema razloga birati teži smjer, pa ga ni ne bira.

Da bi pjena nešto pomaknula, trebala bi se stvarati ispod začepa ili biti zatvorena sa svih strana osim jedne. Ni jedno ni drugo nije slučaj u kućnom odvodu. Zato se često dogodi da nakon pjenjenja voda i dalje stoji na istoj razini na kojoj je bila prije.

Kod odvoda koji je samo usporen, a ne zatvoren, reakcija se odvije negdje u cijevi gdje voda protječe i dio labave naslage ode s njom. To je stvarni, ali mali učinak, i lako ga se zamijeni za rješenje problema koji se u međuvremenu ionako sam raspetljao.

Ocat, limunska kiselina i kamenac: to je druga priča

Ocat ima jednu primjenu u kupaonici gdje stvarno radi, i nju vrijedi razdvojiti od odvoda da se ne pobrkaju.

Kamenac je vapnenac, a vapnenac se otapa u kiselini. Ocat ga otapa, limunska kiselina ga otapa brže i ne ostavlja miris. Perlator sa slavine koji se odvije i ostavi preko noći u čaši s razrijeđenom limunskom kiselinom izađe kao nov. Isto vrijedi za glavu tuša, za koju se koristi vrećica vezana gumicom oko nje.

U istarskoj vodi to nije kozmetika nego održavanje koje produži vijek dijelovima. Kod nas se perlator zna zapuniti za godinu dana toliko da mlaz padne na pola, a ljudi zaključe da je tlak u zgradi pao. Više o tome na stranici kamenac u istarskoj vodi.

Ono što kiselina ne radi jest otapanje masnoće u odvodu. Mast nije vapnenac. Zato ista bočica koja spasi perlator ne napravi ništa u sifonu pod sudoperom, iako se čini da bi trebala.

Koliko dugo traje dok začepljenje ne postane potpuno

Rijetko se dogodi preko noći. Postoji obrazac koji se ponavlja i koji se da uhvatiti prije nego voda stane.

Prvi znak je zvuk. Voda koja otječe počne grgljati jer zrak iza nje prolazi kroz suženi presjek. To je trenutak kad vrela voda još riješi sve. Drugi znak je vrijeme: sudoper koji se prije praznio dok se okrene leđima sada se prazni dok se posuđe obriše. Treći je miris, jer naslaga zadržava ostatke hrane u sebi.

Od prvog grgljanja do potpunog zastoja obično prođu tjedni, ponekad i par mjeseci. U tom prozoru zahvat je jeftin i kratak. Kad voda stane, obično je naslaga već po cijelom opsegu cijevi na duljini od pola metra ili više, pa se ide sajlom.

Ne može se reći točno koliko taj prozor traje jer ovisi o tome koliko se kuha i što odlazi u odvod. U stanu u kojem se kuha svaki dan s dosta ulja to ide brže nego u stanu koji se koristi vikendom.

Odvodi koji se ne začepljuju, nego prelijevaju

Postoji situacija koja izgleda identično, a nema veze s naslagom u cijevi.

Ako je odvod perilice posuđa spojen prenisko ili bez zračne petlje, voda iz sudopera zna ući u crijevo perilice i obrnuto. Rezultat je da se u sudoperu pojavi prljava voda kad perilica ispumpava, a nitko ništa nije začepio. Ispravak je u spoju, ne u čišćenju.

Slično se događa kad je sifon pod umivaonikom postavljen previsoko u odnosu na izlaz u zidu. Voda tada ne ide sama nego čeka da se nakupi dovoljno tlaka, pa se prazni na trzaje. Takvu instalaciju nijedno sredstvo neće popraviti.

Oba slučaja se prepoznaju po tome što su tu od prvog dana, a ne što su se pogoršali s vremenom. Ako je odvod bio spor otkad je ugrađen, uzrok je u montaži.

Što se nađe kad se sifon rastavi

Ovo je dio koji ljudi ne vide, a najbolje objašnjava zašto tekućina odozgo ne rješava stvar.

U sifonu ispod sudopera tipično se nađe siva masa koja stoji na dnu čašice i ne miče se kad se voda pusti. Sastav joj je mast, kava i vlakna, a konzistencija je bliža plastelinu nego blatu. Sredstvo ulijeveno odozgo prođe pokraj nje jer voda uvijek traži slobodan prolaz, a ne kroz nju.

Kod tuš kade se nađe druga stvar. Pramen kose omotan oko križa, težak dvadesetak grama, a dovoljan da suzi otvor na trećinu. Izvadi se pincetom ili kukom za trideset sekundi, dok bi se kemijom pokušavalo danima bez ikakvog učinka jer kosa je keratin.

Ta dva nalaza pokrivaju veliku većinu poziva za sudoper i za kadu. Treći, rjeđi, je predmet: čep od boce, plastični poklopac, dječja igračka. Tada se ništa ne otapa i ne gura, nego se vadi.

Sredstva koja se prodaju kao ekološka

Na policama stoje i preparati na bazi enzima ili bakterija, koji se reklamiraju kao blagi prema cijevima. Prema cijevima jesu blagi i to je točno.

Način rada im je drugačiji. Bakterije razgrađuju organske naslage postupno, pa im treba vrijeme mjereno satima ili danima, a ne minutama. Na potpuno zatvorenom odvodu to ne funkcionira jer sredstvo ne dođe do naslage i ispere se prvim puštanjem vode.

Gdje imaju smisla jest održavanje odvoda koji radi, osobito u objektima koji stoje prazni dio godine. Za apartmane koji se zimi ne koriste to je razumna mjera jer sredstvo ima vremena raditi dok nitko ne pušta vodu.

Ne treba očekivati da će riješiti ono što je već stalo. Za to je kasno, i to je poštenije reći odmah nego nakon dva tjedna čekanja.

WC školjka koja sporo povlači nije isti problem

Ljudi na WC školjku primijene isti recept kao na sudoper i to gotovo nikad ne prolazi, iz dva razloga.

Prvi je što u školjci ima previše vode. Čaša octa u nekoliko litara je razrijeđena do beznačajnosti prije nego stigne bilo kamo. Drugi je što začepljenje u WC-u rijetko nastaje od masnoće. Nastaje od papira, vlažnih maramica ili predmeta, a to se ne otapa.

Vlažne maramice su posebna tema i odgovorne su za veliki dio poziva. Na pakiranju često piše da su razgradive, ali razgrađuju se u vremenu mjerenom tjednima, ne u trenutku ispiranja. Do tada se u koljenu zapletu jedna za drugu i naprave čep koji drži kao da je tkanina, jer i jest.

Kod sporog povlačenja koje traje dugo postoji i treći uzrok koji nije začepljenje. Otvori ispod ruba školjke se zapune kamencem, pa voda iz vodokotlića ne ulazi u školjku pod kutom koji stvara vrtlog nego samo curi u sredinu. Ispiranje tada izgleda slabo iako je prolaz potpuno čist. To se rješava kiselinom ispod ruba, a ne u odvodu.

Miris koji ostane nakon što odvod proradi

Čest je slučaj da se začepljenje riješi, voda ide normalno, a miris ostane još danima. To zbunjuje jer se čini da problem nije riješen.

Objašnjenje je u tome što je naslaga u cijevi bila i skladište i izvor. Kad se probije prolaz, voda prolazi kroz sredinu, a ono što je ostalo na stijenkama i dalje miriše. Za to pomaže ono što ne pomaže kod začepljenja: vrela voda u nekoliko navrata kroz par dana.

Ako miris ne nestane ni nakon toga, uzrok je vjerojatno drugdje. Presušen sifon u odvodu koji se rijetko koristi propušta zrak iz kanalizacije izravno u stan, a to nema nikakve veze s naslagom. O tome detaljnije na stranici odvod smrdi, uzroci.

Objekti koji se koriste sezonski

Apartmani i kuće za najam u Medulinu, Premanturi i Banjolama imaju dva začepljenja koja se u stalno nastanjenim stanovima ne vide.

Prvo je posljedica stajanja. U odvodu koji se mjesecima ne koristi voda u sifonu ispari, a naslaga se osuši i stvrdne na stijenci. Kad se sezona otvori i voda krene punim protokom, komad te osušene naslage se odvali i zaglavi niže. Začepljenje se tako pojavi u prvom tjednu nakon otvaranja objekta, a nitko ništa nije radio drugačije.

Drugo je gustoća korištenja. Odvod u apartmanu koji ugosti šest ljudi tjedno dobije višestruko više kose i masnoće od kućanstva s dvoje ukućana, pa se ono što bi inače trajalo tri godine skupi u jednu sezonu.

Za takve objekte ima smisla čišćenje planirati prije sezone, a ne čekati da stane u kolovozu kad su gosti unutra. To je i jeftinije i manje neugodno. Što sve spada u pripremu objekta stoji na stranici za iznajmljivače.

Kada je vrijeme stati s pokušajima

Postoje tri znaka nakon kojih daljnji pokušaji odozgo ne donose ništa osim rizika.

Voda se vraća na drugom mjestu. To znači da zapreka nije u vašem odvodu nego niže, gdje se dvije cijevi spajaju. Sve što se ulije ili gurne iz sudopera ne dolazi ni blizu tome.

Već je uliveno kupljeno sredstvo, a nije prošlo. Tada je u cijevi agresivna tekućina koja stoji. Sljedeći korak nije drugo sredstvo nego rastavljanje, i o tome se majstoru kaže odmah pri pozivu, jer utječe na to kako se sifon otvara i s čime.

Začepljenje se vraća treći put u nekoliko mjeseci. To više nije začepljenje nego simptom. Uzrok je obično krivi pad cijevi, suženje ili oštećenje, a sve troje se vidi kamerom i nijedno se ne rješava ponovnim probijanjem.

Kod tog trećeg slučaja ima smisla platiti snimanje jednom umjesto tri odčepljenja u nizu, jer nalaz kaže što se stvarno treba popraviti. Snimku vlasnik dobije uz nalaz, pa je ima i za upravitelja zgrade ako se pokaže da je problem na zajedničkom dijelu.

Što stvarno pomaže bez alata

Ostaje pitanje koje ima smisla: ako soda i ocat nisu to, što jest, a da se ne zove majstor.

Vrela voda, ali u količini. Ne čaša nego kuhalo puno, i to u dva ili tri navrata s razmakom od par minuta, da druga tura zatekne mast već omekšanu od prve. Kod sudopera to riješi dobar dio usporenih odvoda ako se napravi dok voda još otječe. Na plastičnoj cijevi koristi se vruća voda iz slavine, ne kipuća iz lonca.

Rastavljanje sifona. Ispod sudopera se odvrne čašica rukom, prethodno se stavi kanta ispod, i sadržaj se izbaci u smeće. Traje deset minuta, ne traži alat kod većine plastičnih sifona i riješi ono što nijedna tekućina neće. Jedino na što treba paziti je brtva: ako se ošteti pri odvijanju, spoj će kapati i treba nova.

Mehaničko vađenje kod tuša. Kosa se vadi kukom ili savijenom žicom, a ne otapa. Postoje i plastične trake sa zupcima koje se kupe za par eura i rade isti posao.

Vakuum s čepom. Klasična gumena pumpa radi, ali samo ako se preljev zatvori krpom. Bez toga tlak pobjegne kroz otvor gore i ništa se ne dogodi, pa ljudi zaključe da pumpa ne valja.

Ono što se ne isplati je kupovanje sve jačih sredstava u nizu. Nakon drugog neuspjelog pokušaja trošak se izjednači s izlaskom majstora, a cijev je u međuvremenu primila dvije doze koje joj nisu prijale. Koliko stoji koji zahvat stoji na stranici koliko košta odčepljenje odvoda.

Kada je stvar zgrade, a ne stana

Postoji jedan znak koji odmah mijenja tko plaća i koga se zove.

Ako voda izlazi na više mjesta u stanu odjednom, recimo u tuš kadi kad se pusti voda u sudoperu, začepljenje nije u vašoj cijevi nego niže, na zajedničkoj vertikali. Isto vrijedi ako susjed ispod ima isti problem u isto vrijeme.

U tom slučaju zahvat ide preko upravitelja zgrade jer se radi o zajedničkom dijelu. Stanar koji sam naruči strojno odčepljenje vertikale plati nešto što nije njegovo, i to se često sazna prekasno. Kratak poziv upravitelju prije nego se bilo što naruči je najjeftiniji korak u cijeloj priči.