Voda curi iz klime: zašto se to dogodi i što se radi

Otkrije se obično po zidu. Ispod unutarnje jedinice se pojavi tamna crta, tapeta se odvoji ili se na podu nađe lokva koje ujutro nije bilo.

Prva reakcija je da je klima puknula i da treba nova. U velikoj većini slučajeva nije. Uređaj radi točno ono što treba, hladi kako treba, a problem je u tankoj cjevčici koja odvodi vodu koju je taj uređaj skinuo iz zraka.

Odakle uopće ta voda

Klima ne suši zrak namjerno. To joj je nuspojava.

Unutarnja jedinica ima izmjenjivač kroz koji struji hladna tvar, a preko njega ventilator tjera zrak iz prostorije. Zrak se na tim lamelama ohladi ispod svoje točke rosišta, i vlaga koju je nosio se kondenzira na metalu. Isto se dogodi na čaši hladnog pića izvađenoj iz hladnjaka.

Ta voda se cijedi s lamela u plitku posudu ispod izmjenjivača, i iz posude izlazi kroz cjevčicu prema van. Cjevčica je obično unutarnjeg promjera oko šesnaest milimetara i radi samo na pad, bez ikakve pumpe, osim kod jedinica gdje se odvod nije mogao izvesti gravitacijom.

Količina koja kroz to prođe iznenadi ljude. Jedinica koja u kontinuitetu hladi vlažan zrak izvuče desetke litara dnevno. U priobalnom dijelu Istre, gdje je ljetna vlaga visoka, to je znatno više nego u unutrašnjosti, i to je razlog zašto isti model klime u Puli radi mokriji nego u Pazinu.

Okvirna dnevna količina kondenzata za jednu unutarnju jedinicu srednje snage. Stvarna količina ovisi o vlazi, o razlici temperatura i o tome koliko sati uređaj radi.

Pogledajte tu brojku još jednom. To je količina vode koja svaki dan prođe kroz cjevčicu debljine malog prsta. Kad ta cjevčica prestane raditi, voda mora nekamo, i jedini put koji joj ostane je preko ruba posude u zid.

Zašto se cjevčica začepi

Odgovor je neugodan, ali ga vrijedi znati.

Unutrašnjost te cjevčice je trajno mokra, tamna i topla. To su tri uvjeta koja traži svaka alga, plijesan i bakterijska sluz. Preko sezone se na stijenci stvori sloj koji je na dodir sluzav i podsjeća na gustu sivozelenu kašu.

Sam taj sloj još ne zatvori prolaz. Problem nastaje kad se na njega zalijepi prašina koja je prošla kroz filtar jedinice, dlake, i kod objekata uz more sitna sol i pijesak. Smjesa se stisne u čep.

Čep se gotovo nikad ne stvori nasred ravnog dijela. Nastaje na mjestima gdje voda usporava: na spoju dvaju komada cjevčice, na koljenu gdje cijev skreće devedeset stupnjeva, i u sifonu ako ga izvedba ima.

Jedan detalj koji se vidi tek kad se cijev razreže: unutrašnjost bijele plastične cjevčice nakon tri do četiri sezone izgleda kao da je promjer prepolovljen. Uređaj i dalje radi, voda i dalje prolazi, ali dovoljno je jedna vlažnija noć s punim radom da količina premaši ono što suženi prolaz može propustiti.

Zašto baš usred ljeta

Obrazac je gotovo uvijek isti i ponavlja se svake godine.

U lipnju klima radi povremeno, kondenzata je malo, i suženi prolaz ga stigne propustiti. Onda dođe niz vrućih i vlažnih dana, uređaj radi bez prestanka, količina kondenzata se udvostruči, i prolaz koji je tri tjedna bio dovoljan odjednom nije.

Zato se kvar prijavljuje u nizu, i zato je to razdoblje kad se na ovakve pozive najduže čeka. Sve klime u kvartu naiđu na isti limit istog tjedna.

Kod apartmana postoji varijanta koja je još gora. Jedinica je preko zime stajala, sloj u cijevi se osušio i stvrdnuo u koru. Kad se u lipnju pokrene, ta kora se ne otopi nego odvoji u komadu i zaglavi se dalje niz cijev.

Kako prepoznati da je odvod, a ne nešto drugo

Nije svako kapanje s klime zapušen odvod, i vrijedi razlikovati.

Ako voda izlazi ispod jedinice po cijeloj širini i pojavi se tek nakon sat ili dva rada, odvod je najvjerojatniji uzrok. Posuda se puni dok se ne prelije preko ruba.

Ako voda kaplje samo na jednom kraju jedinice, često je uređaj ugrađen nakrivo. Posuda ima pad prema izlazu, i ako je jedinica montirana s nagibom na krivu stranu, voda se skuplja u kutu i prelijeva prije nego dođe do odvoda. Kod jedinica montiranih davno i bez libele to nije rijetko.

Ako se na cijevima unutar jedinice stvara led koji se onda topi, problem je u rashladnom sustavu, najčešće manjak plina ili zaprljan izmjenjivač. To nije posao za vodoinstalatera nego za servis klima, i tu granicu vrijedi znati prije nego se zove pogrešna struka.

Ako voda curi po vanjskom zidu ispod vanjske jedinice zimi, to je normalno. Vanjska jedinica u režimu grijanja odmrzava izmjenjivač i tada ispušta vodu. Kod toga nema kvara, ali ima smisla usmjeriti tu vodu da ne kaplje na prolaz ili na susjedovu terasu.

Što se može probati prije poziva

Dio slučajeva se riješi bez majstora i vrijedi probati.

Pronađite gdje cjevčica izlazi van. Kod stanova je to obično na fasadi odmah ispod jedinice ili malo sa strane, kod kuća zna ići do odvodne rešetke. Ako iz tog izlaza dok klima radi ne kaplje ništa, a jedinica se znoji iznutra, čep je potvrđen.

Ono što najčešće pomaže je isisavanje s vanjske strane. Usisavač za mokro usisavanje prisloni se na kraj cjevčice, obavije krpom da zabrtvi, i pusti dvadesetak sekundi. Čep se povuče prema van u komadu. To zvuči previše jednostavno da bi radilo, ali kod čepa koji je u zadnjem metru cijevi radi u većini slučajeva.

Ono što se ne radi je puhanje u cjevčicu s vanjske strane, ni ustima ni kompresorom. Čep se tada gurne dublje, obično do koljena gdje se zaglavi jače, a kod kompresora se dogodi i gore: tlak odvoji cjevčicu od posude unutar jedinice, i tada voda više ne ide ni u zid nego direktno u zid, iza maske, gdje se ne vidi dok ne prođe kroz strop susjedu.

Ne radi se ni zalijevanje sredstvima za odvod. Ona su agresivna, cjevčica je tanka plastika, a rezultat je u najboljem slučaju nikakav.

Što radimo kad dođemo

Redoslijed je gotovo uvijek isti.

Prvo se potvrdi da je odvod. Jedinica se pusti u rad i gleda se izlazi li išta na vanjskom kraju. Ako ne izlazi, a posuda se puni, dijagnoza je gotova u dvije minute.

Drugo, pokuša se s vanjske strane. Isisavanjem ili tankom sondom koja se uvuče uz cijev. Kod čepa u zadnjem dijelu to je gotovo odmah.

Treće, ako se ne da s vanjske strane, skida se maska unutarnje jedinice i pristupa se mjestu gdje cjevčica izlazi iz posude. Tu se najčešće nađe da je spoj prekriven slojem koji se skida rukom. Sama posuda se očisti, jer u njoj uvijek ima taloga.

Četvrto, cijev se ispere. Voda se propusti od unutarnje strane prema van dok ne izlazi čista.

Peto, provjeri se pad. Cjevčica mora padati cijelom dužinom. Ako negdje čini trbuh, primjerice zato što je pri ugradnji ostala viška i objesila se, u tom trbuhu stoji voda i čep će se vratiti za godinu dana bez obzira koliko dobro je sad očišćen. To se rješava skraćivanjem ili podizanjem i pričvršćivanjem cijevi, i to je razlika između popravka koji drži i popravka koji ne drži.

Kad se odvod klime spoji na kanalizaciju

Ovdje je dio gdje se najčešće griješi kod ugradnje, i gdje se javi problem koji nitko ne poveže s klimom.

Kod jedinica u unutrašnjosti stana, gdje se do fasade nije moglo doći, instalater odvod spoji na najbliži odvod, obično na sifon umivaonika ili na odvod kupaonice. Samo po sebi to nije greška, ali mora imati sifon na cjevčici klime.

Bez sifona kanalizacija nema prepreku prema unutarnjoj jedinici. Miris iz odvoda ide uz cjevčicu, prolazi kroz posudu, i ventilator ga raspuhuje po prostoriji. Ljudi tada mjesecima traže odakle smrdi i pregledavaju sve osim klime. O tome zašto se to događa i kod običnih odvoda piše u tekstu o uzrocima smrada iz odvoda.

Druga varijanta je jednako neugodna. Ako se odvod klime spoji iza sifona umivaonika i taj odvod se začepi, voda iz umivaonika krene putem manjeg otpora i vrati se kroz cjevčicu klime u unutarnju jedinicu. To je rijetko, ali kad se dogodi, iz klime izlazi voda koja nije kondenzat.

Ispravna izvedba ima vlastiti mali sifon na cjevčici klime prije spoja, i spoj iznad razine vode u glavnom sifonu. Kod svake klime čiji odvod ide u kanalizaciju vrijedi to provjeriti, bez obzira kaplje li trenutno ili ne.

Filtar jedinice i koliko on utječe

Postoji jedan zahvat koji vlasnik može napraviti sam i koji usporava sve opisano.

Filtri unutarnje jedinice su dvije mrežice iza prednje maske. Skidaju se rukom, bez alata, i peru se pod mlazom mlake vode. Suše se do kraja prije vraćanja, jer mokar filtar vraćen u jedinicu daje upravo onu vlagu koja hrani sloj na lamelama.

Veza s odvodom je izravna. Prašina koja prođe kroz zapušten filtar završi na mokrim lamelama, odatle je voda ispere u posudu, i iz posude ide u cjevčicu. Ta prašina je vezivo koje od sluzavog sloja napravi čvrst čep. Čist filtar ne uklanja sloj, ali znatno smanjuje količinu materijala koji ga stvrdne.

Interval koji ima smisla je svaka dva do tri tjedna u sezoni punog rada, i to je češće nego što većina ljudi radi. Kod objekata gdje se drže kućni ljubimci ili gdje je u blizini gradilište, još češće.

Ono što pranje filtra ne rješava jest sloj koji je već u cijevi. Tu je prekasno za prevenciju, i tada se ide na ispiranje. Kad se cjevčica ne da isprati odozdo ili kad izlaz završava u zajedničkom odvodu koji je i sam pun naslaga, to je posao za odčepljenje i kanalizaciju, jer se tada čisti grana, a ne samo cijev klime.

Pumpica za kondenzat

Kod jedinica gdje se pad nije mogao izvesti ugrađuje se mala pumpa koja diže kondenzat do mjesta odakle može teći gravitacijom.

Pumpa ima plovak koji je pali kad se u posudici nakupi voda. Kad se pokvari, ponašanje je isto kao kod čepa: voda izlazi iz jedinice. Razlika je što se pumpa čuje dok radi, tiho zujanje svakih nekoliko minuta, pa je odsutnost tog zvuka dobar znak.

Kvar je najčešće u plovku koji se zaglavi u sluzi, ne u samom motoru. Čišćenje posudice to riješi. Kod pumpi starijih od pet do šest godina isplativije je zamijeniti cijeli sklop.

Vrijedi znati i da pumpica ima ograničenu visinu dizanja. Ako je netko pri ugradnji tražio od nje više nego što može, radit će godinu dvije dok je nova, a onda početi zakazivati kako slabi. To se vidi po tome što curi samo kad jedinica radi punim kapacitetom.

Kako izgleda ispravno izvedena cjevčica

Kad se jednom vidi razlika između dobre i loše izvedbe, prepoznaje se na prvi pogled.

Cijev mora padati od jedinice prema izlazu cijelom dužinom, bez ijednog mjesta gdje se digne natrag. Pad ne mora biti velik, dovoljan je centimetar na metar, ali mora biti neprekinut. Voda u toj cijevi teče vrlo sporo i nema nikakav pritisak iza sebe, pa je svako mjesto gdje mora ići uzbrdo mjesto gdje stane.

Cijev mora biti pričvršćena. Kod velikog dijela ugradnji koje zatičemo cjevčica je jednostavno provučena kroz rupu u zidu i pušteno joj je da visi kako ispadne. Nakon nekoliko godina plastika se umori i objesi se u trbuh točno na sredini. U tom trbuhu trajno stoji voda, i to je najbolje moguće mjesto za stvaranje čepa.

Cijev mora biti što kraća i s manje koljena. Svako koljeno je mjesto gdje voda usporava i gdje se prljavština zaustavlja. Ugradnja koja ide preko pola stana da bi se izbjeglo bušenje fasade radi, ali se čisti tri puta češće.

Vanjski kraj mora biti slobodan. Nekoliko puta godišnje naiđemo na cjevčicu koja je završila u zemlji iza grma ili u posudi za cvijeće koju je netko poslije postavio ispod. Kraj se zatrpa, voda nema kuda i vrati se u jedinicu. Isto vrijedi i za kraj koji je upao u fugu ili je gurnut predaleko u rupu u fasadi, gdje ga žbuka s vremenom obuhvati.

Kod jedinica koje su ugrađene prije petnaest i više godina redovito nedostaje bar jedna od ovih stavki, jer se tada na odvod gledalo kao na sporednu stvar. Uređaj je bio skup, a cijev za kondenzat je bila ono što se riješi na kraju dana.

Dvije jedinice na jedan odvod

Kod multi sustava, gdje jedna vanjska jedinica pokriva dvije ili tri unutarnje, često se odvodi spoje u jednu zajedničku cijev.

Samo po sebi to nije greška, ali unosi dva problema.

Prvi je da se količina zbroji. Zajednička cijev nosi dvostruku ili trostruku količinu kondenzata, a najčešće je istog promjera kao pojedinačne. Suženje koje bi kod jedne jedinice još prolazilo, kod tri ne prolazi.

Drugi je da se spoj obično izvede kao obično T. Voda iz jedne jedinice tada može krenuti u drugu umjesto prema van, osobito ako ta druga ne radi i njezina posuda je prazna. Rezultat je da kaplje jedinica koja tog trenutka uopće nije uključena, što dijagnozu odvede u pogrešnom smjeru.

Ispravno se spajaju tako da svaki ogranak ulazi u zajedničku cijev pod kutom u smjeru toka, nikad pod pravim kutom, i tako da svaka jedinica ima svoj pad do spoja.

Kod sustava gdje se ovo prijavljuje kao ponavljajući problem, najtrajnije rješenje je razdvojiti odvode. Skuplje je jednom, ali se time uklanja uzrok umjesto da se svake godine čisti posljedica.

Zid koji je već mokar

Popravak odvoda zaustavlja dotok, ali ne rješava ono što je voda već napravila.

Žbuka koja je upila vodu suši se danima, ne satima. Ako se preko nje odmah preboja, boja se za mjesec dana odvoji, jer vlaga izlazi kroz nju prema van i nosi je sa sobom. Rezultat je da se posao radi dvaput.

Kod gips kartonskih ploča stvar je jednostavnija za dijagnozu i gora za džep. Ploča koja je bila mokra duže od nekoliko dana je nabubrila i izgubila čvrstoću. To se vidi ako se prstom pritisne, popušta kao karton. Takva se ploha ne suši nego mijenja.

Plijesan koja se pojavi na površini je znak, ne problem sam po sebi. Problem je vlaga koja ju hrani. Pranje površine bez uklanjanja vlage vraća isti rezultat za dva tjedna.

Ono što se isplati napraviti odmah, prije nego se bilo što sanira, jest utvrditi dokle je voda zapravo došla. Površinska mrlja je uvijek manja od stvarno mokrog područja, jer se voda po zidu širi i prema stranama i prema dolje. Kod većih slučajeva to se mjeri, i tada se zna koliko plohe ide dolje, umjesto da se pogađa.

Zašto je to ipak vodoinstalaterski posao

Ljudi zovu servis klima jer je kvar na klimi, i to je logično. U dobrom dijelu slučajeva to je i točno.

Granica ide ovako. Sve što je s rashladne strane, dakle plin, kompresor, izmjenjivač, elektronika i filtri, radi servis klima i za to treba ovlaštenje za rad s rashladnim tvarima. Sve što je s vodene strane, dakle posuda, cjevčica, pad, sifon, spoj na kanalizaciju i sanacija onoga što je voda napravila, je vodoinstalaterski posao.

U praksi se to preklapa, i najčešće se izađe na oba. Ono što se rijetko dobije od servisa klima jest pravilan spoj na kanalizaciju sa sifonom, jer to nije njihov materijal i nije njihova rutina. Zato se dobar dio ponovljenih kvarova ovog tipa riješi tek kad se odvodu pristupi kao odvodu, a ne kao dijelu klime.

Isto vrijedi i obrnuto. Ako je jedinica zaledila izmjenjivač jer joj nedostaje plina, čišćenje cjevčice neće promijeniti ništa, i tu je pošteno reći da je uzrok drugdje.

Objekti u najmu i zašto je ovo tamo skuplje

Kod apartmana se ista stvar naplaćuje dvaput, i to ne kroz račun majstora.

Gost prijavi da klima kaplje. U tom trenutku je kvar već dovoljno velik da se vidi, dakle voda je već ušla u zid ili je tekla po podu. Ako je objekt pun i intervencija se čeka dan ili dva, šteta raste, a u međuvremenu se u recenziji pojavi rečenica koja ostaje godinama.

Kod objekata gdje se klime pregledaju prije sezone to se ne događa. Ispiranje cjevčice je zahvat od petnaestak minuta po jedinici i radi se zajedno s ostalim pripremama. Praktično je to napraviti dok se ionako provjerava ostatak instalacije u objektu, jer se plaća jedan izlazak umjesto tri.

Ono što vlasnici najčešće preskoče jest da se to radi svake godine, ne jednom. Sloj se vraća, jer se vraćaju i uvjeti u kojima nastaje.

Kad kaplje, a nije klima

Nekoliko puta godišnje izađemo na prijavu kapanja s klime i ispostavi se da klima nema veze s tim.

Najčešći slučaj je cijev koja prolazi iznad spuštenog stropa u istom prostoru. Spoj propušta, voda se skuplja na ploči i izlazi na prvom mjestu gdje ploča ima otvor, a to je često upravo rub maske klime. Razlika se vidi po tome što kaplje i kad je klima isključena.

Drugi je kondenzacija na samoj cijevi rashladnog plina. Bakrene cijevi između unutarnje i vanjske jedinice moraju biti izolirane cijelom dužinom. Ako se izolacija na nekom mjestu razmaknula ili je propala od sunca, na golom bakru se stvara kondenzat i kaplje niz cijev. Nalazi se lako, jer je mokro mjesto točno ondje gdje izolacija nedostaje.

Treći je potpuno nevezan: pukla cijev u zidu iza jedinice. Klima je u tom slučaju samo mjesto gdje voda izlazi, a izvor je drugdje. To se prepozna po tome što količina ne prati rad klime i što voda ne prestaje ni nakon nekoliko sati stajanja uređaja.

Što se dogodi ako se pusti

Dio ljudi podmetne posudu i tako prođe sezonu. Vrijedi znati što se u međuvremenu događa.

Voda koja ide po zidu ulazi u žbuku. Kod pregradnih zidova od gips kartona to je brže, jer ploča upije i nabubri. Boja se odvoji, a ispod nje se pojavi plijesan koja se poslije ne pere nego se mijenja ploha.

Ako ispod jedinice prolazi električna instalacija ili je tamo utičnica, to prestaje biti pitanje estetike.

Kod stanova na katu voda nađe put kroz spoj poda i zida, i prvi koji to prijavi je susjed ispod, ne vi. Tada se raspravlja tko plaća štetu, a odgovor ovisi o tome je li riječ o zajedničkom dijelu ili o uređaju u stanu, o čemu piše u tekstu o tome tko snosi troškove popravka.

I najbanalnije: posuda koja stoji ispod jedinice puna je vode u kojoj se razmnožava isto ono što je začepilo cijev. Nakon tjedan dana ta voda ima miris koji se osjeti u cijeloj prostoriji.

Što reći kad zovete

Tri podatka skrate dijagnozu i pomognu da se dođe s pravim stvarima.

Prvo, kaplje li iz same jedinice ili s nekog drugog mjesta u prostoriji. To odmah odvaja odvod od ostalih uzroka.

Drugo, znate li gdje cjevčica izlazi van i izlazi li iz nje voda dok klima radi. Ako to možete provjeriti prije poziva, pola dijagnostike je gotovo.

Treće, ide li odvod na fasadu ili u kanalizaciju. Ta dva slučaja traže različit pristup i različit materijal.

Ako je voda već tekla po zidu, recite i koliko dugo. To mijenja preporuku o sušenju, a ne samo o popravku.