Zašto slavina kaplje i koliko vode stvarno ode

Slavina ne kaplje zato što je slabo zatvorena

Prvi refleks je jače stisnuti ručicu. To kratkoročno pomaže i zato se ponavlja, a upravo je to ono što kvar ubrzava.

Unutar slavine postoji dio koji zatvara prolaz vode tako da dvije površine prionu jedna uz drugu. Kod starijih slavina s dvije ručice to je gumena brtva koja se pritisne na sjedište. Kod jednoručnih miješalica to je kartuša s dvije keramičke pločice koje klize jedna po drugoj. U oba slučaja zatvaranje ovisi o tome koliko je ta površina ravna i cijela, a ne o tome koliko se snažno pritisne.

Kad se brtva istroši ili se na keramici nakupi kamenac, površine više ne prianjaju po cijelom obodu. Ostane pukotina od nekoliko stotinki milimetra i kroz nju curi. Stiskanje ručice jače tu pukotinu na trenutak zatvori, ali istovremeno gura gumu dublje u sjedište i deformira je, pa idući put treba još jače.

Zato se kapanje uvijek pogoršava, nikad ne prolazi samo. I zato je stvar koja se popravlja zamjenom dijela, ne podešavanjem.

Koliko vode ode kroz kap

Ovo je broj koji iznenadi većinu ljudi, pa ga vrijedi staviti na papir.

Jedna kap ima oko 0,05 mililitara. Kapanje ritmom jedne kapi svake tri sekunde daje oko dvadeset kapi u minuti, što je oko jedne litre dnevno. Na godinu izađe negdje oko pet i pol tisuća litara. To je pet i pol kubika vode koja je otišla u odvod, a plaćena je i po potrošnji i po odvodnji.

Brže kapanje, jedna kap u sekundi, nije tri puta više nego bliže petnaest do dvadeset tisuća litara godišnje, jer se pri toj brzini kapi počnu spajati u tanak mlaz. Mlaz koji se ne prekida, onaj tanji od šibice, prelazi trideset tisuća litara.

Procjena po volumenu kapi od 0,05 mL. Stvarna brojka ovisi o tlaku i o tome koliko je otvor suzen.

Brojke su procjena, ne mjerenje. Kap iz slavine s perlatorom je sitnija od kapi iz slavine bez njega, pa se lako griješi u oba smjera. Poanta nije u decimali nego u redu veličine: govorimo o kubicima, ne o litrama.

Kolika je to stavka na računu ovisi o cijeni vode i odvodnje u vašem mjestu, a te se cijene razlikuju od općine do općine i mijenjaju se. Aktualni cjenik stoji na stranicama vašeg vodovoda i tamo ga vrijedi provjeriti umjesto da se računa po nekoj starijoj brojci.

Topla voda kapa skuplje

Ovdje je razlika koja se najčešće previdi.

Ako kaplje slavina tople vode, ili ako miješalica kaplje dok je ručica u srednjem položaju, dio te vode dolazi iz bojlera. Ta je voda zagrijana strujom i kad ode u odvod, struja je potrošena bez ikakve koristi. Bojler to ne zna i grije novu.

Za zagrijavanje litre vode s petnaest na šezdeset stupnjeva treba oko 0,05 kilovatsati. Na pet i pol tisuća litara godišnje to izađe oko 290 kilovatsati, što je otprilike potrošnja malog hladnjaka kroz godinu dana. Sve to samo da bi voda pala u odvod.

Postoji i tiši oblik istog problema. Miješalica koja kaplje s ručicom u sredini vuče i toplu i hladnu vodu, pa bojler povremeno pali grijač usred noći bez ikakvog razloga. Ljudi to primijete kao struju koja je veća nego prije, a ne povežu s kapanjem u kupaonici.

Dvije vrste slavina, dva različita kvara

Prije nego se bilo što otvara, korisno je znati što je unutra, jer su rješenja različita.

Slavina s dvije ručice radi na principu vretena. Okretanjem ručice vreteno se spušta i gumena brtva na njegovom dnu sjedne na otvor. Ručica se okreće nekoliko punih krugova. Takva slavina kaplje jer se guma stvrdne, ispuca ili se otrgne komadić. To je dio koji košta nekoliko eura.

Jednoručna miješalica ima kartušu, zatvoreni cilindar u kojem su dvije keramičke pločice s otvorima. Ručica se podiže i zakreće, a pločica klizi po pločici i otvara prolaz. Nema navoja i nema višekratnog okretanja. Takva slavina kaplje jer se na keramiku nataložio kamenac ili su brtve unutar kartuše popustile. Kartuša se ne popravlja nego mijenja cijela.

Termostatska baterija, ona s dvije ručke gdje jedna postavlja temperaturu u stupnjevima, ima uz kartušu i termostatski uložak. Kod nje kapanje uz istovremeno skakanje temperature obično znači naslage na termoelementu, ne obično trošenje.

Zašto kartuše kod nas traju kraće

Ovo je dio gdje istarska voda mijenja računicu.

Keramičke pločice u kartuši su glatke do razine na kojoj voda ne prolazi između njih. Kad se na toj površini počne taložiti kamenac, sloj je isprva tanak i nevidljiv, ali dovoljan da pločice više ne sjedaju savršeno. Osim toga, zrnca vapnenca koja se odvoje djeluju kao brusni papir i grebu keramiku pri svakom pomaku ručice.

Proizvođač kvalitetne kartuše navodi trajnost mjerenu stotinama tisuća ciklusa. U vodi s visokom tvrdoćom taj broj u praksi bude znatno manji. Nemam brojku koju bih tvrdio kao mjerenu, ali razlika se vidi po tome koliko se kartuša mijenja u Puli u odnosu na ono što proizvođači obećavaju.

Isti mehanizam koji izjeda kartušu vidi se i na perlatoru, koji je lakše provjeriti. Ako perlator zna stati za godinu dana, unutra se događa isto, samo sporije jer se kartuša stalno pere protokom. Više o tome na stranici kamenac u istarskoj vodi.

Kapanje iz ručice, a ne iz izljeva

Nije svako curenje na slavini isti kvar i mjesto gdje se voda pojavi kaže puno.

Kaplje iz izljeva kad je slavina zatvorena. To je brtva ili kartuša, ono o čemu je bilo riječi.

Curi ispod ručice pri otvaranju. Brtve na tijelu kartuše, one prstenaste, više ne drže. Voda izlazi gore i najčešće se slijeva niz slavinu na ploču sudopera, pa se oko baze skupi vlaga koju nitko ne poveže s curenjem.

Curi na spoju izljeva i tijela kod okretnih slavina. Prsten oko okretnog dijela je popustio. To se mijenja odvojeno i jeftino je, ali se često zamijeni za kvar cijele slavine.

Mokro je ispod sudopera, a gore je suho. Tada slavina nije kriva. Propušta spoj crijeva, ventil ispod sudopera ili sifon. To je drugi popravak i drugi dio, opisan na stranici popravak slavine, sifona i ventila.

Kad kaplje tek nakon zatvaranja, pa prestane

Ova se situacija često pogrešno dijagnosticira.

Ako slavina nakon zatvaranja kapne još nekoliko puta i onda stane, to obično nije kvar. To je voda koja je ostala u izljevu i u perlatoru, pa se cijedi. Osobito je izraženo kod izljeva koji je dugačak ili blago nagnut prema dolje.

Kvar je kad kapanje ne prestane nego se nastavi u istom ritmu i nakon pet minuta. Provjera traje koliko i kuhanje kave: zatvori se slavina, obriše se izljev suhom krpom i pogleda se za desetak minuta.

Kod tuš baterija postoji još jedna varijanta. Nakon tuširanja iz izljeva kade curi voda još dugo, iako je preklopnik prebačen na tuš. To je preklopnik koji ne drži, a ne kartuša, i mijenja se drugi dio.

Što se može napraviti bez majstora

Dio ovoga se rješava kod kuće i pošteno je to reći umjesto da se svaki kvar predstavi kao intervencija.

Čišćenje perlatora. Odvije se rukom ili kliještima preko krpe, stavi preko noći u razrijeđenu limunsku kiselinu i vrati. Ne rješava kapanje, ali rješava slab i raspršen mlaz koji se često zamijeni za pad tlaka.

Zamjena brtve na slavini s dvije ručice. Zatvori se ventil ispod sudopera, skine se čep s ručice, odvije vijak, izvadi vreteno i zamijeni guma na dnu. Dijelovi se kupe u svakoj željezariji. Zahtjevan je jedino dio gdje se kapica na ručici skida bez da se izgrebe.

Zamjena kartuše. Izvediva je, ali traži da se nabavi točno ista kartuša. Promjeri se razlikuju, najčešći su 35 i 40 milimetara, a razlikuju se i u obliku nosa i rasporedu otvora. Stara se izvadi i odnese u trgovinu radi usporedbe, jer se po slici pogriješi lako.

Gdje ima smisla zvati nekoga jest slučaj kad se ventil ispod sudopera ne da zatvoriti ili kad se slavina ne da odvrnuti od pločice jer je matica pod sudoperom zarđala. Tada se stvar brzo pretvori iz zamjene dijela u zamjenu cijele slavine, ponekad i u popravak ventila.

Kada se mijenja dio, a kada cijela slavina

Ovo je odluka koja se donosi na licu mjesta i najviše ovisi o tome što je slavina, a ne o tome koliko je stara.

Dio se mijenja kad je slavina poznatog proizvođača za koju se kartuša nabavlja, kad je tijelo neoštećeno i kad je kromiranje cijelo. Takva se slavina s novom kartušom ponaša kao nova i to je najjeftiniji ishod.

Cijela se mijenja u tri slučaja. Prvi je kad je slavina bezimena, iz akcije, i kartuša za nju ne postoji na tržištu. Drugi je kad je tijelo napuklo ili je navoj izljeva izjeden, pa novi dio nema na što sjesti. Treći je kad je slavina toliko zarasla u kamenac da se kartuša ne može izvaditi bez razbijanja kućišta.

Treći slučaj je čest kod slavina starijih od petnaestak godina koje nikad nisu otvarane. Tada se pokušaj zamjene kartuše pretvori u zamjenu slavine, i to je bolje znati unaprijed nego se iznenaditi. Rasponi cijena za jedno i za drugo stoje na stranici cjenik.

Slavina u objektu koji stoji prazan

Kod apartmana i kuća za najam kapanje ima dodatnu cijenu koja nije u vodi.

Slavina koja kaplje mjesecima dok nikog nema ostavi trag. Pod izljevom se na keramici stvori smeđi ili zelenkasti kolobar koji se više ne skida sredstvom nego samo kiselinom, a ponekad ni tako. Gost koji uđe u kupaonicu i vidi taj trag zaključi da objekt nije održavan, bez obzira što je sve ostalo besprijekorno očišćeno.

Drugo, i skuplje, jest kad kaplje ispod sudopera ili iza WC-a. Mjesecima vlage u zatvorenom prostoru bez provjetravanja daju plijesan na zidu i natečen donji rub kuhinjskog elementa. To se ne popravlja brtvom nego stolarijom.

Zato pri zatvaranju objekta ima smisla svaku slavinu ostaviti otvorenu nakon zatvaranja glavnog ventila i pražnjenja instalacije. Tada se ne može ni kapati, a i instalacija je zaštićena od smrzavanja. Što ulazi u tu pripremu stoji na stranici za iznajmljivače.

Zvukovi koje slavina radi prije nego počne kapati

Kvar rijetko počne kapanjem. Prije toga obično postoji nekoliko mjeseci znakova koje se čuje ili osjeti u ruci.

Ručica koja je postala tvrda i ide uz otpor znači da je kamenac ušao među keramičke pločice. U toj fazi zamjena kartuše još je jednostavna jer se stara vadi bez sile. Ako se pusti dalje, taj isti kamenac sraste s kućištem i izvlačenje postane problem.

Pištanje pri djelomično otvorenoj slavini, onaj tanak zvuk koji nestane kad se otvori do kraja, dolazi od vode koja prolazi kroz suženi prolaz velikom brzinom. Kod starijih slavina to je znak da je brtva već načeta i da se rub izlizao neravnomjerno.

Lupanje u cijevi u trenutku zatvaranja je nešto drugo. To je hidraulički udar i nije kvar slavine, ali slavinu oštećuje jer svaki udar tresne brtvu o sjedište. Kod jednoručnih miješalica se primijeti po tome što se javlja samo kad se ručica spusti naglo, a izostane kad se spušta polako.

Slavina u kuhinji troši se drugačije od one u kupaonici

Ista slavina, ista voda, a vijek trajanja različit. Razlog je u tome kako se koristi.

Kuhinjska slavina se otvara i zatvara desetke puta dnevno, često napola, i često s promjenom temperature. Svaki takav pomak je jedan ciklus na keramici. Uz to, ruke su masne ili s ostacima hrane, pa se ručica hvata grubo.

Slavina na umivaoniku ima manje ciklusa, ali ima drugi problem. Tamo se najčešće koristi uski raspon otvorenosti, pa se pločice troše na jednom mjestu dok je ostatak površine netaknut. Kartuša tada propušta iako je većim dijelom kao nova.

Tuš baterija ima najmanje ciklusa, a najviše kamenca, jer na njoj voda stoji topla i miruje između tuširanja. Kod toplije vode vapnenac se taloži brže nego kod hladne, što je i razlog zašto se grijač bojlera zarasta prije nego cijev.

Praktična posljedica je da u istom stanu kuhinjska slavina zna otići dva puta dok je ona u kupaonici još uvijek dobra. Kad se mijenja, nema smisla mijenjati i ostale preventivno.

Perlator nije kriv za kapanje, ali je kriv za ostalo

Vrijedi razdvojiti dvije stvari koje se stalno miješaju.

Perlator je mrežica na kraju izljeva koja miješa zrak u mlaz. Kad se zapuni kamencem, mlaz postane slab, raspršen ili ide ukoso. To izgleda kao pad tlaka u stanu i ljudi zovu misleći da je problem na instalaciji.

Provjera traje minutu. Perlator se odvije rukom, slavina se kratko pusti bez njega i ako mlaz izađe pun i jak, tlak je u redu i problem je bio samo u mrežici. Ako je mlaz i bez perlatora slab, uzrok je dalje uzvodno i tada se gleda ventil ispod sudopera ili instalacija.

Ono što perlator ne može je uzrokovati kapanje. Kroz njega voda ne može izaći ako je prolaz u slavini zatvoren. Ako kaplje s perlatorom i bez njega, kvar je unutra.

O tome kada slab mlaz znači kamenac, a kada nešto ozbiljnije, više na stranici slab tlak vode u stanu.

Ventil ispod sudopera je dio priče

Ovo je detalj koji se pokaže tek kad zatreba, a onda poskupi cijeli posao.

Ispod svakog sudopera i umivaonika trebala bi biti dva mala ventila, po jedan za toplu i hladnu vodu. Njihova je svrha da se voda zatvori lokalno dok se radi na slavini, bez zatvaranja cijelog stana.

Problem je što se ti ventili godinama ne diraju. Vreteno unutra zasjedne od kamenca i kad ga se prvi put pokuša zatvoriti, ili ne ide uopće ili ode i počne curiti oko osovine. U tom trenutku jednostavna zamjena kartuše postane zamjena ventila, a voda se mora zatvoriti na razini stana ili vertikale.

Preventiva je banalna i rijetko se radi: jednom godišnje zatvoriti i otvoriti svaki ventil do kraja. Trideset sekundi po ventilu. To ga održi pokretnim i istovremeno je provjera da uopće radi, što je podatak koji vrijedi imati prije nego zatreba u panici.

Kod starijih stanova u Puli ventila često nema uopće, nego je crijevo spojeno izravno na cijev iz zida. Tada se za svaki zahvat na slavini zatvara glavni ventil stana, a ako ni on ne drži, ide se na vertikalu i tu već treba upravitelj zgrade.

Koliko kapanje košta u odnosu na popravak

Računica je jednostavnija nego što se čini, iako je nemoguće dati jedan broj za sve.

Popravak kapanja je jedan dolazak i jedan dio. Kartuša ili brtva su najjeftiniji dio cijele priče, a rad je kratak ako se slavina da rastaviti. Rasponi stoje na stranici cjenik i dobiju se unaprijed, prije dolaska.

Kapanje koje se ne popravi troši vodu kontinuirano, ali stvarni trošak rijetko je samo voda. Skuplje su posljedice: kolobar na keramici koji se ne skida, vlaga ispod sudopera, bojler koji grije bez potrebe i, u najgorem slučaju, brtva koja popusti do kraja dok nikog nema doma.

To zadnje je razlog zašto ne treba čekati. Brtva koja kaplje ne pukne obično naglo, ali kartuša koja je već oštećena zna popustiti pod udarom tlaka, i onda ne kaplje nego teče. Kod stana na katu to znači i strop susjeda ispod.

Kapanje koje se pojavi odjednom

Brtve se troše polako, pa kapanje koje počne naglo ima drugi uzrok i vrijedi ga razdvojiti.

Najčešći je zrak i nečistoća nakon radova na instalaciji. Kad vodovod radi na mreži ili kad se u zgradi popravljala vertikala, u cijev uđu komadići kamenca i hrđe. Prvi jači protok ih nosi do najbližeg suženja, a to je kartuša. Zrnce koje sjedne između keramičkih pločica sprječava zatvaranje i slavina počne kapati istog dana.

Kod tog slučaja ponekad pomogne da se kartuša izvadi, isprere i vrati, bez zamjene. Ne uvijek, jer zrnce zna ostaviti ogrebotinu na keramici, ali vrijedi pokušati prije kupnje novog dijela.

Drugi uzrok naglog kapanja je udar tlaka. Perilica rublja koja naglo zatvori svoj ventil stvori kratkotrajni skok tlaka u cijevi. U instalaciji bez odzračnika taj se udar čuje kao lupanje u zidu i s vremenom ošteti brtve na najslabijoj točki, a to je obično najstarija slavina u stanu.

Slavina koja je nova, a već kaplje

Čuje se dovoljno često da vrijedi objasniti, jer ljudi pomisle da su dobili neispravan proizvod.

Najčešći uzrok je montaža bez ispiranja instalacije. Kad se slavina spoji na cijev koja je prije toga bila zatvorena ili se na njoj radilo, u prvom protoku prođe sve što je ostalo unutra: opiljci od rezanja, komadići kudelje, pijesak iz cijevi. Nova kartuša to zaustavi i ošteti se prvog dana.

Pravilo je jednostavno i rijetko se poštuje kod samostalne ugradnje: prije spajanja slavine pusti se voda kroz crijeva u kantu dok ne izađe bistra. Trideset sekundi po crijevu.

Drugi uzrok je previsok tlak. Ako je tlak u zgradi iznad šest bara, brtve i kartuše se troše ubrzano bez obzira na kvalitetu. To se rješava reduktorom na ulazu u stan, a ne zamjenom slavine, jer će se i nova ponašati isto.

Treći je krivo stegnut spoj. Prejako stezanje crijeva ili matice deformira brtvu na spoju i slavina počne curiti oko baze umjesto iz izljeva.

Što ostaje nakon što se kapanje popravi

Popravak vrati slavinu u funkciju, ali ne uklanja trag koji je kapanje ostavilo, i to je pošteno reći unaprijed.

Kolobar na keramici ispod izljeva sastoji se od vapnenca i onoga što je voda nosila. Ako stoji dugo, ulazi u sitne pore glazure i tada ga sredstvo za kupaonicu više ne skida. Pomaže gusta pasta od limunske kiseline ostavljena preko noći, ali kod jako starih tragova ni to nije potpuno.

Kod sudopera od nehrđajućeg čelika situacija je bolja jer se ne upija, ali se zato ispod sudopera pregleda drvo kuhinjskog elementa. Ako je donja ploča natekla, popravak slavine je riješio uzrok, a ploča ostaje kakva jest.

Zato ima smisla javiti se dok kaplje, a ne kad se pojavi trag. Popravak je isti, a posljedice su manje.

Što reći kad zovete

Nekoliko podataka skrati posao i smanji rizik da majstor dođe bez pravog dijela.

Prvo, koja je slavina: jednoručna, s dvije ručice ili termostatska. Drugo, gdje se voda pojavljuje: iz izljeva, ispod ručice ili ispod sudopera. Treće, ako na slavini piše ime proizvođača, pročitati ga. Četvrto, radi li ventil ispod sudopera, odnosno može li se voda zatvoriti lokalno ili treba glavni ventil.

Ta četiri podatka odrede hoće li se stvar riješiti u jednom dolasku ili u dva. Kod poznatih proizvođača kartuša se često nosi unaprijed. Kod nepoznatih se prvo vadi stara pa nabavlja odgovarajuća, što znači drugi dolazak.

Ako voda curi toliko da se skuplja na podu, zatvorite glavni ventil i nazovite odmah. Za takve slučajeve postoji hitna intervencija, koja se naplaćuje drugačije od dogovorenog termina, ali je jeftinija od saniranja poda susjeda ispod.