Kako omekšivač vode radi i koliko soli troši

Omekšivač je jedan od rijetkih uređaja u kući koji radi tiho, troši potrošni materijal i mjesecima ne daje znaka o tome radi li ispravno. Zato se često kupuje na osnovu oglasa, podesi se na tvornički broj i ostavi da radi. Onda se za godinu dana pojavi kamenac koji nije smio postojati, ili nestane trideset kila soli mjesečno bez objašnjenja.

Ovaj tekst objašnjava što se u uređaju stvarno događa, jer se iz toga vidi i zašto mu treba odvod, i zašto ga treba podesiti na izmjereni broj, i zašto tanjur soli nije mjera ničega.

Kako omekšivač vode radi?

U posudi uređaja nalazi se smola, sitne kuglice koje na sebi drže ione natrija. Kad kroz njih prođe tvrda voda, dogodi se zamjena: kalcij i magnezij iz vode vežu se na smolu, a natrij se otpusti u vodu. Voda koja izađe ima manje kalcija, dakle nižu tvrdoću. To je ionska izmjena i to je cijeli princip.

Smola ima ograničen kapacitet. Kad se zasiti kalcijem, više ne može ništa primiti i voda počinje izlaziti jednako tvrda kakva je ušla. U tom trenutku uređaj mora regenerirati.

Što je regeneracija i zašto omekšivač treba odvod?

Regeneracija je ispiranje smole koncentriranom otopinom soli. Natrij iz soli istisne nakupljeni kalcij sa smole, smola se vrati u početno stanje i ciklus može ispočetka. Kalcij koji je istisnut mora nekamo, i odlazi u odvod zajedno s vodom za ispiranje.

Odatle slijede tri stvari koje ljudi najčešće ne očekuju:

• Uređaju treba odvodna točka. Ne može se ugraditi u prostoriju bez odvoda, koliko god tamo bilo mjesta. Treba i sifon koji sprječava povrat.
• Uređaj troši vodu. Voda za ispiranje odlazi u odvod i plaća se kao i svaka druga. Dobro podešen uređaj troši je malo, loše podešen puno.
• Uređaju treba struja. Upravljačka glava vodi računa o tome kad je vrijeme za regeneraciju i sama je pokreće.

Zbog svega toga mjesto ugradnje se bira prije kupnje uređaja, a ne nakon što je uređaj stigao. Uobičajeno mjesto je kod ulaza vode u objekt, iza vodomjera i glavnog ventila, jer se tako štiti cijela instalacija, a ne samo jedna grana.

Koliko soli troši omekšivač?

Ovdje je pošten odgovor da to ovisi, i vrijedi objasniti o čemu, jer se na toj nejasnoći prodaje dosta gluposti.

Potrošnja soli ovisi o tri stvari: koliko je tvrda ulazna voda, koliko vode potrošite i kako je uređaj podešen. Prva dvije određuju koliko kalcija uređaj mora maknuti. Treća određuje koliko soli potroši da to napravi.

Zato broj koji netko izgovori unaprijed, bez poznavanja vaše tvrdoće i vaše potrošnje, nije procjena nego pogađanje. Realan podatak dobijete nakon prvog mjeseca rada, i to samo ako ste zapisali od čega ste krenuli.

Praktično: pri preuzimanju uređaja zapišite tvrdoću prije i poslije uređaja, stanje vodomjera i postavku na koju je uređaj podešen. Nakon mjesec dana imate potrošenu vodu i potrošenu sol, i to su brojke po kojima se vidi radi li uređaj kako treba. Bez tog zapisa nemate s čime usporediti.

Kad potrošnja soli znači da nešto ne valja?

Dva su tipična kvara koja se vide kroz sol.

Sol nestaje prebrzo. Najčešći uzrok je uređaj podešen na veću tvrdoću nego što voda stvarno ima. Uređaj misli da mora raditi više posla nego što treba i regenerira češće. Drugi uzrok je propusni ventil koji ispire i kad ne bi trebao. Oboje se rješava podešavanjem ili servisom, ne kupnjom novog uređaja.

Sol stoji, a kamenac se vraća. Znači da regeneracija ne radi ili da je uređaj podešen na premalu tvrdoću. Ponekad je razlog banalan: sol se stvrdnula u koru preko koje voda prolazi bez otapanja, pa uređaj ispire smolu praktički čistom vodom. To je vidljivo golim okom kad se otvori poklopac.

Oba slučaja pokazuju zašto je uvodno mjerenje važno. Uređaj podešen na broj koji je netko pretpostavio ne može raditi ispravno, ma koliko dobar bio.

Natrij u omekšanoj vodi

Budući da ionska izmjena kalcij zamjenjuje natrijem, omekšana voda sadrži nešto više natrija nego polazna. Koliko više, ovisi o tome koliko je kalcija maknuto, dakle o tvrdoći na ulazu. Kod uobičajenih istarskih tvrdoća riječ je o malom dodatku.

Ako netko u kućanstvu drži dijetu s ograničenim unosom natrija, rješenje je standardno i jeftino: jedna slavina ostavi se na neomekšanoj vodi, ili se na sudoper stavi zaseban uređaj za pitku vodu. To se planira pri ugradnji jer je poslije zahvat u instalaciju.

O tome treba li nekome ograničiti natrij odlučuje liječnik. Vodoinstalater može samo izvesti instalaciju tako da obje mogućnosti postoje.

Omekšivač, mehanički filtar i osmoza nisu isto

Ta se tri uređaja redovito brkaju, a rješavaju tri različita problema:

Mehanički filtar ima smisla gotovo svugdje jer je jeftin i štiti sve ostalo, uključujući i sam omekšivač. Omekšivač ima smisla kad je tvrdoća visoka i trošila ima više. Osmoza rješava pitanje pitke vode i s kamencem u bojleru nema veze, jer se ugrađuje samo na jednu slavinu.

Kad omekšivač nije rješenje?

U stanu s jednim bojlerom i jednom perilicom računica najčešće ne izlazi. Uređaj se plaća, sol se plaća, regeneracija troši vodu i struju, a jedino stvarno ugroženo trošilo je grijač bojlera. Njega očisti servis, i to je jeftinije od uređaja koji radi dvadeset četiri sata dnevno da zaštiti jedno mjesto.

Računica se okreće kad trošila ima više. Kuća s dvije kupaonice, apartmanska zgrada gdje bojleri rade bez prestanka kroz sezonu, objekt s perilicom posuđa koja radi svaki dan. Tu kamenac napada na više mjesta odjednom, a jedan uređaj na ulazu štiti ih sve.

To je i razlog zašto je ovo usluga koju često odgovorimo. Ako ste u stanu i pitate treba li vam omekšivač, odgovor je vjerojatno ne, a mjerenje tvrdoće i čišćenje bojlera riješit će ono što vas zapravo muči.

Što pitati prije kupnje omekšivača?

Ako ste odlučili da uređaj ima smisla, ovo su pitanja koja razlikuju dobru ugradnju od one koja će smetati godinama:

• Kolika je izmjerena tvrdoća na mojoj adresi i na koji je broj uređaj podešen?
• Ima li mjesto ugradnje odvod, sifon i struju?
• Je li predviđen by-pass, da objekt ima vodu dok je uređaj u servisu?
• Koliko je uređaj dimenzioniran prema broju trošila, a ne prema kvadraturi?
• Je li pri preuzimanju zapisana tvrdoća prije i poslije i stanje vodomjera?

Zadnje pitanje je ono koje najviše ljudi preskoči, a jedino je koje vam kasnije omogućuje provjeriti radi li uređaj. Uređaj bez polazne točke ne možete ocijeniti, samo mu možete vjerovati.

Što se događa kroz dan rada

Omekšivač ne radi ravnomjerno. Ima dva stanja i izmjenjuje ih, a razumjeti tu izmjenu objašnjava gotovo sve što se poslije pita o njemu.

Najveći dio vremena uređaj je u radu: voda prolazi kroz smolu, kalcij se veže, omekšana voda ide dalje u instalaciju. U tom stanju uređaj ne troši ništa osim malo tlaka i tiho je.

Kad smola dođe do kraja kapaciteta, kreće regeneracija. Traje obično između pola sata i sat, odvija se u nekoliko faza i tada se čuje. Prvo se smola ispere protutokom da se rastrese i da se isperu zarobljene čestice. Zatim se kroz nju propusti slana otopina iz spremnika. Na kraju slijedi ispiranje čistom vodom da u instalaciju ne uđe slana voda, i spremnik se napuni svježom vodom za sljedeći put.

Zbog te zadnje faze uređaji regeneraciju pokreću noću, u pravilu oko dva ujutro. Tada nitko ne troši vodu pa nema opasnosti da netko otvori slavinu usred faze ispiranja slanom otopinom. Ako vam uređaj regenerira u podne, to je postavka koju treba promijeniti, ne kvar.

Volumetrijski i vremenski uređaji

Upravljačke glave rade na dva načina i razlika je financijski osjetna.

Vremenski upravljan uređaj regenerira svakih toliko dana, bez obzira na to koliko je vode prošlo. Jeftiniji je. Problem je što ne zna ništa o vašoj potrošnji, pa u tjednu kad vas nema kod kuće regenerira jednako kao i u tjednu punog opterećenja. Sol i vodu troši uzalud.

Volumetrijski uređaj broji litre koje su kroz njega prošle i regenerira tek kad je kapacitet stvarno potrošen. Skuplji je pri kupnji, ali troši sol i vodu razmjerno stvarnom radu.

Razlika je najveća upravo u objektima koji se koriste sezonski, a to je u Istri velik dio stambenog fonda. Apartman koji je prazan od listopada do svibnja s vremenskim uređajem regenerira svih tih mjeseci bez ijedne kapi potrošene vode. S volumetrijskim ne regenerira gotovo nijednom.

Za kuću koja se koristi cijelu godinu i ima stabilnu potrošnju razlika je manja, ali i dalje postoji. Za objekt s neravnomjernim korištenjem volumetrijski uređaj se vraća kroz uštedu na soli.

By-pass i zašto se ne preskače

By-pass je obilazni vod s ventilima koji omogućuje da se uređaj isključi iz sustava, a da objekt zadrži vodu. Tri ventila, jednostavna stvar, i redovito se izostavi da se uštedi na materijalu.

Posljedica se vidi tek kad zatreba servis. Bez by-passa uređaj se ne može odvojiti bez zatvaranja vode cijelom objektu. U kući to znači dan bez vode. U apartmanskoj zgradi usred sezone to znači dan bez vode za sve goste.

By-pass je koristan i izvan servisa. Ako se pojavi sumnja da uređaj ne radi ispravno, prebacivanjem na by-pass i mjerenjem s obje strane u minuti se vidi mijenja li uređaj išta. Bez njega je ta provjera puno kompliciranija.

Isto vrijedi za mehanički filtar ispred uređaja. Smola je osjetljiva na čestice iz mreže i pijesak koji dođe nakon radova na cjevovodu može je trajno oštetiti. Filtar koji košta malo štiti uređaj koji košta puno.

Koliko omekšivač traje i što se na njemu troši?

Kod omekšivača se troše tri stvari i imaju vrlo različit vijek.

Sol je potrošni materijal i dolijeva se redovito. To je jedino što korisnik radi sam.

Smola traje godinama, ali ne vječno. S vremenom gubi kapacitet, a brže ako je bila izložena klorine iz mreže ili česticama bez filtra. Znak da se troši je da uređaj regenerira češće nego prije uz istu potrošnju vode, a tvrdoća iza uređaja počinje rasti. Smola se mijenja, ne cijeli uređaj.

Upravljačka glava je mehanika s ventilima i ona je najčešći izvor kvara. Simptomi su prepoznatljivi: uređaj koji stalno ispire u odvod, uređaj koji uopće ne regenerira, ili uređaj koji propušta slanu vodu u instalaciju pa se osjeti okus.

Vrijedi znati da niti jedan od ta tri kvara ne znači nužno novi uređaj. Kućište i posuda traju dugo, a dijelovi se mijenjaju. Ponuda koja odmah predlaže zamjenu cijelog uređaja zaslužuje drugo mišljenje.

Uobičajene greške pri ugradnji

Ovo su stvari koje se u praksi nađu i koje poslije stvaraju troškove.

• Uređaj iza razvoda. Ako je postavljen nakon što se instalacija razgranala, dio objekta i dalje dobiva tvrdu vodu. Mjesto je iza vodomjera i glavnog ventila, prije razvoda.
• Hladna i topla voda pomiješane u spoju. Omekšivač ide na hladnu vodu prije bojlera. Spoj na toplu stranu uništava smolu.
• Vanjska slavina i vrt na omekšanoj vodi. Zalijevanje omekšanom vodom nema nikakvu korist, a troši kapacitet i sol. Vrtna slavina se ostavlja na tvrdoj vodi.
• Odvod uguran u cijev bez zračnog prekida. Ako odvod uređaja nema prekid ili sifon, moguć je povrat iz kanalizacije u uređaj.
• Postavka ostavljena na tvorničkoj. Uređaj podešen na broj iz kutije, a ne na izmjerenu tvrdoću, radit će krivo od prvog dana.

Zadnja je najčešća i najskuplja jer se ne vidi. Uređaj radi, tiho je, sol se troši, i tek se nakon godinu dana netko zapita zašto je račun za sol takav kakav jest.

Omekšana voda i instalacija

Jedno pitanje koje se rijetko postavi, a treba: mijenja li omekšana voda nešto u samim cijevima.

Voda potpuno lišena kalcija je nešto agresivnija prema metalima nego voda s kalcijem, jer tanki sloj kamenca u cijevi djeluje i kao zaštita. Zbog toga se uređaji u pravilu ne podešavaju na nulu nego se ostavi nešto rezidualne tvrdoće, ili se dio vode preko miješanja vodi mimo smole.

Praktično to znači da cilj nije voda bez ijednog stupnja tvrdoće. Cilj je spustiti tvrdoću u područje gdje se kamenac prestaje taložiti brzinom koja stvara troškove, i tu stati. Uređaj podešen na nulu troši više soli i ne donosi ništa bolje.

U starijim objektima s pocinčanim cijevima to pitanje je ozbiljnije i vrijedi ga otvoriti prije ugradnje, jer se ondje ionako često razmišlja o zamjeni cjevovoda. Ako se ide na zamjenu vodovodnih instalacija, uređaj i by-pass se predvide odmah u razvodu i to je najjeftiniji trenutak za to.

Što omekšivač ne radi?

Popis je kratak, ali vrijedi ga imati na umu jer se protiv njega prodaje.

Omekšivač ne pročišćava vodu za piće. Voda iz mreže je ispravna i prije uređaja, a uređaj ne mijenja ništa u tom pogledu osim što dodaje nešto natrija. Tko želi promijeniti okus ili sastav vode za piće, treba osmozu na sudoperu, a to je drugi uređaj.

Omekšivač ne hvata čestice. To radi mehanički filtar ispred njega.

Omekšivač ne uklanja postojeći kamenac. Naslage u bojleru ostaju dok ih netko ne makne rukom.

Omekšivač ne zamjenjuje servis bojlera. Anoda se troši bez obzira na tvrdoću, a sigurnosni ventil treba provjeru neovisno o tome kakva voda kroz njega prolazi. To ostaje redoviti servis bojlera i nakon ugradnje uređaja.

Kako izgleda uredna ugradnja

Redoslijed je uvijek isti i svaki korak ima razlog.

1. Mjerenje tvrdoće iz hladne slavine, zapisivanje broja.
2. Pregled mjesta ugradnje: postoji li odvod, sifon, struja i dovoljno prostora za dolijevanje soli.
3. Dogovor o uređaju prema broju trošila i izmjerenoj tvrdoći, ne prema kvadraturi.
4. Ugradnja mehaničkog filtra, by-passa i uređaja iza vodomjera, prije razvoda.
5. Podešavanje na izmjereni broj i postavljanje vremena regeneracije na noć.
6. Mjerenje iza uređaja i zapisnik: tvrdoća prije, tvrdoća poslije, postavka, stanje vodomjera.

Šesti korak je onaj koji se najčešće preskoči, a jedini je koji dokazuje da prethodnih pet ima smisla.