Tvrdoća vode u Puli i Istri: koliko je zapravo tvrda

Kad netko u Puli kaže da je voda tvrda, obično misli na bijeli talog na tuš kabini i na grijač bojlera koji je zadnji put izvađen obložen slojem debljine nokta. To je točan opis posljedice, ali beskoristan kao podatak. Tvrdoća je mjerljiva veličina, izražava se brojem, i taj broj nije isti za svaku adresu u Istri.

Razlika nije akademska. O njoj ovisi hoće li vam omekšivač vratiti uloženo ili će stajati u podrumu i gutati sol bez potrebe. Uređaj se podešava na jedan jedini broj, i ako je taj broj pogođen odoka, kriv je cijeli račun koji na njemu stoji.

Što je tvrdoća vode i u čemu se mjeri?

Tvrdoća je količina otopljenog kalcija i magnezija u vodi. Voda ih pokupi prolazeći kroz vapnenac, a Istra je vapnenac. Ti minerali nisu zdravstveni problem i voda s njima je posve ispravna za piće. Problem je tehnički: kad se voda zagrije, kalcij se izluči i taloži na prvoj toploj površini na koju naiđe. To je gotovo uvijek grijač bojlera.

U Hrvatskoj se tvrdoća najčešće navodi u njemačkim stupnjevima, oznaka °nj, u literaturi i na uređajima često i kao °dH. Jedan stupanj odgovara desetak miligrama kalcijeva oksida po litri. Za orijentaciju se koristi ova podjela:

Granice između razreda nisu propisane pa se u različitim izvorima pomaknu za koji stupanj. Za odluku o uređaju to nije bitno. Bitno je u kojem ste dijelu skale, a to se sazna mjerenjem.

Koliko je tvrda voda u Istri?

Istarski vodovod vodu prerađuje na tri postrojenja i za svako objavljuje svoj raspon tvrdoće. Rasponi se međusobno razlikuju toliko da ih se ne može svesti na jedan broj za cijelu županiju:

Rasponi tvrdoće prema podacima Istarskog vodovoda za pojedina postrojenja. Vrijednost za konkretnu adresu ovisi o tome iz kojeg se sustava ona napaja.

Pogledajte razliku između vrha i dna te ljestvice. Voda s Butonige pri donjoj granici spada u meku i ondje omekšivač nema što raditi. Voda iz Gradola pri gornjoj granici je tvrda, i tu isti uređaj ima posve drugu računicu. Riječ je o istoj županiji i o istom vodovodu.

Zato tvrdnja „istarska voda je tvrda“ nije pogrešna samo tehnički, nego je i skupa. Na njoj se prodaju uređaji ljudima kojima ne trebaju, i podešavaju se uređaji na vrijednosti koje nemaju veze s vodom koja kroz njih prolazi.

Zašto Pula nije jedan broj?

Pula se ne napaja iz jednog izvora. Vodovod Pula navodi da se voda dovodi iz više sustava, među njima Rakonek, Gradole i Butoniga, uz niz bunara na širem području, a distribucija je podijeljena u zone. U jednoj se zoni vode iz različitih sustava miješaju.

Posljedica je da tvrdoća ovisi o tome gdje ste u gradu, a u zoni miješanja može se mijenjati i tijekom godine, ovisno o tome koji sustav u tom trenutku više sudjeluje u opskrbi. Susjedovo mjerenje otprije dvije godine u drugom kvartu nije vaš podatak.

Vodovod objavljuje podatke o kvaliteti vode, ali tablica tvrdoće po zonama dostupna je kao slika, ne kao tekst koji bi se dao prenijeti bez rizika od greške u prepisivanju. Zato ovdje nema tablice po ulicama. Ono što se može reći odgovorno jest: raspon je širok, a vaš broj se dobije iz vaše slavine.

Kako izmjeriti tvrdoću vode kod sebe?

Postoje tri načina, i razlikuju se po tome koliko koštaju i koliko vrijede.

Test trakice

Najjeftinije rješenje, kupuje se u trgovinama s opremom za bazene i akvarije. Trakica se umoči u vodu, boja se usporedi s ljestvicom na kutiji. Dobijete razred, ne precizan broj. Za pitanje „jesam li u mekom ili tvrdom dijelu skale“ to je dovoljno i to je često sve što vam treba prije nego uopće razmislite o uređaju.

Dvije greške koje kvare rezultat: mjerenje iz slavine na koju je već spojen neki filtar, i mjerenje odmah nakon puštanja vode. Pustite vodu da teče desetak sekundi i mjerite s hladne strane, jer je to voda kakva ulazi u objekt.

Kapljični test

Set s reagensom koji se kapa u uzorak dok voda ne promijeni boju. Broj kapi daje broj stupnjeva. Točniji je od trakice i još uvijek jeftin. Ovo je mjerenje koje majstor nosi sa sobom na uvid.

Laboratorijska analiza

Uzorak se nosi u ovlašteni laboratorij i dobije se nalaz s brojkama za više parametara, ne samo tvrdoću. Za odluku o omekšivaču to je više nego što treba. Ima smisla kad voda dolazi iz vlastitog bunara ili cisterne, dakle kad nije iz javne mreže i kad vas ne zanima samo kamenac nego i ispravnost.

Za vodu iz javne mreže i pitanje kamenca, kapljični test na licu mjesta radi posao. Kad izlazimo na uvid zbog filtracije, mjerenje se ne naplaćuje posebno, a broj se zapiše, jer se prema njemu poslije podešava uređaj i provjerava radi li kako treba.

Što vam broj tvrdoće zapravo govori?

Kad znate svoj stupanj, odluka postaje jednostavna i nema veze s time što piše u oglasu.

Primijetite da servis bojlera stoji u svakom retku osim prvog. To nije propust. Omekšivač sprječava novo taloženje, ali ne dira ono što je već u bojleru, i ne čisti anodu koja se troši bez obzira na tvrdoću. Tko ugradi omekšivač i prestane servisirati bojler, zamijenio je jedan trošak drugim umjesto da je riješio problem. Čišćenje kamenca s grijača i provjera anode idu kroz servis bojlera, neovisno o tome kakva voda ulazi u objekt.

Tri stvari koje tvrdoća nije

Nije zdravstveni problem. Kalcij i magnezij u vodi su minerali koje ionako unosimo hranom. Tvrda voda nije manje ispravna za piće od meke. Ono što tvrdoća kvari su uređaji, ne ljudi.

Nije isto što i mutna voda. Mutnoća, pijesak ili čestice nakon radova na mreži rješavaju se mehaničkim filtrom i nemaju veze s tvrdoćom. Omekšivač neće pomoći protiv pijeska, a filtar neće pomoći protiv kamenca. To su dva različita problema i dva različita uređaja.

Nije nešto što magnet može promijeniti. Uređaji koji obećavaju uklanjanje kamenca magnetom ili elektronikom, bez soli i bez odvoda, ne smanjuju tvrdoću. Kalcij ostaje u vodi jer se ništa ne izmjenjuje niti se išta odvodi. Ako vam je cilj da izmjereni broj padne, jedini način koji ga stvarno mijenja je ionska izmjena.

Što s kamencem koji već postoji?

Mjerenje tvrdoće govori što će biti ubuduće. Ne govori ništa o taloga koji se skupljao zadnjih deset godina. To se rješava odvojeno, rastavljanjem i čišćenjem, i to ne ovisi o tome hoćete li ugraditi omekšivač ili nećete.

Najčešći redoslijed koji ima smisla: izmjeri se tvrdoća, očisti se bojler i provjeri anoda, pa se tek onda odlučuje treba li uređaj. Tim redom se vidi i koliko je kamenca stvarno bilo, što je najbolji podatak o tome koliko brzo se stvara na vašoj adresi.

Tek ako se pokaže da uređaj ima što štititi, ide ugradnja omekšivača i filtracije, s mjerenjem prije i poslije, a ne s postavkom koju je netko ostavio tvornički.

Zašto vapnenac određuje sve?

Istra je krš. Voda koja padne kao kiša ne ostaje na površini nego propada kroz pukotine u vapnencu i putuje podzemno, ponekad kilometrima, prije nego dođe do izvorišta ili bunara. Na tom putu ima puno vremena i puno dodira s kamenom.

Kiša u sebi nosi nešto ugljikova dioksida iz zraka, pa je blago kisela. Ta blaga kiselina otapa vapnenac, a vapnenac je kalcijev karbonat. Voda tako na sebe preuzme kalcij i nosi ga dalje otopljenog. Što je put kroz stijenu duži, to je više otopljenog kalcija, dakle veća tvrdoća.

Odatle i razlika među istarskim postrojenjima. Butoniga je akumulacijsko jezero, dakle površinska voda koja nije provela desetljeća u stijeni, pa je i tvrdoća pri dnu ljestvice. Izvorišta koja se napajaju iz dubokog krškog vodonosnika daju vodu koja je puno duže bila u dodiru s vapnencem, i to se vidi u broju.

Isto objašnjava i zašto se tvrdoća ne mijenja naglo iz tjedna u tjedan na adresi koja se napaja iz jednog izvorišta. Geologija se ne mijenja. Mijenja se samo omjer ako se u mrežu miješaju dva sustava, ili ako nakon jakih kiša površinski udio naraste.

Kako se kamenac stvarno taloži?

Kalcij u hladnoj vodi je otopljen i ne smeta nikome. Problem nastaje kad se voda zagrije. Zagrijavanjem se iz vode istjera otopljeni ugljikov dioksid, a upravo je on držao kalcij u otopini. Bez njega se kalcijev karbonat izluči i istaloži na prvoj površini koja je topla.

To je razlog zašto kamenac ne nalazite u cijevima hladne vode nego na grijaču bojlera, u perilici i na mlaznicama tuša gdje voda isparava. Cijev hladne vode nosi isti kalcij godinama bez traga.

Temperatura je ovdje poluga koju imate u rukama. Taloženje raste s temperaturom i postaje osjetno brže iznad šezdeset stupnjeva. Bojler postavljen na sedamdeset pet ne grije vodu bitno korisnije od onoga na šezdeset, ali stvara mjerljivo više naslaga i troši više struje. Spuštanje termostata je najjeftinija mjera protiv kamenca koja postoji i ne košta ništa.

Druga poluga je vrijeme. Voda koja stoji topla u bojleru taloži cijelo vrijeme, ne samo dok se grije. Bojler koji radi cijelu godinu u objektu koji se koristi dva mjeseca ljeti skuplja naslage jedanaest mjeseci bez razloga.

Što znači broj tvrdoće na računu za vodu?

Na računu za vodu tvrdoća ne piše. Račun se odnosi na potrošenu količinu, a ne na sastav. Podatke o sastavu vodovod objavljuje odvojeno, u izvještajima o kvaliteti vode.

Tu treba biti oprezan s onim što se čita. Izvještaj daje vrijednosti za mjerna mjesta i razdoblja, pa će se za isti grad naći više različitih brojeva, ovisno o tome koje je mjerno mjesto i kad je uzorak uzet. To nije nedosljednost nego točan opis mreže koja se napaja iz više sustava.

Za odluku o uređaju vrijedi pravilo koje zvuči prejednostavno, ali štedi novac: izmjerite sami. Trakica košta nekoliko eura, mjerenje traje minutu i daje broj koji se odnosi na vašu slavinu, a ne na mjerno mjesto udaljeno tri kilometra.

Tvrdoća i kućanski aparati

Perilica rublja i perilica posuđa imaju ugrađenu zaštitu, ali ona nije ista i ne radi sama od sebe.

Perilica posuđa u pravilu ima vlastiti omekšivač na sol, onu krupnu sol koja se sipa u spremnik na dnu. Taj omekšivač radi na istom principu ionske izmjene kao i veliki uređaj na ulazu, samo za jedno trošilo. I on se podešava prema tvrdoći, a upravo je to postavka koju gotovo nitko ne dira nakon ugradnje. Ako vam posuđe izlazi s bijelim mrljama, prva stvar koju treba provjeriti nije deterdžent nego je li postavka tvrdoće na perilici uopće postavljena na izmjereni broj.

Perilica rublja nema takav spremnik. Ona se štiti deterdžentom, koji u sebi ima sredstva koja vežu kalcij. Zato na pakiranjima piše različita doza za meku i tvrdu vodu, i zato predoziranje deterdženta u mekoj vodi nije štedljivo nego samo skupo.

Bojler nema nikakvu zaštitu osim magnezijeve anode, a ona ne štiti od kamenca nego od korozije. To je važna razlika koju prodavači ponekad zamute. Anoda se troši i mijenja, ali njezina zamjena ne rješava naslage na grijaču.

Sapun, koža i ono što se osjeti

Tvrda voda se osjeti prije nego se izmjeri. Sapun se u njoj teže pjeni jer dio sapuna reagira s kalcijem umjesto da pjeni, pa nastaje onaj sivkasti talog koji se skuplja na rubu kade. U mekoj vodi je obrnuto: pjene ima previše i čini se da se sapun ne može isprati.

Taj osjećaj sklizavosti nakon tuširanja mekom vodom redovito se opisuje kao da je sapun ostao na koži. Nije. Riječ je o tome da u mekoj vodi nema kalcija koji bi s sapunom stvorio onaj hrapavi talog na koži na koji smo navikli. Osjet je drugačiji, ali koža je čišća, ne prljavija.

Ovo je ujedno i test koji ne košta ništa: ako znate kako se voda ponaša kod rodbine u drugom dijelu županije, razliku u pjenjenju primijetit ćete prije nego išta izmjerite. To je indikacija, ne mjerenje, ali dovoljna je da se zapitate.

Kad tvrdoća nije uzrok, a krivi se

Nekoliko problema redovito se pripiše tvrdoći, a uzrok je drugdje. Razlikovati ih vrijedi jer omekšivač nijednog od njih ne rješava.

• Mrlje od hrđe, smeđi trag. To je željezo, ne kalcij. Dolazi iz starih pocinčanih cijevi u objektu ili iz mreže nakon radova. Omekšivač tu ne pomaže, a filtar djelomično hvata čestice.
• Mutna voda koja se izbistri odozdo prema gore. To je zrak, ne talog. Prolazi sam nakon minute u čaši i nije znak ničega osim da je u cijevi bilo zraka.
• Bijeli talog samo na jednoj slavini. Vjerojatnije začepljen perlator nego tvrdoća, jer bi se tvrdoća pokazala jednako na svim mjestima. Perlator se odvije i ispere octom.
• Slab tlak. Kamenac može suziti stari cjevovod, ali daleko češći uzrok je ventil koji nije do kraja otvoren, začepljen filtar ili problem na mreži.

Zajednička nit je da se svi ti simptomi pojavljuju i u kućama s mekom vodom. Prije nego se kupuje uređaj protiv tvrdoće, vrijedi utvrditi da je tvrdoća uopće uzrok.

Mjerenje prije i poslije: jedini dokaz

Ako se uređaj ipak ugrađuje, mjerenje se radi dvaput. Prije, da se zna od čega se kreće i na koji broj uređaj treba podesiti. Poslije, iz slavine iza uređaja, da se vidi radi li ono što je obećano.

Ta druga provjera je ono što razlikuje ugradnju od prodaje. Uređaj koji je postavljen i uključen izgleda jednako i kad radi i kad ne radi. Jedini način da se to razluči je izmjeriti vodu koja iz njega izlazi.

Zato pri preuzimanju zapisujemo tri stvari: izmjerenu tvrdoću prije uređaja, izmjerenu tvrdoću iza uređaja i postavku na koju je uređaj podešen. To je pola stranice papira i kasnije je jedini podatak s kojim se može usporediti bilo što.

Redoslijed koji štedi novac

Kad se sve posloži, razuman redoslijed izgleda ovako, i svaki korak može biti posljednji ako se ispostavi da dalje nema potrebe.

1. Izmjerite tvrdoću trakicom iz hladne slavine bez filtra.
2. Ako je ispod osam stupnjeva, stanite. Nemate problem s tvrdoćom.
3. Spustite termostat bojlera na šezdeset stupnjeva ako je bio viši.
4. Dajte očistiti bojler i provjeriti anodu. Vidjet ćete koliko se kamenca stvarno stvorilo.
5. Prebrojte trošila koja tvrda voda ugrožava: bojleri, perilice, protočni grijači.
6. Tek sad odlučujte o uređaju, i to s izmjerenim brojem u ruci.

Većina kućanstava u stanu stane na četvrtom koraku i to je ispravan ishod, ne propuštena prilika. Uređaj ima smisla ondje gdje ima što štititi.