Skriveno curenje ispod kotla: kako ga kamera nađe i zašto ga ne popravljamo

Zašto se curenje ispod kotla ne vidi golim okom?

Zidni kotao visi na metalnom nosaču i između njegovog donjeg ruba i zida ostaje prostor od nekoliko centimetara. Svi priključci, polaz, povrat, plin, topla i hladna voda, odvod kondenzata, izlaze prema dolje i ulaze u taj prostor. Prostor je uzak, mračan i zaklonjen samim uređajem.

Voda koja tu kapne ne pada ravno na pod. Padne na nosač, po nosaču otputuje vodoravno do najniže točke, tek onda kapne na pod ili niz zid. Trag koji vidite može biti pola metra od mjesta gdje voda stvarno izlazi. Zato se tu redovito događa da netko zamijeni posljedicu s uzrokom, razmontira ispravan spoj i curenje ostane.

Druga stvar koja zavarava je količina. Kap na kap ne pravi lokvu. Pravi vlažan trag koji se sam suši i ponovno pojavljuje, mrlju na zidu koja polako raste, ili samo miris. Kad sustav grije, dio te vode ispari prije nego išta postane vidljivo, pa se trag pojavi tek kad grijanje stoji.

Kako se traži curenje u prostoru u koji se ne vidi?

Za curenje u zidu i u podu koriste se geofon, termalna kamera i tlačna proba, to je detekcija curenja vode kao zasebna usluga, a o samoj metodi smo pisali u tekstu o detekciji curenja vode u zidu. Ispod kotla je situacija drukčija: mjesto nije iza betona, nego iza uređaja. Ne treba ga se "čuti" kroz materijal, treba ga se vidjeti.

Za to se koristi inspekcijska kamera na savitljivoj sondi. Sonda se uvodi odozdo, između nosača i zida, i vodi se polako uz priključke. Na ekranu se gleda dvije stvari: trag vode i smjer kojim se trag širi. Vlažna površina pod svjetlom kamere izgleda tamnije od suhe, a mjesto na kojem se skuplja kap ima karakterističan sjaj.

Snimka ima i drugu funkciju osim pronalaska. Ona je dokaz. Kad se pokaže da je izvor na uređaju pod jamstvom, klijent s njom ide u ovlašteni servis i ne mora ništa objašnjavati. Isto vrijedi za prijavu osiguranju.

Prvo se isključi instalacija, pa tek onda gleda uređaj

Redoslijed je važan i nije stvar navike nego troška. Instalacija je naš posao i nju možemo provjeriti i popraviti odmah. Uređaj pod jamstvom nije.

Provjerava se ovim redom. Spojevi na samom kotlu, vidljivi dio, jer tu se curenje najčešće i događa i najlakše ispravlja. Ekspanzijska posuda i sigurnosni ventil, jer ventil koji kaplje ostavi trag koji izgleda kao curenje uređaja, o tome smo pisali u tekstu o ekspanzijskoj posudi koja je pukla od korozije. Odvod kondenzata, koji je kod kondenzacijskih kotlova redovit krivac jer se sifon kondenzata zna zapušiti pa voda ide preko ruba. I tek kad je sve to isključeno, gleda se je li izvor unutar uređaja.

Ako je izvor unutar uređaja, posao se ovdje zaustavlja. To nije izbjegavanje nego jedino ispravno.

Je li svaka voda ispod kotla curenje?

Prije nego se bilo što traži, isključuje se mogućnost da voda uopće nije kvar. Kod kondenzacijskih kotlova, a to je danas većina novougrađenih, voda ispod uređaja može biti normalna pojava.

Takav kotao iskorištava toplinu dimnih plinova do točke u kojoj se vodena para u njima pretvori natrag u vodu. Ta voda nastaje u izmjenjivaču svaki put kad uređaj radi i odvodi se kroz mali sifon na dnu kotla u odvod. Sifon je tu iz istog razloga kao ispod umivaonika: voda u njemu je čep koji sprječava da dimni plinovi izađu u prostoriju.

Dvije stvari idu po zlu. Sifon se s vremenom zapuši talogom, kondenzat se skuplja i pređe preko ruba, pa kaplje ispod kotla. Ili se sifon isuši kod uređaja koji je dugo stajao, pa prvi kondenzat prođe kroz njega prije nego napravi novi čep. Kod objekata koji zimi stoje prazni to je uobičajeno pri prvom pokretanju sezone.

Razlika se prepozna po dvije stvari. Kondenzat se pojavljuje samo dok uređaj radi ili kratko nakon toga, nikad kod ugašenog kotla, i tlak na manometru se ne mijenja. Curenje s instalacije ide i kad je uređaj ugašen, a tlak s vremenom pada. Ako tlak stoji, a voda se pojavljuje samo u radu, prvo se gleda sifon kondenzata, a ne instalacija.

Čišćenje sifona kondenzata je dio redovnog godišnjeg servisa i spada u posao ovlaštenog servisera kad je uređaj pod jamstvom. To je najjeftiniji mogući ishod ovog problema i zato se provjerava prvi.

Zašto trag vode ne pokazuje gdje curi?

Najčešća pogreška u samostalnoj potrazi je da se traži tamo gdje se voda vidi. Voda pod kotlom ne stoji na mjestu nastanka. Ide niz ono po čemu može ići, a ispod kotla to je metalni nosač, pa cijevi, pa zid.

Kap koja nastane na spoju u gornjem dijelu niše sklizne po cijevi do prve točke na kojoj se smjer mijenja, koljena, obujmice, ruba nosača, i tek tu se odvoji i padne. Mjesto na kojem se voda skuplja može biti pola metra ili više od izvora, i to obično niže i u stranu. Zbog toga se traženje ne ide odozdo prema gore, nego se kamerom prati cijeli put unatrag, od mokrog mjesta prema svakoj točki iznad njega.

Isto vrijedi za mrlju na zidu. Vlaga u žbuci se širi u svim smjerovima, pa je vidljiva mrlja gotovo uvijek veća i niža od stvarnog mjesta ulaza vode. Kod curenja u zidu to je razlog zašto se ne razbija po sredini mrlje, o čemu smo pisali u tekstu o detekciji curenja vode u zidu.

Zašto uređaj pod jamstvom ne diramo?

Jamstvo proizvođača pokriva uređaj pod uvjetom da ga servisira ovlaštena osoba. Ako u uređaj uđe netko tko nije ovlašteni serviser tog proizvođača, jamstvo se gubi, i to u cijelosti, ne samo za dio koji je dirao. Od tog trenutka svaki kasniji kvar, uključujući i one koji s popravkom nemaju veze, pada na vlasnika.

Račun je zato jednostavan. Popravak koji bi pod jamstvom bio besplatan naplatio bi se kao kratak zahvat. Ali bi taj isti zahvat skinuo jamstvo s uređaja koji košta koliko košta. Nijedan klijent od toga nema koristi, pa ni onaj koji u tom trenutku želi da se stvar riješi odmah.

Naš posao u toj situaciji je precizno utvrditi gdje je izvor, dati nalaz i uputiti na ovlašteni servis. To klijentu skraćuje postupak: servis dolazi znajući što traži, umjesto da sam ponavlja dijagnostiku.

Slučaj iz Medulina: curenje koje je ostalo nakon popravka

Na sustavu Vaillant u Medulinu, 23. rujna 2026, zamijenili smo ekspanzijsku posudu koja je pukla od korozije. Curenje s te lokacije je prestalo i posao je izgledao gotov.

Nije bio. Voda se i dalje širila, u puno, puno manjoj mjeri nego prije. To je trenutak u kojem se lako pogriješi: količina je toliko mala da se može pripisati zaostaloj vodi od popravka, pa se ode s posla i klijent se javi za tjedan dana.

Umjesto toga uzeli smo kameru i krenuli odozdo, ispod sustava. Kako smo napredovali sondom uz priključke, našli smo poziciju ispod kotla, na metalnom nosaču na kojem kotao visi, gdje se pojavljuje kap na kap. Izvor je bio iznad nosača, dakle na samom uređaju, a ne na instalaciji koju smo tog jutra dirali.

Sustav je pod jamstvom. Klijenta smo odmah uputili da kontaktira Vaillant servis i zatraži dijagnostiku i popravak, s nalazom i pozicijom koju smo utvrdili. Što je točno unutar uređaja propuštalo ne tvrdimo, nismo ga otvarali i ne bismo smjeli. Utvrđena je pozicija i to je sve što se pošteno može reći.

S naše strane je odrađeno ono što je bilo naše: zamjena posude u najkraćem mogućem roku, od poziva do ugrađene nove posude prošlo je manje od dana, uz inicijalnu dijagnostiku istu večer u 18 sati. Taj dio, posuda, ventili, odzračivanje i tlak, spada u radove na grijanju i toploj vodi; sam uređaj pod jamstvom ostaje na ovlaštenom servisu i tu se ne ulazi.

Koliko odnese curenje kap na kap?

Više nego što zvuči, i to je dio koji ljude iznenadi. Kap na kap ne pravi lokvu pa se čini bezopasno, ali radi dvadeset četiri sata dnevno bez prekida.

Konkretan izmjeren primjer imamo iz drugog posla: u jednom stanu u Puli curenje u WC školjku odnijelo je 29 kubika vode u tromjesečju, a nitko ništa nije čuo. O tome kako se to vidi na brojilu pisali smo u tekstu o internim vodomjerima u zgradi.

Kod curenja na sustavu grijanja račun je drukčiji jer je sustav zatvoren. Tu se ne gubi na vodarini nego na tlaku: sustav pada, netko ga dopunjava, a svaka dopuna unosi svježu vodu s kisikom koja ubrzava koroziju cijelog sustava. Curenje kap na kap na grijanju zato ne košta vodu, košta kotao i radijatore, samo sporije.

Zato se kod tlaka koji pada bez vidljive lokve ne čeka da se mjesto samo pokaže. Traženje ide detekcijom bez razbijanja, akustikom i kamerom, pa se zna treba li se dirati instalacija ili uređaj.

Šteta koja nastane dok se curenje ne nađe

Voda koja kaplje na nosač i niz zid radi tri stvari. Nagriza metal nosača i spojeva, pa se s vremenom pojavi hrđa koja nema veze s originalnim kvarom. Ulazi u zid i u žbuku, gdje pravi mrlju koja se širi i vraća se svaki put nakon ličenja. I stvara trajnu vlagu u niši u kojoj je kotao, što je idealno za plijesan, pogotovo u prostoru koji se ne prozračuje.

Kod objekata koji zimi stoje prazni to je gore. Curenje počne u studenom, nitko ne dolazi do proljeća, a u međuvremenu je zid mokar mjesecima. Zato kod kuća koje se ne koriste cijelu godinu ima smisla zatvoriti vodu pri odlasku, a prije toga provjeriti da glavni ventil uopće drži, jer se stari ventil zna zaglaviti upravo kad zatreba: o tome smo pisali u tekstu gdje se zatvara voda u stanu.

Što košta traženje curenja kamerom?

Inspekcija kamerom sa snimkom i nalazom je 95 – 175 €, a snimku dobivate uz nalaz. Ako se pokaže da izvor nije ispod uređaja nego u zidu ili podu, detekcija akustikom, termografijom i tlačnom probom je 100 – 210 € i radi se bez razbijanja na slijepo.

Izlazak je 35 – 50 € za Pulu i 45 – 70 € za okolna mjesta do 25 km, i uračunava se u rad. Sat rada je 40 – 70 €. Ako se traži zapisnik o tlačnoj probi za osiguranje ili za servis, to je 75 – 135 €.

Kad se izvor pokaže unutar uređaja pod jamstvom, naplaćuje se dijagnostika, a popravak radi ovlašteni servis. To je za klijenta jeftinije nego da mi popravimo i on izgubi jamstvo.

Kad zvati odmah, a kad može čekati?

Odmah: kad se voda skuplja na podu ispod kotla, kad je mrlja na zidu mokra na dodir, kad tlak na manometru pada više od jedne desetinke bara dnevno, ili kad je u blizini električna instalacija ili razvodna kutija.

Može čekati dan ili dva: kad je trag suh a pojavljuje se povremeno, kad je tlak stabilan, kad nema mirisa vlage. Ali ne duže od toga: curenje ispod kotla ne prestaje samo od sebe, a svaki tjedan čekanja je tjedan u kojem zid upija vodu.

Ono što u međuvremenu ima smisla napraviti je podmetnuti posudu i fotografirati trag svaki dan na istom mjestu. Ako mrlja raste, to je podatak koji ubrzava dijagnostiku i koristan je i za servis i za osiguranje.