Interni vodomjeri u zgradi: tko ih ugrađuje i što treba prije toga

Tko uopće smije ugraditi interni vodomjer?

Ovo je prvo pitanje i na njemu se izgubi najviše vremena, jer odgovor nije jedan. Ovisi o tome na koje brojilo mislite, a u zgradi ih ima dvije vrste.

Glavni vodomjer je brojilo na priključku, ono po kojem vodovod ispostavlja račun zgradi. Ono pripada isporučitelju vodne usluge. Nabavu, ugradnju, zamjenu, baždarenje i očitanje radi isključivo vodovod. Privatni izvođač ga ne smije dirati, a ponuda koja vam nudi zamjenu glavnog brojila nudi nešto što nije u redu.

Interni vodomjeri su brojila unutar zgrade, po stanu ili poslovnom prostoru. Ona su druga kategorija i pravno i praktično. Vodoopskrba i odvodnja u svojoj uputi to kaže izravno: ugradnju internih vodomjera u stare zgrade ne izvodi vodovod, nego privatni poduzetnici. Znači, taj posao netko mora napraviti, a vodovod ga neće.

Granica je jednostavna. Sve do glavnog brojila je vodovod. Sve iza njega je interna instalacija i odgovornost vlasnika, uključujući i brojila koja na toj instalaciji stoje. Iz iste logike proizlazi i zašto račun za puknutu cijev iza brojila stiže vlasniku, a ne vodovodu.

Zašto zgrade uopće idu na interna brojila?

Bez internih brojila zgrada dobiva jedan račun i mora ga nekako razdijeliti. Ključ je obično kvadratura ili broj prijavljenih osoba. Oba su približna i oba redovito griješe u istom smjeru.

Stan od sedamdeset kvadrata u kojem živi jedna osoba plaća više od stana od četrdeset kvadrata u kojem ih živi četvero, iako troši manje. Apartman koji radi cijelu sezonu plaća jednako kao susjedni koji je bio prazan. Poslovni prostor u prizemlju s potrošnjom koja nema veze sa stanovanjem uklapa se u ključ koji za njega nije rađen.

Dok su razlike male, nitko ne reagira. Kad se u zgradu useli obitelj s malom djecom ili kad jedan stan krene u kratkoročni najam, razlika postane dovoljno velika da se netko pobuni. Tada dolazi ideja o internim brojilima.

Druga korist koja se rijetko spomene

Interna brojila ne služe samo pravednoj raspodjeli. Ona ranije otkriju curenje.

Kad se mjeri samo na glavnom brojilu, tiho curenje u jednom stanu nestane u zajedničkoj razlici. Vodokotlić koji propušta u školjku troši danima i nitko ne zna gdje je, jer se na računu vidi samo da je zgrada potrošila više. Uz brojilo po stanu odstupanje se pojavi na jednom broju i vlasnik ga vidi prvi mjesec.

Praktično smo to vidjeli u slučaju gdje je curenje u školjku odnijelo dvadeset devet kubika vode prije nego se primijetilo. O tome kako takvi gubici izgledaju i kako ih se prepozna pisali smo u tekstu o nevidljivim gubicima vode. Uz interno brojilo taj slučaj bi se zatvorio mjesecima ranije.

Papir koji mora doći prije majstora

Tehnički dio ugradnje je najmanji problem. Odluka je ta koja odlučuje hoće li se išta dogoditi, i ona ide prva.

Za ugradnju internih vodomjera u zgradi potreban je međuvlasnički ugovor koji odobre vlasnici s najmanje pedeset jedan posto udjela u vlasništvu zgrade. Ne pedeset jedan posto stanova, nego udjela, što u zgradama s različitim veličinama stanova nije isto. Tim se ugovorom bira izvođač, uređuje način raspodjele potrošnje i imenuje osoba koja će brojila očitavati.

Ta osoba se zove ovlaštenik za raspodjelu vode. Zgrada smije imati samo jednog. On očitava sva interna brojila i vodovodu elektronički dostavlja podatke za obračun potrošnje svih zasebnih cjelina. Pojedinačne dojave stanara vodovod ne priznaje.

Ovo je dio koji stanari najčešće ne očekuju. Brojilo u stanu ne znači da ćete vi zvati vodovod sa svojim stanjem i dobiti svoj račun. Znači da netko u zgradi svaki mjesec obilazi brojila i šalje tablicu. Ako se ta osoba ne nađe ili prestane raditi posao, sustav stane bez obzira na to što su brojila ugrađena.

Što ugovor mora riješiti, a često ne riješi

Tri stvari se redovito ispuste i sve tri se vrate kao spor.

• Jedinice bez brojila. Uvijek postoji stan čiji vlasnik ne želi sudjelovati ili se ne može dobiti. Ugovor mora reći kako se njemu obračunava potrošnja. Ako to ne piše, prva razlika otvori raspravu.
• Zajednička razlika. Zbroj svih internih brojila gotovo nikad nije jednak glavnom brojilu. Ta razlika postoji uvijek i mora se nekako podijeliti. Ugovor mora reći kako.
• Baždarenje poslije. Interna brojila nisu u nadležnosti vodovoda, pa njihovu kontrolu i zamjenu snose suvlasnici sami, u pravilu svakih pet godina. To je trošak koji se u trenutku odluke zaboravi, a vraća se ciklički za svako brojilo u zgradi.

Odakle razlika između glavnog brojila i zbroja stanova?

Ovo pitanje dolazi prvi mjesec nakon ugradnje i uvijek zvuči kao da netko vara. U pravilu ne vara nitko.

Razlika postoji iz više razloga koji se zbrajaju. Prvi je mjerna tolerancija. Svako brojilo mjeri s određenom pogreškom i te pogreške se ne poništavaju nego akumuliraju. Kad imate dvanaest internih brojila i jedno glavno, dobili ste trinaest izvora malog odstupanja.

Drugi je potrošnja koja nije ni na jednom internom brojilu. Slavina u podrumu, vanjska slavina, zalijevanje zelene površine, čišćenje zajedničkih prostorija. Sve to prođe kroz glavno brojilo i ni kroz jedno interno.

Treći su male potrošnje ispod praga osjetljivosti. Stariji mehanički vodomjer ima donju granicu protoka ispod koje se kolo ne pokreće. Kap koja curi u školjku može biti ispod te granice na internom brojilu, a zbroj svih takvih kapi kroz zgradu glavno brojilo zabilježi jer kroz njega prolazi sve odjednom.

Četvrti je stvarno curenje na zajedničkoj instalaciji, između glavnog brojila i stanova. Ono se vidi upravo kao razlika koja s vremenom raste.

Kada razlika prestaje biti normalna

Nekoliko postotaka razlike je uobičajeno i ne treba ga tumačiti kao kvar. Razlika koja iz mjeseca u mjesec raste, ili koja je odjednom dvoznamenkasta, znači da se negdje gubi voda na zajedničkom dijelu.

To se provjerava jednostavno. Zatvore se svi stanovi navečer, pročita se glavno brojilo, ujutro se pročita ponovo. Ako se broj pomaknuo a nitko nije trošio, voda odlazi na zajedničkoj instalaciji i traži se dalje. Kako se ta provjera radi u stanu detaljno smo opisali u tekstu o očitanju i baždarenju vodomjera.

Kako izgleda ugradnja internih vodomjera u praksi?

U novogradnji su brojila predviđena projektom i stoje u nišama na hodniku. Tada je posao jednostavan jer je mjesto već pripremljeno.

U starim zgradama nije tako. Vertikale su rađene bez ikakve namjere da se jednog dana mjeri po stanu, pa svaki stan često ima dvije ili tri točke ulaza vode. Kuhinja s jedne vertikale, kupaonica s druge. To znači ili više brojila po stanu ili prespajanje instalacije da se sve svede na jedan ulaz.

Zato se svaka zgrada gleda posebno i zato se ozbiljna ponuda ne može dati preko telefona. Prvo se pogleda gdje vertikale idu i koliko ulaza ima svaki stan, pa se tek onda zna koliko je brojila potrebno i gdje mogu stati.

Mjesto ugradnje

Brojilo mora biti dostupno za očitanje bez ulaska u stan, ako je ikako moguće. Brojilo unutar stana radi jednako dobro, ali svakog mjeseca traži da netko bude kod kuće u trenutku kad ovlaštenik obilazi. Nakon nekoliko mjeseci to postane problem.

Zato se u starim zgradama brojila najčešće grupiraju u ormariće na hodniku ili u podrumu, po vertikali. Košta više jer traži prespajanje, ali riješi očitanje trajno.

Uz svako brojilo idu ventili s obje strane. To nije detalj nego uvjet. Bez zapornog ventila prije i poslije brojila, svaka buduća zamjena ili baždarenje znači zatvaranje vode cijeloj vertikali ili cijeloj zgradi. S ventilima je to zahvat od petnaest minuta koji ne dira nikoga osim tog stana.

Isplati li se brojilo s daljinskim očitanjem?

Mehanička brojila traže da netko fizički dođe i pročita broj. To je mjesečna obveza koja pada na jednu osobu u zgradi i najčešći je razlog zašto sustav s vremenom zapne.

Brojila s modulom za daljinsko očitanje rješavaju taj dio. Očitanje se skida uređajem iz hodnika ili s ulice, bez ulaska i bez dogovaranja termina. VIO na zahtjev glavno brojilo zamjenjuje onim primjerenim za daljinsko očitanje, a ista logika vrijedi i za interna brojila koja zgrada bira sama.

Razlika u cijeni po brojilu postoji, ali se gleda u odnosu na broj jedinica. U zgradi od dvadeset stanova razlika u nabavi je jednokratna, a ušteda vremena se ponavlja dvanaest puta godišnje idućih deset godina. Koja se digitalna brojila kod nas stvarno koriste i po čemu se razlikuju, razložili smo u tekstu o digitalnim vodomjerima.

Koliko košta ugradnja internog vodomjera?

Cijena se sastoji od tri dijela i korisno ih je razdvojiti jer se ponude obično daju kao jedan broj.

Rad po brojilu je ugradnja: priprema mjesta, ventili s obje strane, spoj i proba. Kod nas je to 75 – 155 € po brojilu, a zamjena ventila uz njega 40 – 75 € po komadu. Kad se radi više jedinica u istom objektu, cijena po brojilu je niža jer se priprema i izlazak rade jednom.

Brojilo se plaća posebno. Mi brojila ne prodajemo. Ako želite, obavimo nabavu i dovoz po nabavnoj cijeni, a izbor ostaje vaš. Razlika u cijeni između običnog i onog s daljinskim očitanjem je poznata unaprijed pa se odluka donosi na brojkama, ne na preporuci.

Prespajanje instalacije je stavka koja postoji samo u starim zgradama i koja najviše varira. Stan s jednim ulazom vode ne traži ništa. Stan s tri vertikale traži zahvat koji se ne može procijeniti bez izlaska.

Zato prvi korak nikad nije ponuda nego pregled. Cijeli cjenik po stavkama stoji na stranici cjenika, a sam zahvat pokriva usluga ugradnje vodomjera.

Isplate li se interna brojila?

Ovisi o tome koliko se potrošnja u zgradi razlikuje. To je jedini kriterij koji stvarno odlučuje.

U zgradi gdje svi stanovi troše približno jednako, interna brojila neće promijeniti ništa osim što će donijeti trošak ugradnje i ciklički trošak baždarenja. Podjela po kvadraturi ondje daje gotovo isti rezultat kao mjerenje.

U zgradi gdje se potrošnja razlikuje dvostruko ili više, brojila se vrate brzo. Tipično su to zgrade u kojima dio stanova radi kao apartmani, zgrade s poslovnim prostorom u prizemlju, i zgrade s velikom razlikom u broju ukućana po stanu.

U apartmanskim objektima na obali računica je najjasnija. Jedinica koja kroz sezonu radi punim kapacitetom troši višestruko više od one koja je devet mjeseci prazna, a bez brojila plaćaju isto. Ondje se ugradnja često vrati unutar jedne sezone.

Što provjeriti prije odluke

1. Pogledajte zadnjih dvanaest računa zgrade i koliko je vode potrošeno ukupno.
2. Procijenite koliko se potrošnja stvarno razlikuje po stanovima. Ako ne znate, to je samo po sebi argument za mjerenje.
3. Provjerite ima li zgrada osobu spremnu biti ovlaštenik za raspodjelu vode.
4. Pitajte upravitelja postoji li već međuvlasnički ugovor i što u njemu piše o vodi.
5. Naručite izlazak da se vidi koliko ulaza vode ima svaki stan.
6. Tek onda tražite ponudu, i tražite je razdvojenu na rad, brojila i prespajanje.

Koje se greške najčešće ponavljaju kod internih brojila?

Ovo su stvari koje se u praksi nađu i koje poslije koštaju više nego što bi koštalo da su napravljene odmah.

• Brojila bez ugovora. Ugrađena su, mjere točno, a obračun prema vodovodu ostao je po starom ključu. Zgrada ima podatak, ali ne i drugačiji račun.
• Brojilo bez ventila. Ušteda od nekoliko desetaka eura po stanu koja se vrati pri prvoj zamjeni, kad treba zatvoriti cijelu vertikalu.
• Brojilo u stanu bez dogovora o pristupu. Radi prvih nekoliko mjeseci, dok netko ne prestane otvarati vrata.
• Nema zapisnika o početnom stanju. Prvi obračun nema polaznu točku i svađa oko toga tko je koliko potrošio počinje odmah.
• Zaboravljeno baždarenje. Pet godina prođe, nitko ne reagira, a brojila formalno više nemaju važeći žig.

Zadnja je najtiša. Brojilo kojem je istekao rok i dalje radi i dalje pokazuje broj, pa se ništa ne primijeti. Problem se pojavi tek kad netko odluku o obračunu osporava, i tada se pokaže da mjerenje na kojem se obračun temelji nema pokriće.

Vrste internih brojila i što se stvarno ugrađuje

Kad se donese odluka, sljedeće pitanje je koje brojilo. Izbor je uži nego što se čini jer profil određuje instalacija, a ne želja.

U stanu se gotovo uvijek radi o brojilu profila DN15, s navojnim priključkom pola cola. Ono pokriva potrošnju jednog stana s velikom rezervom. Veći profil nije bolji nego gori: brojilo dimenzionirano za protok koji nikad ne dođe slabije registrira male protoke, a upravo male protoke treba uhvatiti kod ispiranja vodokotlića i kapanja slavine.

Po izvedbi se dijele na tri skupine koje se kod nas stvarno ugrađuju.

• Mehanička, jednomlazna i višemlazna. Klasika, najjeftinija, radi desetljećima. Osjetljiva na nečistoću u vodi i na ugradnju u krivom položaju.
• Mehanička s modulom za daljinsko očitanje. Isto brojilo, s dodatkom koji impulse šalje prema sabirnici ili radiju. Kompromis koji se u zgradama najčešće bira.
• Statička, ultrazvučna. Bez pokretnih dijelova, mjeri i vrlo male protoke, pamti podatke i sama javlja kad nešto nije u redu. Skuplja je, ali ondje gdje je cilj uhvatiti tiho curenje, radi ono što mehaničko brojilo ne može.

Razliku u osjetljivosti opisali smo detaljnije u tekstu o nevidljivim gubicima i digitalnom vodomjeru, na primjeru stana u kojem je curenje u školjku kroz godinu dana odnijelo dvadeset devet kubika, a da nitko ništa nije čuo.

Položaj ugradnje nije detalj

Svako brojilo ima označen smjer protoka i dopušteni položaj ugradnje. Većina mehaničkih traži vodoravnu ugradnju s brojčanikom prema gore. Ugrađeno okomito ili naopako, ono i dalje okreće, ali mjeri krivo, i to obično na štetu onoga tko plaća.

To je ujedno najčešća greška kod samostalne ugradnje. Cijev je ondje gdje jest, brojilo se ugura kako stane, i nitko ne provjeri što piše na kućištu. Nakon toga račun godinama odstupa, a uzrok se traži bilo gdje osim ondje.

Kojim redom idu elementi na ogranku?

Ono što se ugrađuje nije samo brojilo. Ogranak prema stanu, ako je napravljen kako treba, ima četiri elementa i svaki ima razlog.

1. Zaporni ventil prije brojila. Njime se zatvara dovod da bi se brojilo uopće moglo skinuti. Bez njega se za svaku zamjenu mora zatvarati cijela vertikala.
2. Brojilo, u propisanom položaju i smjeru.
3. Nepovratni ventil iza brojila. Sprječava povrat vode iz stana natrag u zajedničku instalaciju. Kod više stanova na istoj vertikali to nije formalnost nego uvjet da brojila ne pokazuju tuđu potrošnju.
4. Zaporni ventil iza brojila. Njime stanar zatvara vodu svom stanu bez diranja ičega zajedničkog.

Ako se štedi, štedi se obično na nepovratnom ventilu. Posljedica se ne vidi odmah nego se pojavi kao stalna mala razlika između zbroja stanova i glavnog brojila, koja se onda pripisuje curenju koje nitko ne može naći.

Očitanje i raspodjela kroz godinu

Ugradnjom posao ne završava. Sustav se održava mjesečnim ritmom i najveći broj sporova u zgradama nastaje upravo ovdje, a ne na samoj ugradnji.

Ovlaštenik za raspodjelu skuplja stanja i predaje ih elektronički. To znači da postoji rok i da stanja koja stignu poslije roka ulaze u sljedeći obračun. Stan koji mjesecima ne javi stanje ulazi u paušal, a kad se konačno javi, dolazi do izravnanja koje zna biti neugodno veliko.

Praktično rješenje koje funkcionira: fiksni dan u mjesecu, isti za sve, i jedno mjesto na koje se stanja šalju. Sve ostalo se raspadne u roku od pola godine.

Tko čita kad nikoga nema

U apartmanskim zgradama na obali ovo je pravi problem, a ne teorijski. Pola stanova je prazno osam mjeseci godišnje, a ovlaštenik nema ključ. Bez daljinskog očitanja, ti se stanovi vode na procjenu, procjena redovito promaši, a izravnanje na kraju sezone stvara spor.

To je i glavni razlog zašto se u takvim zgradama daljinsko očitanje isplati brže nego drugdje, čak i kad je početno ulaganje veće. Ne štedi vodu nego uklanja razlog za svađu.

Što s kupaonicom koja se preuređuje

Ako se u stanu ionako otvara kupaonica, ugradnja internog brojila je u tom trenutku najjeftinija koju ćete ikad dobiti. Zidovi su otvoreni, instalacija je dostupna, a rad koji bi inače tražio štemanje ulazi u već planirani zahvat.

Isto vrijedi i obrnuto: brojilo ugrađeno naknadno u zatvoren zid traži otvaranje, zatvaranje, gletanje i ličenje, što zna biti skuplje od samog brojila. Kad se preuređenje kupaonice ionako planira, o tome smo pisali u tekstu o vodoinstalaterskom dijelu adaptacije kupaonice, taj je trenutak logično mjesto da se riješi i mjerenje.

Slučaj u kojem podmjerenje nije rješenje

Ima zgrada u kojima interna brojila neće riješiti ništa i pošteno je to reći prije nego se potroši novac.

Prva je zgrada u kojoj je razlika između glavnog brojila i zbroja stanova nastala zbog puknuća na zajedničkoj vertikali. Brojila će tada vjerno pokazati da nitko ništa ne troši, a razlika će ostati i dalje se dijeliti na sve. Prvo se traži gubitak, tek onda se mjeri.

Druga je zgrada s nekoliko stanova gdje je potrošnja približno jednaka. Ako četiri stana troše slično, podjela po broju članova daje gotovo isti rezultat kao mjerenje, a brojila donose trošak ugradnje i baždarenja svakih pet godina bez stvarne koristi.

Treća je zgrada u kojoj se ne može postići suglasnost od pedeset jedan posto. To nije tehničko nego pravno ograničenje i nijedan izvođač ga ne može zaobići.

Kad je razlika posljedica gubitka

Prepoznaje se po tome što je stalna i neovisna o godišnjem dobu. Potrošnja koja se ne vidi ni na jednom brojilu, a traje mjesecima na istoj razini, nije nečija nepravedna potrošnja nego curenje. Takvo se traži akustički i termografski, bez razbijanja na slijepo, i o tome smo pisali u tekstu o curenju vode i popravku cijevi.