WC školjka pušta vodu tiho: kako to otkriti i što je uzrok

Kako provjeriti pušta li WC školjka vodu?

Prije svake teorije, evo provjere koja odgovara na pitanje bez alata i bez rastavljanja.

U vodokotlić se ulije nešto što oboji vodu. Prehrambena boja za kolače, koncentrat soka od cikle ili nekoliko kapi tinte. Poklopac se vrati, pusti se da stoji i, ovo je ključno, ne povlači se voda.

Nakon deset do petnaest minuta pogleda se u školjku. Ako je voda u školjci poprimila boju, vodokotlić propušta. Ako je ostala bistra, pričeka se još sat ili dva prije nego se zaključi da je sve u redu, jer sporo propuštanje treba više vremena da se vidi.

Test govori i gdje je kvar. Boja u školjci znači da voda bježi iz spremnika prema dolje, kroz ispusni mehanizam. Ako u školjci nema boje, a čuje se šum ili se voda povremeno dopunjava, problem je na ulaznom ventilu i voda odlazi preljevom.

Boja se nakon testa ispere jednim povlačenjem i ne ostavlja trag na keramici ako se ne ostavi danima. Cikla zna obojiti silikon, pa je prehrambena boja sigurniji izbor.

Zašto se curenje u školjku ne čuje?

Logično je pitanje kako litre vode prolaze, a nitko ništa ne primijeti.

Zvuk nastaje kad voda pada kroz zrak ili kad prolazi kroz suženje velikom brzinom. Kod vodokotlića koji propušta tanak mlaz voda klizi niz stijenku školjke, ispod razine vode u sifonu, i pri tome ne stvara gotovo nikakav zvuk. Razina u školjci se ne mijenja jer višak odlazi preko sifona u odvod istom brzinom kojom pritječe.

Vidljivi znak postoji, ali je suptilan. Na stražnjoj stijenci školjke se s vremenom pojavi uska, svjetlija pruga koja ide od ruba prema dolje. To je trag stalnog protoka koji ispire kamenac na toj liniji dok se okolo taloži. Kod mnogih se ta pruga vidi mjesecima prije nego itko posumnja.

Drugi znak je ulazni ventil koji se javi sam od sebe. Ako se noću čuje kratko šištanje punjenja bez da je itko bio u kupaonici, spremnik se prazni i ventil ga dopunjava.

Koliko vode odlazi kroz WC školjku koja pušta?

Red veličine je ono što šokira, a ne pojedinačan broj.

Tanak mlaz koji stalno teče kroz ispusni ventil kreće se u rasponu od nekoliko stotina do nekoliko tisuća litara dnevno, ovisno o tome koliko je brtva popustila. Sporo curenje koje se jedva vidi bojom je na donjem kraju. Ono kod kojeg se na površini vode u školjci vidi stalno mreškanje je pri vrhu.

Procjena po tipičnim slučajevima na terenu. Stvarna brojka ovisi o tlaku i o tome koliko je brtva popustila.

Te dnevne brojke same po sebi ne djeluju dramatično. Zbroj djeluje. U jednom stanu u kojem smo radili takav je curak kroz jedno obračunsko razdoblje odnio dvadeset devet kubika, dakle dvadeset devet tisuća litara, a da nitko ništa nije primijetio. Kako taj gubitak prođe pokraj starog brojila i što na tome mijenjaju digitalni vodomjeri, razložili smo u tekstu o nevidljivim gubicima vode.

Za usporedbu, prosječno kućanstvo od četiri osobe potroši nekoliko stotina litara dnevno ukupno. Vodokotlić koji ozbiljno propušta može udvostručiti potrošnju cijelog stana, a da se navike nisu promijenile ni za dan.

Kod računa to izgleda kao naglo povećanje od nekoliko desetaka posto koje se pripisuje gostima, novom perilicom ili grješkom vodomjera. Prvo što treba provjeriti je WC, jer je najčešći uzrok i najlakše se testira.

Kako se curenje provjerava na vodomjeru?

Ako test bojom nije uvjerljiv, vodomjer daje konačan odgovor za cijeli stan.

Zatvore se sve slavine, ugasi perilica, i nitko ne koristi vodu. Na vodomjeru se pogleda najmanji kotačić ili zvjezdica, koja se okreće i pri vrlo malom protoku. Ako se pomiče, negdje u stanu voda teče.

Precizniji način je zapisati stanje brojila navečer prije spavanja i ponovno ujutro. Razlika kod stana u kojem nitko nije ustajao je čisti gubitak. Kubik razlike preko noći znači ozbiljno propuštanje i ne treba dalje tražiti razlog visokom računu.

Ako se kotačić vrti, a WC je bojom čist i sve slavine suhe, curenje je vjerojatno u instalaciji i tada se traži drugim metodama. O tome na stranici detekcija curenja vode u zidu.

Ispusni ventil: brtva koja više ne sjeda

Ovo je uzrok u najvećem broju slučajeva i mehanizam je uvijek isti.

Na dnu vodokotlića je otvor prema školjci, a na njemu sjedi gumena brtva ili plastični zvonasti ventil s brtvom po obodu. Kad se povuče voda, taj se dio podigne, voda prođe, a onda sjedne natrag i teži je vlastitom težinom i tlakom vode odozgo.

Guma s godinama otvrdne i izgubi elastičnost. Umjesto da se stisne uz sjedište i ispuni sve neravnine, ostane kruta i nasjedne samo na najviše točke. Kroz preostale mikroprolaze voda curi, sve vrijeme.

Druga varijanta je kamenac. Na sjedištu se, baš zato što kroz njega stalno prolazi voda, nataloži tanak prsten vapnenca. Guma tada sjeda na neravnu podlogu i rezultat je isti. Kod istarske vode to je češći uzrok nego samo starenje gume, i zato se ponekad stvar riješi čišćenjem sjedišta bez zamjene dijela.

Treća je sitnica koja se najlakše previdi. Komadić kamenca ili pijeska sjedne između gume i sjedišta i drži ventil mikroskopski odignut. Rukavice, prst po obodu, isprati, i propuštanje prestane. To se isplati provjeriti prije kupnje bilo kakvog dijela.

Ulazni ventil i preljev

Drugi mehanizam propuštanja izgleda drugačije i drugačije se rješava.

Ulazni ventil s plovkom ima zadatak zatvoriti dotok kad voda dosegne određenu razinu. Kad prestane zatvarati do kraja, voda se puni iznad te razine i onda odlazi kroz preljevnu cijev, onu uspravnu cijev u sredini spremnika, izravno u školjku.

Prepoznaje se po tome što se u školjci vidi stalan tanak mlaz koji izlazi iz sredine, a ne niz stražnju stijenku. Kod ugradbenih vodokotlića se to ne vidi jer je sve u zidu, pa ostaje test bojom kao jedina razlika: boja u školjci znači ispusni ventil, bistra voda uz stalno punjenje znači ulazni.

Uzrok je najčešće kamenac na brtvi ulaznog ventila ili istrošena membrana. Kod jeftinijih mehanizama se mijenja cijeli ventil jer se dijelovi ne nabavljaju zasebno.

Postoji i banalniji slučaj: plovak je krivo namješten ili se zapleo za nešto u spremniku, pa se razina postavila iznad preljeva. To se ispravi podešavanjem u minuti, bez ikakvog dijela.

Nadgradni i ugradbeni vodokotlić nisu ista situacija

Razlika je važna jer određuje i cijenu i to koliko posao traje.

Nadgradni vodokotlić, onaj vidljivi iznad školjke, otvara se skidanjem poklopca. Mehanizam se vidi, dijelovi su standardni i dostupni, a zamjena je posao od pola sata do sat vremena. Voda se zatvori kutnim ventilom sa strane.

Ugradbeni vodokotlić je u zidu iza obloge, a jedino što se vidi je tipka za ispiranje. Pristup ide kroz otvor ispod tipke, koji je namjerno dimenzioniran tako da se kroz njega izvade ispusni i ulazni ventil. Posao je zahtjevniji jer se radi kroz uski otvor i jer dijelovi moraju odgovarati točno tom sustavu.

Kod ugradbenih je bitno prepoznati proizvođača, a to se često vidi na unutarnjoj strani tipke ili na okviru u zidu. Ako se ne zna koji je sustav, prvi dolazak je identifikacija, a drugi ugradnja. Više o tome na stranici popravak Geberit ugradbenog vodokotlića.

Ono što se kod ugradbenih ne radi jest razbijanje pločica. Ako netko predlaže da se ruši zid za zamjenu brtve, treba pitati zašto, jer se u ogromnoj većini slučajeva sve rješava kroz revizijski otvor.

Kad tipka ostane pritisnuta

Situacija koja izgleda dramatično, a obično je sitnica.

Ako voda nakon povlačenja ne prestane teći dok se tipka ili ručica ne pomakne rukom, mehanizam se zaglavio u otvorenom položaju. Kod nadgradnih je to najčešće lančić koji je prekratak ili se zapleo, pa drži ventil odignut. Kod dvostrukih tipki je to opruga koja je popustila.

Privremeno rješenje dok se ne popravi je zatvoriti kutni ventil sa strane vodokotlića. Spremnik se isprazni i propuštanje stane. WC se tada koristi tako da se ventil otvori pred ispiranje, što nije praktično, ali spriječi da voda teče danima dok se čeka termin.

Kod ugradbenih tipki postoji i slučaj gdje tipka zapne o okvir jer se okvir pomaknuo pri čišćenju. Tada ništa nije pokvareno nego samo krivo sjeda, i namjesti se rukom.

Voda koja stoji u školjci, a razina pada

Postoji suprotan slučaj koji zbunjuje jednako: WC ne propušta odozgo, nego razina vode u samoj školjci pada satima nakon ispiranja.

Ta voda nije potrošnja, jer je već isporučena i plaćena. Problem je u tome što ta voda drži vodeni čep u sifonu školjke. Kad razina padne ispod određene točke, sifon više ne zatvara i zrak iz kanalizacije ulazi u kupaonicu. Miris se tada javi bez ikakve veze s čistoćom.

Uzroci su dva. Prvi je pukotina u keramici sifona, rijetka ali moguća kod školjki koje su primile udarac. Drugi, daleko češći, je usisavanje čepa zbog lošeg odzračivanja kanalizacijske vertikale. Kad susjed iznad povuče vodu, stup vode koji padne vertikalom stvori podtlak i izvuče vodu iz vašeg sifona.

Drugi slučaj se prepozna po tome što se javlja povremeno, a ne stalno, i po tome što se u trenutku pražnjenja čuje grgljanje. Rješenje nije u školjci nego u odzračniku vertikale, i to je stvar upravitelja zgrade, ne stanara.

Kada je krivac ispiranje, a ne propuštanje

Jedno se s drugim miješa često, pa vrijedi razdvojiti.

Ako voda iz vodokotlića izađe, ali školjka ostane prljava i treba povući dva ili tri puta, to nije propuštanje nego slabo ispiranje. Uzroka ima nekoliko.

Najčešći je kamenac u otvorima ispod ruba školjke. Ti su otvori raspoređeni tako da voda ulazi pod kutom i stvara vrtlog koji ispere cijelu površinu. Kad se zapune, voda izađe samo na nekoliko mjesta i pada ravno dolje. Prepozna se tako da se ogledalcem pogleda ispod ruba ili prstom opipa jesu li otvori prohodni.

Drugi je razina vode u spremniku postavljena prenisko. Kod novijih mehanizama s dvostrukom tipkom to je čest slučaj jer se plovak pomakne pri zamjeni dijela i nitko ne provjeri koliko vode stvarno izlazi.

Treći je ispusni ventil koji se zatvara prebrzo. Neki mehanizmi imaju podešavanje tog vremena i ako se pogrešno namjesti, voda izađe u premalom volumenu.

Nijedno od toga ne troši vodu bez razloga, ali sve troši više nego što bi trebalo jer se povlači po dva puta. Na godinu dana to je usporedivo s laganim propuštanjem.

Što se nađe kad se spremnik otvori

Ono što je unutra objašnjava zašto neki dijelovi otkažu prije vremena.

Na dnu spremnika se s godinama skupi tanak sloj sitnog taloga, sivkastog ili smećkastog. To je kombinacija kamenca i čestica koje su došle iz cijevi. Kad se povuče voda, taj se talog digne i dio njega sjedne točno na sjedište ispusnog ventila, tamo gdje ne bi smio.

Kod spremnika koji se nikad nije otvarao taj sloj zna biti debljine nekoliko milimetara. Jednostavno ispiranje pri zamjeni brtve produži vijek novom dijelu znatno, a traje par minuta.

Druga stvar koja se nađe su tablete za dezinfekciju koje se bacaju u spremnik. One se prodaju kao održavanje, ali otapaju se u vodi koja stalno stoji uz gumene brtve. Kod jačih preparata guma nabubri ili otvrdne prije vremena. Ako se koriste, mjesto im je u košarici ispod ruba školjke, ne u spremniku.

Treće, kod ugradbenih sustava se kroz revizijski otvor vidi i je li bilo curenja prema zidu. Suhi trag vapnenca na okviru znači da je nekad curilo, čak i ako sada ne curi, i to je podatak koji vrijedi zabilježiti.

Račun za vodu je naglo porastao, što provjeriti?

Ako je jedina informacija veći račun, ima smisla ići po redu umjesto nagađati.

Prvo se provjeri vodomjer uz zatvorene slavine. Ako se ne miče, gubitka nema i uzrok je u potrošnji, ne u kvaru. Ako se miče, ide se dalje.

Drugo je test bojom na svakom WC-u u stanu. U stanovima s dva WC-a drugi je često onaj koji se rjeđe koristi, pa je i propuštanje ostalo dulje neprimijećeno.

Treće su slavine, uključujući onu na terasi ili u praonici, i to s obje ručice. Kapanje koje se dogodi samo dok je ručica u srednjem položaju se lako previdi.

Četvrto je perilica, odnosno njezin ulazni ventil. Ako perilica propušta, voda odlazi u bubanj i ispumpava se, a to se vidi po tome što je bubanj mokar iako nitko nije prao.

Ako sve to prođe čisto, a vodomjer se i dalje vrti, curenje je u instalaciji, najčešće u podu ili zidu. Od te točke nadalje traži se opremom, a ne pogledom.

Koliko dugo traju dijelovi u vodokotliću?

Ovdje je pošteno reći da se brojke razlikuju od kuće do kuće.

Gumene brtve na ispusnom ventilu u prosjeku izdrže nekoliko godina prije nego postanu tvrde. U vodi s puno kamenca taj je period kraći, a kod objekata koji stoje prazni dio godine još kraći, jer guma koja se osuši puca brže nego ona koja je stalno u vodi.

Ulazni ventili traju duže ako voda nije prljava, ali stradaju brzo nakon radova na mreži kad kroz cijev prođu čestice. To je isti mehanizam koji uništava kartuše u slavinama.

Ne bih tvrdio točan broj godina jer previše ovisi o vodi i o tome koliko se WC koristi. Korisnije pravilo je da test bojom vrijedi napraviti jednom godišnje, a u apartmanima prije svake sezone. Traje deset minuta i otkrije kvar dok je još jeftin.

Objekti za najam: gdje se to najskuplje plati

Kod apartmana i kuća za najam vodokotlić koji propušta ima tri različita troška.

Prvi je voda, i on je najveći kod objekata koji stoje prazni. Vodokotlić koji je počeo propuštati u listopadu, a objekt se otvara u travnju, radio je šest mjeseci bez prekida. Račun koji stigne nakon toga zna biti veći od cijelog troška zimskog održavanja.

Drugi je gost. Zvuk vode koji se povremeno javlja noću u tihoj kući smeta više nego u stanu u gradu i završava u recenziji, često formuliran kao da nešto nije u redu s instalacijom.

Treći je kamenac. Stalni protok po istoj liniji na keramici ostavi prugu koja se više ne skida običnim čišćenjem. Školjka tada izgleda zapušteno iako je čista.

Zato se u pripremi objekta vodokotlić provjerava bojom, a ne samo pogledom. Što sve ulazi u tu pripremu stoji na stranici za iznajmljivače.

Zašto vodokotlići u Istri otkažu prije vremena?

Isti mehanizam koji u mekoj vodi odradi petnaest godina ovdje zna popustiti nakon pet, i to nije stvar proizvođača.

Voda u ovom dijelu Istre nosi dosta otopljenog vapnenca, što se vidi po tome koliko brzo staklo tuš kabine posivi i koliko često treba čistiti perlator. U vodokotliću ta ista voda stoji mirno satima, a mirna voda taloži brže od one koja teče.

Talog ne ide na najhladnije ni na najstarije mjesto. Ide tamo gdje voda najviše miruje uz neku površinu, a to su rub plovka, osovina oko koje se ispusni ventil diže i sjedište brtve. Sva tri su mjesta na kojima nekoliko desetinki milimetra naslage mijenja funkciju.

Kod osovine se to prvo primijeti po tome što ventil nakon povlačenja sjedne s kašnjenjem ili ostane malo podignut. Nije brtva popustila, nego se mehanizam ne spušta slobodno. Čišćenje osovine u octu na sat vremena riješi točno taj slučaj, a ne košta ništa.

Isti mehanizam, ista voda i ista cijev, a dva WC-a u istom stanu ne otkažu istovremeno. Onaj koji se koristi češće ima manje taloga jer se voda u njemu obnavlja. Gostinski WC u apartmanu koji radi tri mjeseca godišnje je zato češći kandidat, iako je po satima korištenja skoro nov. O tome što se u vodi zapravo nalazi i kako se to nosi s instalacijom piše na stranici kamenac u istarskoj vodi.

Kada se mijenja cijeli mehanizam umjesto brtve?

Granica između zamjene dijela i zamjene cijelog mehanizma nije uvijek očita, ali postoje tri situacije u kojima se ne isplati krpati.

Prva je kad se dijelovi ne mogu nabaviti. Kod nadgradnih vodokotlića nepoznatog podrijetla, onih koji su ugrađeni prije dvadeset godina i na kojima nema nikakve oznake, potraga za brtvom koja točno odgovara zna potrajati dulje nego sama zamjena mehanizma. Univerzalni mehanizam je u tom slučaju i brži i pouzdaniji.

Druga je kad su i ulazni i ispusni ventil na kraju vijeka. Ako se mijenja jedan, a drugi je iste starosti i iz iste vode, drugi će otkazati u roku od godine. Dva dolaska stoje više nego jedan na kojem se odradi oboje.

Treća je kad je plastika postala krhka. Stariji mehanizmi s godinama izgube elastičnost i pucaju pri rastavljanju, ponekad tek kad se pokuša odviti matica. To se prepozna po boji, jer plastika požuti i izgubi sjaj. Tada je pokušaj popravka često način da se od jednostavnog zahvata napravi složeniji.

Kod ugradbenih sustava vrijedi obrnuto pravilo. Okvir u zidu i spremnik su napravljeni da traju desetljećima i ne diraju se. Mijenja se samo ono što prolazi kroz revizijski otvor. Svatko tko predlaže razbijanje pločica zbog vodokotlića koji propušta trebao bi to objasniti vrlo detaljno, jer u najvećem broju slučajeva za to nema razloga. Što se kod tih sustava stvarno radi stoji na stranici popravak Geberit ugradbenog vodokotlića.

Što reći kad zovete

Nekoliko podataka skrati posao i omogući da se dio donese odmah, umjesto da se dolazi dvaput.

Korisno je znati je li vodokotlić nadgradni ili ugradbeni, jer to određuje koji se dijelovi uopće nose. Kod ugradbenog pomaže i to kako izgleda tipka, jer se po obliku i rasporedu često prepozna sustav.

Drugo je rezultat testa bojom, ako je napravljen. Odgovor na pitanje je li boja došla u školjku razdvaja ispusni od ulaznog ventila prije nego itko dođe.

Treće je zna li se gdje je ventil za zatvaranje vode. Kod nadgradnog je to najčešće kutni ventil iza školjke. Kod ugradbenog je predventil unutar revizijskog otvora. Ako nijedan ne postoji ili ne drži, zatvara se glavni ventil stana i to je dobro znati unaprijed.

Četvrto, ako je netko već pokušavao popraviti, vrijedi to reći. Rastavljen mehanizam, dio koji je vraćen naopako ili brtva iz drugog sustava mijenjaju to što se zatekne, a nije problem ako se zna unaprijed.

Što se može popraviti samostalno, a što ne?

Dio ovoga je posao za pola sata bez ikakvog alata osim gumenih rukavica.

Provjera bojom, podešavanje plovka, raspetljavanje lančića i prelazak prstom po sjedištu ispusnog ventila ne traže ništa. Kod nadgradnog vodokotlića se poklopac skine, kutni ventil zatvori i to je to. Vrijedi paziti samo na keramiku poklopca, koja se lako razbije ako se položi na rub kade.

Zamjena ispusnog ventila kod nadgradnog vodokotlića je izvediva, ali traži da se nabavi odgovarajući tip. Mehanizmi se razlikuju po visini, po načinu pričvršćenja i po tome je li jednostruki ili dvostruki. Stari se izvadi i odnese kao uzorak.

Kod ugradbenih sustava bolje je ne improvizirati. Ne zato što je teško, nego zato što dio koji se ispusti u zid ili brtva koja ne sjedne dobro znače da se sve ponovno otvara, a kod nekih sustava i da voda nađe put iza obloge. Tada problem više nije potrošnja nego vlaga u zidu.

Rasponi cijena za jedno i drugo stoje na stranici cjenik, a sam popravak je opisan na stranici popravak vodokotlića i WC-a.