Nevidljivi gubici vode: 29 kubika kroz WC školjku

U jednom stanu u kojem smo radili račun za vodu je bio veći nego inače, a nitko u kućanstvu nije primijetio da se išta promijenilo. Nije bilo mokre mrlje, nije kapalo, nije se čulo. Kada se zbrojilo, ispalo je da je kroz WC školjku otišlo dvadeset devet kubika vode. To je dvadeset devet tisuća litara koje su prošle kroz stan i otišle u odvod a da ih nitko nije upotrijebio.

Ovaj tekst je napisan zbog toga slučaja. Nije rijedak i nije se dogodio zato što je netko bio nepažljiv. Dogodio se zato što curenje u školjku nema nijedan znak po kojem bi ga čovjek prepoznao dok mu ne stigne račun.

Zašto se curenje u školjku ne vidi i ne čuje

Svako drugo curenje u stanu se prije ili kasnije oda. Ispod sudopera se skupi voda, iza perilice se pojavi mrlja, na stropu susjeda ispod procvjeta krug. Curenje u WC školjku nema ništa od toga, jer voda koja pobjegne iz vodokotlića pada ravno u školjku i odlazi u odvod. Put od kvara do kanalizacije je dug dvadesetak centimetara i cijeli je unutar keramike.

Kada brtva u vodokotliću popusti, voda prelazi preko preljeva ili curi pokraj zvona i klizi niz stražnju stijenku školjke. Ako je taj mlaz tanak, površina vode u školjki se jedva mreška. Čovjek koji uđe u kupaonicu vidi mirnu vodu u školjki i nema razloga posumnjati.

Zvuka najčešće nema iz istog razloga. Šum nastaje kada voda pada kroz zrak i udari u površinu. Voda koja curi uz samu stijenku keramike klizi po njoj i ne pada slobodno, pa ne proizvodi ništa što bi se čulo kroz zatvorena vrata kupaonice. U stanu u kojem radi hladnjak, bojler ili se čuje promet s ulice, taj tihi šum nestane u pozadini.

Treći razlog je navika. Vodokotlić koji se dopunjava nakon svakog puštanja vode je normalna pojava koju svi čuju svaki dan. Kada se taj isti zvuk pojavi i kada nitko nije pustio vodu, mozak ga prepozna kao poznat i preskoči ga.

Koliko treba curiti da nestane dvadeset devet kubika vode?

Brojka od dvadeset devet kubika zvuči kao da je negdje puknula cijev. Kada se podijeli na dane, ispadne nešto sasvim drugo.

Koliki curak daje 29 kubika, ovisno o tome koliko je dugo trajao

Ako je curenje trajalo cijelo tromjesečje između dva očitanja, riječ je o trinaest litara na sat. To je dvije desetine litre u minuti, otprilike onoliko koliko daje slavina otvorena tek toliko da voda ne kapa nego se povuče u tanku nit.

Taj curak u školjki ne izgleda kao kvar. Izgleda kao da se vodokotlić još nije do kraja napunio. I upravo zato je opasan: nije dovoljno velik da uznemiri, a sasvim je dovoljno velik da kroz tri mjeseca napravi račun koji nitko ne očekuje.

Koliko dvadeset devet kubika vode košta?

Ovdje treba biti precizan oko toga što se plaća, jer se na računu za vodu ne plaća samo voda. Na kubik potrošene vode veže se nekoliko stavki, a koje će se sve pojaviti ovisi o tome je li objekt priključen na javnu odvodnju.

Voda koja je iscurila u školjku prolazi kroz vodomjer i odlazi u kanalizaciju, dakle plaća se i kao dovedena i kao odvedena. Na području Pule to znači da se na tih dvadeset devet kubika obračuna vodna usluga, odvodnja i pročišćavanje, a povrh toga državne vodne naknade.

Red veličine za 29 kubika, ovisno o tome koje se stavke obračunavaju

Raspon je od nekih dvadeset šest do pedeset eura, ovisno o tome koje stavke ulaze u račun. Namjerno ne pišemo jednu brojku, jer se cjenici razlikuju po isporučiteljima, a u Istri od dvije tisuće dvadeset pete godine postoji i sezonska tarifa, pa isti kubik ljeti košta više nego zimi. Točan iznos za svoj slučaj svatko pročita s vlastitog računa, gdje su te stavke razdvojene.

Ono što se iz raspona vidi bez obzira na cjenik je odnos. Popravak vodokotlića stoji manje od onoga što je to curenje odnijelo u jednom tromjesečju. A curenje koje se ne popravi ne prestaje samo od sebe, nego se ponovi svako sljedeće tromjesečje, i to najčešće u gorem obliku, jer brtva koja je popustila nastavlja propadati.

Druga mjesta na kojima voda odlazi bez traga

Školjka je najčešći slučaj jer je gubitak u njoj potpuno skriven, ali nije jedini. Vrijedi znati i ostale, jer svi dijele istu osobinu: voda odlazi ravno u odvod ili u zemlju, pa nema mrlje po kojoj bi se prepoznali.

Sigurnosni ventil na bojleru

Sigurnosni ventil ispušta vodu kada tlak poraste, i to je njegov posao. Kap koja padne tijekom zagrijavanja je normalna. Ono što nije normalno je stalno curenje, a ono se lako previdi jer ventil ispušta u odvod, pa nema ničega na podu.

Kod bojlera u kupaonici se to ponekad prepozna po tome što se čuje tiho siktanje iza maske. Češće se ne prepozna nikako, dok se ne pogleda. Detaljnije smo o tome pisali u tekstu o tome zašto bojleru curi sigurnosni ventil.

Spoj na perilici i ispod sudopera

Spoj koji kaplje u sifon ili u kutiju ispod perilice ne pravi lokvu, nego odlazi niz odvod. Ovdje se gubitak otkrije okom, ali samo ako se pogleda na pravom mjestu, a ormarić ispod sudopera je mjesto u koje se rijetko zaviruje dok nema razloga.

Vanjska slavina i instalacija u zemlji

Kod kuća je ovo najgori slučaj. Curenje na cijevi u zemlji nema kamo napraviti mrlju, voda jednostavno ode u tlo. Takav gubitak može trajati godinama i bude primijećen tek po tome što je račun stalno veći nego što bi trebao biti.

Znakovi koji se ponekad vide su vlažno mjesto u dvorištu koje ostaje vlažno i po suhom vremenu, trava koja je na jednom pojasu zelenija od ostatka, ili pad tlaka u kući. Nijedan nije pouzdan sam za sebe, ali svaki je razlog da se napravi test vodomjerom.

Zajednička instalacija u zgradi

U zgradama postoji i slučaj u kojem gubitak nije ni u čijem stanu. Kada glavni vodomjer zgrade stalno pokazuje više od zbroja svih stanova, i kada ta razlika raste iz mjeseca u mjesec, curenje je najčešće na zajedničkom dijelu, u podrumu ili u vertikali.

Ta razlika se dijeli na sve stanare, pa je u interesu svih da se otkrije. Mala i stalna razlika je normalna i dolazi od razmaka u datumima očitanja i od mjerne nesigurnosti starih brojila pri malim protocima. Razlika koja raste nije.

Zašto stari vodomjer tihi curak ne mora zabilježiti?

Ovdje dolazimo do dijela koji većina ljudi ne zna, a koji objašnjava kako se gubitak te veličine uopće može sakriti. Vodomjer nije uređaj koji mjeri svaki protok jednako dobro. Svaki vodomjer ima donju granicu ispod koje po propisu ne mora ništa točno pokazati.

Ta se granica zove najmanji protok i označava se s Q1. Iznad nje je prijelazni protok Q2, pa trajni Q3, a na vrhu preopteretni Q4. Odnos između trajnog i najmanjeg protoka nosi oznaku R, i upravo taj broj govori koliko je vodomjer osjetljiv na male protoke. Računa se jednostavno, Q1 je Q3 podijeljen s R.

Za kućni vodomjer promjera petnaest milimetara trajni protok je obično dva i pol kubika na sat. Kada se to podijeli s oznakom R koju vodomjer nosi, dobije se ovo:

Najmanji protok Q1 za vodomjer Q3 = 2,5, po klasama osjetljivosti

Sada usporedite s onim curkom od trinaest litara na sat. On je ispod Q1 kod svake od tih mehaničkih klasa, od R40 do R160. Kod vodomjera klase R400 je iznad, a ultrazvučni vodomjer ga bilježi bez problema jer mu donja granica ide do oko dvije litre na sat.

Pravilnik o postupku ispitivanja vodomjera propisuje dopuštene pogreške za područje između Q1 i Q2 i za područje između Q2 i Q4, pri čemu su za vodomjere u uporabi te vrijednosti dvostruke u odnosu na one pri redovnoj ovjeri. Za protoke ispod Q1 propis ne predviđa ništa. Ondje vodomjer jednostavno nije dužan išta pokazati.

To je pravi odgovor na pitanje kako dvadeset devet kubika prođe neprimijećeno. Ne prolazi zato što je vodomjer pokvaren. Prolazi zato što curak te veličine leži ispod praga na kojem je stari vodomjer uopće obvezan raditi točno. Dio te vode se zabilježi, dio ne, i to varira. Kada curenje s vremenom ojača i prijeđe Q1, brojilo ga počne uredno brojati, pa se cijeli gubitak pojavi na računu odjednom i djeluje kao da je nastao preko noći.

Zašto se gubitak sazna tek na računu?

Čak i kada vodomjer curak bilježi, ostaje pitanje kada će to itko vidjeti. Kod klasičnog načina rada vodomjer se očitava ručno, nekoliko puta godišnje, a između toga se plaća akontacija po procjeni.

Posljedica je da se stvarna potrošnja sazna tek na obračunu. Curenje koje počne u siječnju može se pojaviti na papiru tek u travnju. Sve što je u međuvremenu isteklo je već isteklo i plaća se unatrag.

To je razlog zbog kojeg se u struci gubici ove vrste zovu nevidljivi. Nisu nevidljivi zato što ih je nemoguće izmjeriti, nego zato što je razmak između mjerenja veći od vremena u kojem bi se šteta mogla zaustaviti.

Koji se digitalni vodomjeri ugrađuju u Hrvatskoj?

Ovo se posljednjih godina počelo mijenjati, i vrijedi znati što je od toga stvarno u pogonu a što je još najava.

Jedna stvar se ovdje redovito pomiješa. Glavno brojilo mijenja vodovod po svom planu i na to se ne utječe. Brojilo koje ugrađujete sami je interno brojilo, iza glavnog, i to je zaseban posao sa svojim uvjetima, o čemu piše na stranici o ugradnji vodomjera.

Zagreb, ultrazvučni vodomjeri i daljinsko očitanje

Vodoopskrba i odvodnja u sklopu Zagrebačkog holdinga uvela je sustav daljinskog očitanja vodomjera. Ugrađuju se ultrazvučni vodomjeri s baterijskim radijskim modulom, koji podatke šalju na koncentratore signala postavljene na krovovima, a odande dalje u sustav.

Razlika u odnosu na dosadašnji način je u učestalosti. Umjesto tri do četiri očitanja godišnje, podaci stižu više puta dnevno. To je promjena reda veličine: gubitak koji se prije vidio nakon tromjesečja sada se može uočiti isti tjedan.

Istra, elektromagnetski vodomjeri u Poreštini

Za naše područje je zanimljiviji projekt Istarskog vodovoda i Stana Poreč, gdje se uvode elektromagnetski vodomjeri s daljinskim očitanjem. Prva faza je provedena u Červar Poratu, s prvih šezdesetak vanjskih vodomjera.

Ondje su objavljeni i troškovi, pa se vidi red veličine. Sam vodomjer je oko dvjesto eura, a ugradnja ovisi o tome gdje brojilo stoji, otprilike stotinu eura za vanjsko okno i oko dvjesto pedeset eura kada se ugrađuje u zid. Građevinski dio rade lokalni izvođači.

Kao razlog se navodi skraćeno vrijeme otkrivanja i otklanjanja gubitaka. To je točno ono o čemu govori ovaj tekst, samo gledano sa strane vodovoda umjesto sa strane stana.

Što takav vodomjer zna dojaviti

Moderni vodomjeri s komunikacijskim modulom ne šalju samo brojku. Uz očitanje idu i oznake stanja, a tipičan popis izgleda ovako: rad na suho, curenje, puknuće, povratni tok, pokušaj zahvata na brojilu, niska temperatura i smetnja u komunikaciji.

Oznaka curenja je ovdje ključna. Radi tako da uređaj gleda ima li protoka i kada ga ne bi smjelo biti. Ako kroz vodomjer stalno prolazi neki minimalni protok, bez razdoblja mirovanja, to je obrazac koji kućanstvo u normalnom radu ne proizvodi, jer svaki stan ima sate kada nitko ne troši vodu.

Uz to takvi vodomjeri pamte povijest potrošnje, uobičajeno po satima unatrag nekoliko mjeseci i po danima još dulje. Zbog toga se poslije može točno vidjeti kada je curenje počelo, što je korisno i kod raspodjele troška među stanarima i kod prigovora na račun.

Oprez oko riječi sonar

Kada se govori o ultrazvuku i vodi, miješaju se dvije različite stvari, pa ih vrijedi razdvojiti.

Prva je ultrazvučni vodomjer. Tu ultrazvuk služi za mjerenje protoka. Uređaj šalje ultrazvučni signal niz struju vode i uz nju, pa iz razlike u vremenu putovanja izračuna brzinu vode. Nema pokretnih dijelova i zato mjeri i vrlo male protoke, što je razlog zašto mu je Q1 tako nizak.

Druga je akustična detekcija curenja, uređaj koji vodoinstalater nosi sa sobom. On ne mjeri ništa, nego sluša. Voda koja izlazi kroz pukotinu pod tlakom proizvodi šum, a geofon ili korelator taj šum pojačaju i pomognu odrediti gdje je izvor, da se ne razbija pola kupaonice na slijepo.

Jedno govori koliko vode prolazi, drugo gdje voda izlazi. Vodomjer može javiti da gubitka ima, ali ne može reći gdje je. Za to se koristi detekcija curenja vode, i tek kombinacija to dvoje daje cijeli odgovor.

Kako sam provjeriti curi li voda negdje u stanu?

Nije potrebno čekati da vodovod ugradi digitalni vodomjer. Sa starim brojilom se isti zaključak dobije ručno, samo treba malo strpljenja.

Test bojom, za sumnju na školjku

Ovo je najbrži način da se utvrdi propušta li baš vodokotlić. U vodokotlić se ubaci nešto što oboji vodu, najjednostavnije je tableta za WC ili malo jestive boje. Ne pušta se voda i čeka se pola sata.

Ako se nakon toga u školjci vidi boja, voda prelazi iz vodokotlića u školjku i curenje je tu. Ako je voda u školjci ostala bistra, vodokotlić drži i uzrok treba tražiti drugdje.

Test vodomjerom, za cijeli stan

Ovaj test odgovara na šire pitanje, odlazi li igdje u stanu voda bez razloga.

Zatvore se sve slavine, ugasi perilica rublja i posuđa, i pazi se da nitko ne pusti vodu. Zatim se na vodomjeru pogleda indikator protoka, mali kotačić ili zvjezdica odvojena od brojčanika. Ako se vrti dok nitko ne troši vodu, gubitak postoji.

Problem je što se kod curka od trinaest litara na sat taj kotačić okreće vrlo sporo i lako se previdi. Zato je pouzdanije zapisati cijelo stanje brojila, s crvenim znamenkama, pa pričekati dva do tri sata bez trošenja vode i ponovno pogledati. Svaka tisućinka kubika je jedna litra, pa se iz razlike odmah vidi koliki je gubitak po satu.

Najbolje vrijeme za ovaj test je noć. Stanje se zapiše navečer prije spavanja i ujutro prije nego itko ode u kupaonicu. Osam sati mirovanja daje dovoljno veliku razliku da se ne može prevariti. Ako je ujutro potrošeno stotinjak litara a nitko nije dirao vodu, to je otprilike onaj slučaj o kojem govori ovaj tekst.

Kako se točno čitaju crne i crvene znamenke i što od toga ide u prijavu pisali smo posebno, u tekstu o očitanju i baždarenju vodomjera.

Kada test pokaže da gubitka ima, a školjka je čista

Tada je curenje negdje u instalaciji, iza zida ili ispod poda. Takvo curenje se ne traži razbijanjem, nego detekcijom, akustično ili termografski, pa se otvara samo ono mjesto gdje kvar stvarno jest.

Na što obratiti pažnju kod izdavanja stana

Kod apartmana i stanova koji se izdaju ovaj problem ima jednu dodatnu stranu. Gost ne prijavljuje tihi šum u kupaonici, jer ne zna kako taj stan inače zvuči i nije mu to briga. Objekt se koristi u sezoni, kada je potrošnja ionako veća, pa se povećanje pripiše gostima.

Zbog toga kod objekata za najam ima smisla zapisati stanje vodomjera na početku i na kraju sezone, i jednom usred nje. Tri brojke umjesto jedne dovoljne su da se vidi odstupa li potrošnja od broja noćenja.

Druga stvar je prazan objekt. Vikendica ili apartman koji zimi stoji prazan je najgori mogući slučaj, jer ondje curenje nema nikoga tko bi ga primijetio i može trajati mjesecima. Za takve objekte je najsigurnije zatvoriti glavni ventil kada se odlazi. Gdje se on nalazi i kako se zatvara opisali smo u tekstu o tome gdje se zatvara voda u stanu.

Tko plaća vodu koja je iscurila neprimijećeno?

Ovo je pitanje koje se postavi čim stigne račun. Načelno je granica na vodomjeru. Ono što je prije brojila je instalacija isporučitelja vodne usluge, a ono što je iza njega je instalacija korisnika, dakle vlasnika stana ili kuće.

Curenje u WC školjku je uvijek iza vodomjera, u stanu, i tu se voda plaća. Nema osnove za otpis samo zato što voda nije iskorištena namjerno.

Ako postoji sumnja da vodomjer ne pokazuje točno, može se tražiti njegovo ispitivanje. Istarski vodovod za kontrolu vodomjera u svojoj radionici navodi trošak od trideset tri eura i osamnaest centi bez PDV-a, uz pravilo koje je uobičajeno kod svih isporučitelja: ako se utvrdi da je vodomjer neispravan, trošak snosi vodovod i potrošnja se ispravlja prema utvrđenoj pogrešci, a ako se utvrdi da je ispravan, trošak i račune plaća onaj tko je ispitivanje tražio.

Vrijedi imati na umu i da su dopuštene pogreške za vodomjere u uporabi dvostruke u odnosu na one pri ovjeri, pa brojilo koje odstupa nekoliko postotaka po propisu i dalje prolazi kao ispravno. Kod gubitka od dvadeset devet kubika to ionako nije objašnjenje, jer je red veličine posve drugi.

Više o podjeli troška između vlasnika, najmoprimca i zajednice napisali smo u tekstu o tome tko plaća popravak vodoinstalacija.

Što napraviti ako ste prepoznali svoj slučaj

Ako je test bojom pokazao da vodokotlić propušta, popravak je u pravilu zamjena brtve, ventila ili mehanizma, i to je posao koji se najčešće završi u jednom dolasku. Kod nadžbuknih vodokotlića je jednostavniji, kod ugradbenih se radi kroz otvor za tipku, bez štemanja zida. Cijene po stavkama su na stranici popravak vodokotlića i WC-a, a za ugradbene sustave posebno na stranici o Geberit ugradbenom vodokotliću.

Ako je test vodomjerom pokazao gubitak a školjka je čista, sljedeći korak je detekcija curenja, pa tek onda popravak na mjestu koje se utvrdi.

Ako voda negdje teče i ne da se zaustaviti, ne čeka se ništa. Zatvori se glavni ventil i zove se hitna intervencija.

Raspone cijena za sve navedeno držimo na jednom mjestu, u cjeniku, da se zna na čemu se stoji prije dolaska.