Zašto se hidrofor stalno pali i gasi, ne vuče vodu ili gubi pritisak

Zašto se hidrofor stalno pali i gasi?

Najčešće zato što u posudi hidrofora više nema dovoljno zraka. Posuda radi kao opruga: zrak stisnut iza gumene membrane gura vodu u kuću dok pumpa miruje. Kad taj zrak izađe ili membrana pukne, posuda se napuni vodom, nema više čime gurati, i tlak padne čim otvorite slavinu. Pumpa se tada pali nakon dvije, tri sekunde i gasi isto tako brzo.

To se zove kratko ciklusiranje i nije samo smetnja. Svako paljenje opterećuje motor, kondenzator i kontakte tlačne sklopke, a pumpa koja se pali dvadeset puta dok se netko tušira troši se višestruko brže nego ona koja se upali jednom i radi minutu. Ostali uzroci su rjeđi, ali postoje: curenje negdje iza hidrofora, nepovratni ventil koji vraća vodu u bunar ili gusternu, pogrešno podešena tlačna sklopka i posuda koja je od početka premala za pumpu.

Prvi korak razlikovanja je jednostavan. Ako se pumpa pali samo dok se troši voda, ali prečesto, gleda se posuda. Ako se pali i kad su sve slavine zatvorene i nitko ništa ne pere, gleda se curenje i nepovratni ventil. Ta dva puta opisana su redom niže.

Kako radi hidrofor?

Hidrofor je pumpa koja drži vodu pod tlakom u kući kad gradska mreža to ne može, ili kad vode iz mreže uopće nema, nego se vuče iz gusterne, bunara ili spremnika. Gotovo svaki kućni hidrofor ima iste dijelove, bez obzira je li na kutiji Pedrollo, DAB, Wilo, Grundfos ili neka trgovačka marka:

• pumpu, najčešće površinsku centrifugalnu ili samousisnu s ejektorom u kućištu;
• tlačnu posudu s gumenom membranom ili mijehom, s jedne strane voda, s druge zrak pod predtlakom;
• tlačnu sklopku, koju trgovine zovu i presostat, koja pali pumpu na donjem tlaku i gasi je na gornjem;
• manometar, koji pokazuje tlak vode u sustavu;
• nepovratni ventil na usisu, a kod pumpe koja vuče iz dubine i usisni ventil s košarom na dnu cijevi.

Ciklus izgleda ovako. Uzmimo sklopku podešenu tako da pali pumpu na 1,5 bara i gasi je na 3 bara, što je česta postavka, iako tvornička ovisi o modelu i piše na pločici ili u uputama. Dok pumpa radi, voda ulazi u posudu i stišće zrak iza membrane. Kad tlak dođe do 3 bara, sklopka gasi pumpu. Otvorite slavinu i stisnuti zrak istiskuje vodu iz posude, tlak polako pada. Na 1,5 bara sklopka opet pali pumpu. Između ta dva broja posuda daje vodu sama, bez pumpe, i upravo ta zaliha određuje koliko se često pumpa pali.

Bez zraka u posudi ta zaliha je nula. Voda se ne da stisnuti, pa čim izađe prva čaša, tlak pada s 3 na 1,5 bara gotovo trenutno.

Što pokazuje koji simptom?

Hidrofor se dijagnosticira po tome kako se ponaša, a ne po tome koliko je star. Ova tablica pokazuje najvjerojatniji uzrok za svaki simptom i gdje se prvo gleda.

Simptomi se mogu preklapati. Hidrofor kojem je zatajio nepovratni ventil i čija je posuda bez zraka pali se i noću i prečesto danju. Zato se uzroci isključuju jedan po jedan, počevši od posude, jer je njezina provjera najbrža i ne traži alat koji kuća nema.

Kako provjeriti ima li posuda hidrofora dovoljno zraka?

Izmjeri se tlak zraka na ventilu posude dok u njoj nema vode. Ventil je isti kao na gumi automobila, Schrader, i nalazi se na vrhu ili na boku posude, najčešće pod plastičnom kapicom. Mjeri se običnim manometrom za gume, a dopunjava pumpom za bicikl s manometrom ili kompresorom.

Postupak je ovaj:

1. Isključite struju pumpi, na utičnici ili osiguraču, da se ne upali dok radite.
2. Otvorite slavinu najbližu hidroforu, ili najnižu u kući, i pustite da teče dok manometar hidrofora ne pokaže nulu. Posuda je sada prazna od vode.
3. Skinite kapicu s ventila posude i izmjerite tlak zraka manometrom za gume.
4. Usporedite ga s tlakom na kojem sklopka pali pumpu. Predtlak treba biti otprilike 0,2 bara niži od tog broja, kod uključenja na 1,5 bara to je oko 1,3 bara. Točan broj za vašu posudu piše u uputama proizvođača ili na naljepnici.
5. Ako je tlak niži, dopunite zrak i izmjerite ponovno.
6. Zatvorite slavinu, vratite kapicu, uključite struju i gledajte manometar hidrofora dok pumpa ne dođe do tlaka isključenja.

Najčešća greška je mjerenje dok je posuda puna vode. Tada manometar za gume pokazuje tlak vode u sustavu, recimo 2,5 bara, i čini se da je sve u redu, iako zraka iza membrane gotovo nema. Mjerenje ima smisla samo uz nulu na manometru hidrofora.

Previše zraka također nije dobro. Ako je predtlak veći od tlaka uključenja, posuda se isprazni prije nego se pumpa upali, i u kući na trenutak padne tlak. Bolje je držati se onih 0,2 bara ispod.

Što ako iz ventila na posudi izlazi voda?

Tada je membrana pukla i dopunjavanje zraka ne pomaže. Voda je prešla na stranu na kojoj bi trebao biti zrak, i svaki zrak koji upumpate otići će s njom u kuću za nekoliko dana. Dovoljno je kratko pritisnuti iglu ventila: ako izađe zrak, membrana je cijela; ako izađe voda, makar i pomiješana sa zrakom, nije.

Ono što slijedi ovisi o izvedbi posude. Posude s prirubnicom, obično veće, od 50 litara naviše, imaju zamjenjivu membranu ili mijeh koji se vadi kroz otvor prirubnice. Male posude od 18 ili 24 litre često su zatvorene, pa se mijenja cijela. Zamjenska membrana mora biti za taj model i tog proizvođača; univerzalne u pravilu ne pašu na prirubnicu.

Ako zrak nestaje, a voda iz ventila ne izlazi, uzrok može biti sam ventil. Jezgra Schrader ventila s vremenom propušta, a kapica ga ne brtvi. Ako na ventilu na koji kapnete vodu sa sapunicom nastaju mjehurići, mijenja se samo jezgra ventila. Treći uzrok je korozija limenog plašta posude, kad zrak bježi kroz sitnu rupicu, najčešće u donjem dijelu ili oko zavara. Tada je posuda za zamjenu.

Ista logika vrijedi i za posudu u sustavu grijanja, gdje se zove ekspanzijska. Kako tamo izgleda posuda koja je izgubila zrak ili pukla, opisano je u tekstu ekspanzijska posuda pukla od korozije.

Zašto se hidrofor pali i kad nitko ne troši vodu?

Zato što tlak u sustavu sam pada, ili zbog curenja u kući, ili zato što voda kroz nepovratni ventil teče natrag prema bunaru ili gusterni. Pumpa ne zna zašto je tlak pao, ona samo reagira na broj na sklopki.

Razdvoji se jednim ventilom. Iza hidrofora, prema kući, gotovo uvijek postoji zaporni ventil. Kad pumpa dođe do tlaka isključenja, zatvorite ga i ostavite sustav sat ili dva, a noću i do jutra.

• Tlak na manometru hidrofora drži: hidrofor je ispravan, a voda odlazi negdje u kući. Prvi kandidati su vodokotlić koji propušta u školjku, slavina koja kaplje, sigurnosni ventil bojlera i cijev u zemlji između hidrofora i kuće.
• Tlak pada i dok je ventil prema kući zatvoren: voda odlazi unatrag, kroz nepovratni ventil, usisni ventil s košarom ili spoj na samoj pumpi i posudi.

Vodokotlić se provjerava tako da se u spremnik kapne malo prehrambene boje ili kave i pričeka pola sata bez puštanja vode; ako se boja pojavi u školjki, propušta. Sigurnosni ventil bojlera koji kaplje i kad nitko ne troši toplu vodu ima svoj tekst, bojler curi na sigurnosni ventil.

Cijev u zemlji je najteža. Kod kuća u Istri hidrofor često stoji u pomoćnoj prostoriji ili kućici kraj gusterne, desetak ili dvadeset metara od kuće, a cijev između njih ide kroz dvorište, ispod staze ili terase. Curenje na njoj ne vidi se nikad, osim kao zelenija trava ili vlažno mjesto u suho ljeto. Takvo mjesto traži se instrumentima, a ne kopanjem, i to je posao za detekciju curenja vode s geofonom i tlačnom probom.

Zašto hidrofor ne vuče vodu?

Zato što je pumpa izgubila punjenje, pa umjesto vode okreće zrak, ili zato što do usisa ne dolazi voda. Površinska pumpa ne može usisati vodu dok joj kućište i usisna cijev nisu puni vode. Ako se voda vrati u bunar ili gusternu, ili u cijev uđe zrak, pumpa se vrti, bruji, grije se, a tlak ne raste.

Uzroci, od najčešćeg:

• Razina vode je pala ispod usisa. Kod gusterne krajem ljeta, kod bunara u sušnim mjesecima. Prvo se pogleda u gusternu, prije bilo čega drugog.
• Usisni ventil s košarom ne drži. Kamenčić, pijesak ili istrošena guma ne daju mu da se zatvori, pa se voda iz cijevi vrati dolje čim pumpa stane.
• Usisna cijev vuče zrak. Dovoljna je sitna nepropusnost na spoju, na navoju s loše namotanom brtvom ili na pukotini u cijevi. Pod tlakom bi takvo mjesto curilo, ali usisna cijev je u podtlaku, pa ono ne curi nego upija zrak.
• Začepljena košara ili filtar na usisu. Mulj s dna gusterne, lišće, alge.
• Prevelika usisna visina. O tome je sljedeći odjeljak.

Pumpa se ponovno puni kroz čep za punjenje na vrhu kućišta. Uz isključenu struju odvije se čep, kućište i usisna cijev napune vodom dok ne prestanu izlaziti mjehurići, čep se vrati i pumpa upali. Ako za minutu, dvije ne digne tlak, ne pušta se dalje raditi. Pumpa koja radi na suho za nekoliko minuta ošteti mehaničku brtvu na osovini, a nakon toga curi i kad je sve ostalo popravljeno.

Važan znak je ponavljanje. Ako se pumpa napuni, radi danima i onda opet izgubi punjenje, problem nije u punjenju nego u nečemu što vodu ili zrak pušta: usisni ventil, nepovratni ventil ili spoj na usisnoj cijevi. Punjenjem se tada samo kupuje vrijeme.

Koliko duboko može vući površinska pumpa?

U praksi do oko 7 do 8 metara visinske razlike između razine vode i pumpe, a točnu granicu za svaki model piše proizvođač. To nije slabost pojedine pumpe nego fizika: površinska pumpa vodu ne vuče nego joj smanjuje tlak u cijevi, a vodu gore gura atmosferski tlak, koji teoretski može podići stupac od nešto više od 10 metara. Gubici u cijevi, spojevima i samoj pumpi pojedu ostatak.

Usisna cijev se računa i po duljini, ne samo po visini. Duga vodoravna cijev s mnogo koljena gubi na trenju, pa pumpa koja s 5 metara izravno ispod sebe radi bez problema može ne izvući vodu iz gusterne udaljene trideset metara.

Za dublje bunare postoje dva rješenja. Prvo je pumpa s ejektorom, koji se kod nas zove i injektor: on se spušta u bunar, a pumpa gore mu kroz drugu cijev šalje dio vode koji u ejektoru povlači vodu odozdo. Drugo je potopna pumpa, koja je cijela u bunaru i vodu gura prema gore, pa za nju usisna visina ne postoji. Kod dubokih bunara potopna pumpa je obično pouzdanije rješenje, a kod gusterni, koje su u Istri uglavnom plitke, površinski hidrofor je sasvim dovoljan.

Zašto se hidrofor ne gasi?

Zato što tlak nikad ne dođe do broja na kojem sklopka gasi pumpu. Ili pumpa taj tlak ne može postići, ili sklopka ne reagira. Pumpa koja ne staje nikad nije samo trošak struje: ako je izgubila vodu, radi na suho i u kratkom vremenu uništi brtvu, a ako ima vodu, pregrijava motor.

Gleda se manometar dok pumpa radi:

• Tlak se popne i stane ispod broja isključenja, recimo na 2,7 bara dok sklopka čeka 3. Pumpa je istrošena, usis je djelomično začepljen, ili je netko sklopku podesio iznad onoga što pumpa može. Spuštanjem isključenja za nekoliko desetinki pumpa će se opet gasiti, ali to rješava simptom.
• Tlak ne raste uopće: pumpa je izgubila punjenje, kao u prethodnom odjeljku, ili negdje iza nje izlazi puno vode, puknuta cijev ili otvorena slavina u vrtu.
• Tlak dođe do broja isključenja i prijeđe ga, a pumpa radi dalje: kontakti sklopke su se zalijepili ili je cjevčica ispod sklopke začepljena kamencem, pa sklopka ne osjeti tlak. To je kvar sklopke i ona se mijenja.

U trećem slučaju pumpa se odmah isključuje sa struje. Tlak koji raste bez granice može doći do najvećeg dopuštenog tlaka posude, koji piše na njezinoj naljepnici.

Kako se podešava tlačna sklopka hidrofora?

Na većini mehaničkih sklopki ispod poklopca su dvije opruge s maticama. Veća matica pomiče cijeli raspon gore ili dolje, oba broja zajedno. Manja mijenja razliku između uključenja i isključenja, na modelima koji to dopuštaju. Prvo se podešava velika, pa mala, pa se provjeri manometrom, jer jedna utječe na drugu. Okreće se pola kruga po pola kruga, ne više.

Prije toga dvije napomene. Ispod poklopca sklopke su kontakti pod mrežnim naponom od 230 V, pa se poklopac skida samo uz isključenu struju, a ne samo uz ugašenu pumpu. I gornji broj se nikad ne diže iznad onoga što pumpa stvarno može postići, inače se pumpa prestane gasiti, kao gore.

Nakon svake promjene broja uključenja mijenja se i predtlak posude, onih 0,2 bara ispod. Sklopka podignuta s 1,5 na 2 bara uz posudu koja je ostala na 1,3 bara radi, ali posuda tada daje manje vode i pumpa se pali češće. Zato se oba podešavaju zajedno.

Koji tlak je dobar za kuću? Ovisi o tome što je priključeno. Tuš, perilica i bojler pod tlakom dobro rade u rasponu oko 1,5 do 3 bara. Niže od toga tuš na katu postaje slab. Više od 4 bara rijetko treba, a opterećuje slavine, vodokotliće i sigurnosni ventil bojlera. Sve o tome koliki tlak je normalan na slavini i kako se mjeri piše u tekstu slab tlak vode u stanu.

Je li bolji hidrofor s posudom ili elektronički upravljač?

Za većinu kuća s gusternom posuda je jednostavnija i trajnija, a elektronički upravljač je bolji kad je važno da pumpa ne radi na suho ili kad nema mjesta. Upravljač, koji se prodaje pod nazivima poput Presscontrol, Easypress ili Brio, montira se izravno na izlaz pumpe i zamjenjuje i posudu i tlačnu sklopku. Pali pumpu kad tlak padne i otvori se slavina, a gasi je kad protok stane.

Naziv hidropak u trgovinama nije ujednačen. Ponegdje označava pumpu s elektroničkim upravljačem bez posude, ponegdje kompaktnu jedinicu s malom posudom, a ponegdje običan hidrofor. Zato se uvijek gleda što je stvarno u kutiji, a ne kako se zove.

Česta je i kombinacija: upravljač radi ono što radi, a uz njega se doda manja posuda koja preuzima mala trošenja, pranje ruku ili punjenje vodokotlića, da se pumpa ne pali za svaku sitnicu. Neki proizvođači takvu malu posudu ugrade odmah u upravljač.

Koliku posudu treba hidrofor?

Toliku da pumpa po svakom paljenju radi barem oko minute, što je preporuka većine proizvođača za manje motore. Brojka na posudi nije voda koju ona daje. Dio volumena uvijek zauzima zrak, pa je kod uobičajene postavke od 1,5 do 3 bara, uz predtlak 1,3 bara, iskoristiva otprilike trećina volumena:

Vrijednosti su izračunate iz tlakova, a ne preuzete iz kataloga, i vrijede samo za tu postavku. Uz veći raspon tlakova posuda daje više vode, uz manji manje.

Iz toga se vidi najčešća greška. Hidrofor od 24 litre uz pumpu koja daje 40 ili 50 litara u minuti napuni posudu za desetak sekundi. Svaki tuš tada znači paljenje svakih nekoliko desetaka sekundi, i to dok je sve ispravno. Takva pumpa se ne popravlja nego joj treba veća posuda, ili druga, spojena uz postojeću.

Kod kuća s nekoliko apartmana, gdje se ujutro u sezoni istovremeno tušira šest ili osam ljudi, uređaj se bira po najvećem istovremenom trošenju, a ne po broju kupaonica. Kako se dimenzionira cijeli sustav, od gusterne do zadnje točke, i koje pumpe ugrađujemo, piše na stranici vodovodne instalacije i ugradnja hidrofora.

Treba li hidrofor ako je kuća na gradskom vodovodu?

Samo ako je tlak iz mreže stvarno nizak, a to se prvo izmjeri, ne pretpostavi. Slab tlak na tušu češće je začepljen perlator, kamenac u staroj pocinčanoj cijevi ili reduktor tlaka koji je popustio nego slaba mreža. Na višim dijelovima naselja i na kraju dugih vodova tlak iz mreže zna biti nizak u satima najvećeg trošenja, pogotovo ljeti u turističkim mjestima.

Ako mjerenje pokaže da je mreža slaba, pumpa se ne spaja jednostavno na priključak. Pumpa koja vuče izravno iz javne mreže može susjedima smanjiti tlak, pa prije ugradnje treba pitati lokalni vodovod koje uvjete traži. Uobičajeno rješenje je spremnik koji se puni iz mreže pa hidrofor iz njega, uz nepovratni ventil prema mreži.

Što hidrofor treba zimi i u kući u kojoj nitko ne živi?

Zaštitu od smrzavanja i isključenu struju kad nema nikoga. Hidrofor u kućici vani ili u nezagrijanoj prostoriji kraj gusterne ima vodu u kućištu pumpe, posudi i cijevima. Kod bure i nekoliko noći ispod nule ta voda se smrzne, a led u lijevanom kućištu pumpe ili u mjedenom spoju manometra napravi pukotinu koja se vidi tek kad se odledi. Kako se smrzavanjem kidaju cijevi i spojevi, opisano je u tekstu zašto cijev puca od smrzavanja.

Kućica za hidrofor vani treba izolirane stijenke, otvor za ventilaciju koji se zimi može smanjiti i, gdje su zime oštrije, mali grijač s termostatom. Cijevi koje izlaze iz kućice izoliraju se do mjesta gdje ulaze u zemlju dovoljno duboko.

Za kuću za odmor ili apartman koji zimi stoji prazan vrijedi još jedno pravilo: hidrofor se isključi sa struje kad u objektu nema nikoga. Razlog nije struja. Ako u praznoj kući pukne cijev ili popusti crijevo perilice, uključen hidrofor nastavlja puniti kuću vodom dok ne isprazni gusternu, a zatim radi na suho. Isključena pumpa izgubi tek ono što je bilo u cijevima. Prije zatvaranja objekta zapiše se tlak na manometru, da se pri povratku ima s čim usporediti. Za objekte o kojima brine netko drugi postoji održavanje instalacija za apartmane i vile, s pripremom za sezonu i zatvaranjem objekta za zimu.

Treba li filtar uz hidrofor?

Kod vode iz gusterne ili bunara gotovo uvijek. Pijesak i mulj troše mehaničku brtvu pumpe, ne daju nepovratnom ventilu da se zatvori i začepljuju cjevčicu ispod tlačne sklopke. Na usisu je košara, koja zadrži krupno, a iza pumpe mehanički filtar s ulošcima, koji zadrži sitno prije nego dođe do bojlera i slavina. Filtar zadrži mulj, ali ne i miris: kad voda iz gusterne smrdi na pokvarena jaja ili plijesan, uzrok je talog i stajanje vode u spremniku, što je opisano u tekstu o tome zašto smrdi voda iz slavine.

Filtar se postavlja tako da se uložak može mijenjati bez skidanja pumpe, uz zaporni ventil s obje strane. Uložak koji se ne mijenja s vremenom postaje prepreka, tlak iza njega pada i pumpa radi dulje. O vrstama filtara, od mehaničkog do omekšivača i reverzne osmoze za pitku vodu, piše na stranici filtracija vode i omekšivač.

Što mogu sam napraviti prije nego nazovem?

Dovoljno da se kvar na telefonu suzi na jedno ili dva mjesta:

1. Zapišite brojeve s manometra hidrofora na kojima se pumpa pali i gasi.
2. Izbrojite koliko se puta pumpa upali dok teče jedna slavina minutu.
3. Uz zatvorene sve slavine pogledajte pali li se pumpa sama, i koliko često.
4. Zatvorite ventil iza hidrofora preko noći i ujutro pogledajte manometar.
5. Uz isključenu struju i praznu posudu izmjerite zrak u posudi i kratko pritisnite iglu ventila.
6. Pogledajte razinu vode u gusterni ili bunaru.
7. Fotografirajte pločicu pumpe, naljepnicu posude i sklopku s poklopcem.

Ne treba odvijati spojeve pod tlakom, skidati poklopac sklopke dok je pumpa na struji ni puštati pumpu da radi bez vode „da vidimo hoće li povući“. Svaka od te tri stvari od jednostavnog popravka napravi skuplji.

Kada treba zvati odmah?

Kada pumpa radi bez prestanka i ne može se ugasiti sklopkom, kada iz hidrofora ili cijevi iza njega voda izlazi u mlazu, kada pumpa izbacuje osigurač ili se osjeti miris pregorjele izolacije, i kada se gusterna preko noći neobjašnjivo isprazni. Pumpu tada isključite sa struje, zatvorite ventil iza hidrofora i nazovite. Za slučajeve u kojima voda već izlazi i radi štetu postoje hitne intervencije.

Pumpa koja se pali prečesto, ali radi, može pričekati termin od nekoliko dana. Ne cijelu sezonu: svaki dan kratkog ciklusiranja troši sklopku, kondenzator i motor, i popravak posude se pretvara u zamjenu pumpe.

Koliko košta popravak ili ugradnja hidrofora?

Ovisi o tome što je uzrok, pa ne dajemo jednu cijenu za „popravak hidrofora“. Najčešće je to jedna ili dvije stavke iz cjenika.

Izlazak izvan Pule naplaćuje se posebno, 45 – 70 € do 25 km. Cijene pumpi, posuda i upravljača ne dajemo napamet, jer ovise o protoku, visini dobave i proizvođaču; uz ponudu dobijete konkretan model i njegovu cijenu, a materijal vam pokažemo na računu.

Najjeftiniji ishod je i najčešći: posuda kojoj je trebalo samo vratiti zrak. Zato vrijedi napraviti mjerenje iz ovog teksta prije nego se kupi nova pumpa.

Kako radimo kad nas pozovete zbog hidrofora?

Prvo razgovor na telefonu: kada se pumpa pali, na kojim brojevima, pali li se noću, odakle se vuče voda. Na licu mjesta isključujemo pumpu, praznimo posudu i mjerimo predtlak, provjeravamo membranu, sklopku i nepovratni ventil, a zatim ventilom iza hidrofora razdvajamo kuću od uređaja. Ako tlak drži na hidroforu a pada u kući, tražimo curenje. Ako pada na hidroforu, ostajemo na uređaju.

Kad je uređaj za zamjenu, predlažemo pumpu i posudu po protoku koji kuća stvarno treba i po dubini s koje se vuče, a ne po onome što je bilo prije. Pri ugradnji podesimo sklopku i predtlak zajedno i ostavimo zapisane brojeve uz hidrofor, da sljedeći put znate što je normalno.

Ako vam se hidrofor stalno pali i gasi u Puli, Medulinu, Vodnjanu, Rovinju, Poreču ili okolici, nazovite 097 610 8708.