Zašto smrdi voda iz slavine: miris po miris, od bojlera do gusterne

Zašto smrdi voda iz slavine?

Najčešće zbog nečega u kućnoj instalaciji, a ne u javnoj mreži. Britanski vodovod Bournemouth Water to kaže izravno: većina mirisa koje korisnici prijave nastane u cijevima, bojleru, crijevima i slavinama unutar kuće. Javni vodovod isporučuje vodu koja je kontrolirana do vodomjera, a sve iza njega, od bojlera do brtve u slavini, može promijeniti miris.

Vrsta mirisa sužava uzrok gotovo jednako dobro kao pregled. Sumporovodik ima miris pokvarenih jaja i ne može se zamijeniti ni s čim drugim. Klor podsjeća na bazen. Guma i antiseptik su kemijski, oštri. Plijesan, zemlja i ustajala voda imaju vlastiti, prepoznatljiv miris. Tablica ispod je polazna točka, a sljedeći odjeljci objašnjavaju svaki redak.

Kako znati smrdi li voda ili odvod?

Testom čaše. Natočite čašu vode, odnesite je u drugu prostoriju, daleko od sudopera, i tamo je pomirišite. Taj test preporučuje WaterSafe, britanski registar ovlaštenih vodoinstalatera, i on rješava pola slučajeva prije nego se išta otvori. Ako voda u čaši ne smrdi, smrdi odvod ispod slavine, a ne voda koja iz nje izlazi.

Zabuna je česta jer se voda i odvod osjete u istom trenutku. Dok voda teče, gura zrak iz sifona i cijevi prema gore, pa nos taj zrak pripiše vodi. Tvrtka Frizzlife, koja proizvodi filtre, dodaje korisnu sitnicu: smrad nerijetko dolazi iz preljeva umivaonika, onog malog otvora pri vrhu školjke, u kojem se od paste za zube i sapuna skuplja sluzavi sloj bakterija. Ponovite test i na drugoj slavini u kući. Ako čaša iz kuhinje smrdi, a iz kupaonice ne, problem je vezan uz tu jednu točku.

Kad je krivac odvod, uzroci i redoslijed provjere su drugačiji: presušio sifon, naslage, ventilacija kanalizacije, brtva ispod školjke. Sve to je opisano u tekstu o tome zašto smrdi odvod u kupaonici ili kuhinji. Ostatak ovog teksta bavi se slučajem kad smrdi sama voda.

Smrdi li samo topla voda ili i hladna?

To je drugo pitanje koje odmah dijeli uzroke na dvije skupine. Natočite jednu čašu samo s hladne strane i jednu samo s tople, pustite da teče desetak sekundi i usporedite ih. Ako smrdi samo topla, uzrok je u bojleru ili u cijevima tople vode iza njega. Ako smrde obje, uzrok je prije bojlera: u dovodu, u gusterni, bunaru ili, rjeđe, u javnoj mreži.

Kod jednoručnih miješalica pazite da je ručka do kraja na jednoj strani, jer i u srednjem položaju dio vode dolazi iz bojlera. Ako u kući ima više bojlera, primjerice mali kuhinjski i veliki u kupaonici, usporedite točke koje svaki od njih napaja. Ako smrdi samo voda iz jednog, uzrok je gotovo sigurno u njemu.

Zašto topla voda smrdi na pokvarena jaja?

Zbog sumporovodika koji nastaje unutar bojlera. U većini emajliranih bojlera nalazi se magnezijeva anoda, šipka koja namjerno korodira umjesto čeličnog kotla i tako ga štiti. Proizvođači anoda i servisne kuće, među njima Corroprotec, HomeServe i MidAtlantic Water, opisuju isti mehanizam: u toploj vodi koja dugo miruje i u kojoj je malo kisika žive bakterije koje razgrađuju sulfate. Magnezij s anode im daje uvjete za to, a nusproizvod je plin sumporovodik, koji se osjeti već u tragovima.

Zato se miris najčešće pojavi u određenim okolnostima. Bojler koji je tjednima bio isključen, u apartmanu ili vikendici, nakon prvog paljenja zna dati vodu koja smrdi. Isto vrijedi za bojler koji je preveliki za kućanstvo, pa voda u njemu stoji, i za bojler podešen na nisku temperaturu, na kojoj se bakterije lakše razmnožavaju. Izvori proizvođača navode i da omekšana voda ubrzava trošenje magnezijeve anode, pa se miris kod kuća s omekšivačem može javiti ranije.

Sam bojler pritom nije pokvaren u smislu da ne grije. Grije normalno, ali voda iz njega smrdi. Ako se uz miris pojavi i hrđava boja vode, ili bojler kaplje oko prirubnice, anoda je vjerojatno potrošena, a to je drugi i ozbiljniji problem: kad anode nema, korozija napada sam kotao. Servis koji uključuje vađenje i pregled anode opisan je na stranici servis i popravak bojlera.

Kako se rješava smrad tople vode iz bojlera?

Ispiranjem bojlera, a ako se miris vrati, zamjenom anode drugom vrstom. Redoslijed koji preporučuju izvori iz struke ide od najjednostavnijeg prema zahvatu:

1. Ispiranje. Bojler se isprazni, ispere i ponovno napuni. Kod bojlera koji je stajao to ponekad bude dovoljno, jer se izbaci voda u kojoj su se bakterije razmnožile.
2. Privremeno viša temperatura. Podizanje temperature na 60 °C ili više nekoliko sati pomaže, jer se bakterije u toplijoj vodi teže održavaju. Na toj temperaturi voda opeče, pa se termostat nakon toga vraća, a u kućanstvu s djecom tijekom tog vremena ne otvara se topla voda.
3. Dezinfekcija spremnika. Neki izvori opisuju dezinfekciju razrijeđenim klorom ili vodikovim peroksidom i ponovno ispiranje. To se radi prema uputama proizvođača bojlera, jer pogrešna koncentracija oštećuje emajl i brtve.
4. Druga vrsta anode. Ako se miris vraća, magnezijeva anoda mijenja se anodom od legure aluminija i cinka, koja manje potiče stvaranje sumporovodika, ili titanskom anodom s vanjskim napajanjem, koja ne korodira i ne daje magnezij u vodu.

Jedno rješenje koje se ponekad čuje treba izbjeći: vađenje anode bez zamjene. Miris tada nestane, ali bojler ostane bez zaštite, i korozija prelazi na kotao. To skraćuje vijek bojlera, a uvjete jamstva u tom slučaju treba provjeriti kod proizvođača. Prije zamjene anode drugom vrstom provjerite upute svog bojlera, jer nije svaka anoda predviđena za svaki model.

Je li sumporovodik u vodi opasan?

U količinama koje se osjete iz slavine najčešće nije opasan za zdravlje, ali je neugodan i na njega ne treba čekati. Australske smjernice za pitku vodu NHMRC postavljaju za sumporovodik samo estetsku granicu od 0,05 mg/L i navode da zdravstvena granica nije određena, jer se miris osjeti daleko ispod razine na kojoj bi bio štetan. Water Environment Federation, američko strukovno udruženje, na isti način opisuje odnos praga mirisa i zdravstvenog praga.

Plin se iz vode oslobađa u zrak, posebno pod tušem i u maloj kupaonici bez prozora. Stručni članak u časopisu Occupational Health & Safety navodi mjerenja u kućama s bunarskom vodom, gdje je koncentracija u zraku tuš kabine bila višestruko veća nego u ostatku kuće. Kad topla voda jako smrdi, prozračite kupaonicu i uključite ventilator. Ako miris ima i hladna voda, a voda dolazi iz bunara ili gusterne, odluku o pitkosti treba donijeti na temelju analize, a ne nosa.

Zašto voda iz slavine smrdi na klor?

Zato što vodovod klorom dezinficira vodu, i taj miris je u pravilu normalan. Klor u vodi ostaje namjerno, da bi voda ostala zaštićena od bakterija na putu kroz kilometre cijevi do vaše slavine. Bez njega bi voda koja stoji u mreži bila upravo ona ustajala voda opisana niže.

Ako vam miris smeta, australski vodovod Shoalhaven Water i američki cpnmd daju isti savjet: natočite vodu u vrč i ostavite je u hladnjaku. Hladna voda manje odaje miris, a dio klora s vremenom izađe. Filtar s aktivnim ugljenom na slavini također smanjuje miris i okus klora. Ako je miris klora odjednom mnogo jači nego inače, ili se pojavi zajedno s promjenom boje vode, javite to vodovodu: na području Pule to je Vodovod Pula, a drugdje lokalni isporučitelj vode čiji je naziv na vašem računu.

Zašto voda smrdi na gumu, plastiku ili antiseptik?

Najčešće zato što klor iz vode reagira s gumom ili plastikom u kući. Britanski regulator za pitku vodu DWI i vodovodi Affinity Water, United Utilities i Portsmouth Water opisuju isti uzrok: fleksibilna crijeva na dovodu perilice rublja ili posuđa, gumene brtve u slavini, neke plastične cijevi i novo plastično kuhalo. Klor s njima stvara fenolne spojeve, koji imaju oštar miris po antiseptiku ili dezinficijensu. U tim količinama nisu štetni, ali se jasno osjete.

Kod perilica postoji dodatni mehanizam. Voda koja stoji u dovodnom crijevu perilice zagrije se i poprimi miris gume, a kad se otvori slavina u blizini, ta se voda može povući natrag u cijev kuhinje. Test je jednostavan: zatvorite ventil na dovodu perilice, pustite vodu iz slavine nekoliko minuta i pomirišite. Ako je miris nestao, uzrok je u perilici ili njenom crijevu.

Rješenje je nepovratni ventil na dovodu perilice, koji ne dopušta da se voda iz crijeva vrati u instalaciju, i po potrebi novo crijevo. Portsmouth Water navodi da se okus vode popravi nekoliko dana nakon ugradnje ventila, dok se ne isperu cijevi. Ako miris dolazi iz jedne slavine bez perilice u blizini, krivac su obično njene brtve ili perlator, pa se zamjenjuju one ili slavina. Oboje radimo u sklopu usluge popravak slavina, sifona i ventila. Novo plastično kuhalo prestane davati miris nakon nekoliko kuhanja.

Zašto voda smrdi na plijesan ili zemlju?

Najčešće zato što je voda stajala u slavini ili cijevi koja se dugo nije koristila. U toj vodi se razvije organski sloj na stijenkama, i on daje miris plijesni ili vlažne zemlje. Shoalhaven Water preporučuje da se takva slavina pusti nekoliko minuta, dok voda ne postane hladna i bez mirisa. Ako se miris izgubi, uzrok je bio upravo to.

Drugi uzrok je sezonski i nije u vašoj kući. Kod vodovoda koji crpe vodu iz akumulacija i rijeka, alge u toplim mjesecima mogu dati vodi zemljani okus, kako opisuje cpnmd. Takav miris se osjeti na svim slavinama, i hladnoj i toploj, a često i kod susjeda. Prije nego zaključite da je mreža, ponovite test čaše: zemljani miris dolazi i iz odvoda, iz sluzi u sifonu i preljevu, pa ga je lako pripisati vodi.

Zašto voda ima metalni okus ili miris?

Zbog korozije u kućnim cijevima, posebno nakon što je voda dulje stajala. DWI navodi da stare pocinčane, željezne ili bakrene cijevi i spremnici predaju metal vodi koja u njima miruje. Prva voda ujutro ili nakon povratka s puta tada ima metalni okus, ponekad i žućkastu boju, koja se izgubi kad voda poteče.

U starijim kućama i stanovima u Istri još se nađu pocinčane cijevi iz vremena kad se plastika nije koristila. One se iznutra s godinama sužavaju i hrđaju, i metalni okus je jedan od prvih znakova. Zamjena dijela ili cijele instalacije opisana je na stranici vodovodne instalacije i zamjena cijevi. Kod vode iz bunara metalni okus može biti i željezo iz same vode, pa se u analizi traži željezo, a uz stare cijevi i olovo.

Što napraviti s vodom koja je stajala cijelu zimu?

Isprati cijelu instalaciju, točku po točku, prije prvog korištenja. Voda koja tjednima miruje u cijevima gubi klor iz vodovoda, a toplina i stajanje pogoduju razmnožavanju bakterija, uključujući legionelu, koja uzrokuje upalu pluća. Na to upozoravaju WaterSafe i smjernice američkih saveznih država za zgrade koje su bile zatvorene. U starijim zgradama u ustajalu vodu može prijeći i olovo iz starih spojeva.

Britanska agencija za zaštitu na radu HSE daje temperature koje se koriste i drugdje kao mjerilo: topla voda u spremniku na 60 °C ili više, na slavini barem 50 °C unutar jedne minute, a hladna voda ispod 20 °C. Bakterija legionele razmnožava se između 20 i 45 °C, ispod 20 °C miruje, a iznad 60 °C ne preživljava. Bojler koji je cijelu zimu bio isključen i koji se ljeti drži na 40 °C zato nije samo pitanje mirisa.

Redoslijed koji preporučuju smjernice za otvaranje zgrada:

1. Otvorite glavni ventil polako i provjerite ima li curenja na vidljivim spojevima.
2. Pustite hladnu vodu na svakoj točki zasebno, počevši od one najbliže ulazu vode u kuću, a završite na najudaljenijoj, dok voda ne postane hladna i bez mirisa.
3. Uključite bojler, zagrijte ga na punu temperaturu i zatim pustite toplu vodu na isti način, od najbliže do najudaljenije točke. Pazite: voda je tada dovoljno vruća da opeče.
4. Skinite i očistite perlatore na slavinama i glave tuševa, jer se u njima skuplja talog i sloj bakterija, pa ih vratite nakon ispiranja.
5. Pustite i točke koje se lako zaborave: vanjsku slavinu, tuš na terasi, dovod perilice.

Kod tuševa ispirajte tako da se ne udiše magla iz glave tuša, primjerice pustite vodu s otvorenim vratima i izađite iz kabine. Sustavi sa spremnikom, gusternom ili velikim bojlerom za više apartmana traže dezinfekciju, a američke smjernice navode da se uzorak na legionelu uzima najranije 48 sati nakon dezinfekcije. Za objekte u Medulinu, Rovinju i Poreču koji se otvaraju svake godine taj posao radimo kao otvaranje objekta prije sezone, u sklopu usluge održavanje instalacija za iznajmljivače.

Zašto smrdi voda iz gusterne ili bunara?

Zbog organske tvari, mulja i stajanja vode u spremniku koji nije zaštićen klorom iz vodovoda. U gusternu kišnica dolazi s krova i nosi lišće, prašinu i ptičji izmet. Ono što padne na dno razgrađuje se, i u vodi s malo kisika nastaje isti sumporovodik kao u bojleru, ali na hladnoj strani. Plijesan i zemlja kao miris kod gusterne obično znače talog i alge.

Američki zavod za javno zdravstvo CDC i zdravstvene službe američkih saveznih država u uputama za cisterne naglašavaju tri stvari. Talog se uklanja prije dezinfekcije, jer organska tvar troši klor i dezinfekcija bez čišćenja ne djeluje. Za dezinfekciju se koristi samo izbjeljivač bez mirisa i dodataka. Dezinfekcija djeluje na vodu koja je u gusterni u tom trenutku, a ne štiti vodu koja dođe sljedećom kišom. Ulazak u gusternu je opasan, jer u zatvorenom prostoru može biti premalo kisika, pa čišćenje iznutra radi netko tko ima opremu.

Doze klora razlikuju se od izvora do izvora i ovise o volumenu, pa ih ovdje ne navodimo. Za vodu koju pijete pitajte Zavod za javno zdravstvo, a za čišćenje gusterne nekoga tko to radi. Iza gusterne gotovo uvijek radi pumpa, a talog s dna oštećuje i nju; zašto se uz pumpu stavlja filtar i kako se održava piše u tekstu o tome zašto se hidrofor stalno pali i gasi. Mehanički filtar zadrži mulj, ali ne uklanja miris ni bakterije. Za to postoje drugi uređaji, opisani na stranici filtracija vode i omekšivač.

Kada je problem u vodovodu, a kada u kući?

Problem je vjerojatno u mreži kad smrde i topla i hladna voda, na svim slavinama u kući, i kad se miris pojavi naglo. Još jasniji znak je kad isto primijete susjedi. DWI savjetuje da se u tom slučaju javi vodovodu, i to odmah, ako je miris jak ili neobičan. Vodovod može provjeriti ima li u mreži radova, pucanja ili ispiranja, i uzeti uzorak.

Problem je u kući kad smrdi samo topla voda, samo jedna slavina, samo nakon što je voda stajala ili samo dok radi perilica. Vodovod tada nema što popraviti, jer je mreža do vodomjera u redu. To je posao za vodoinstalatera, a za bojler i njegovu anodu i za servis bojlera.

Gdje se radi analiza vode u Istri?

U laboratoriju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije u Puli, koji ispituje vodu za piće. Zavod objavljuje i godišnja izvješća o kakvoći vode u Istri, a u njima se kao pravni temelj navode Zakon o vodi za ljudsku potrošnju i pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Za postupak uzimanja uzorka, posudu i cijenu pitajte laboratorij unaprijed, jer pogrešno uzet uzorak daje pogrešan nalaz.

Analiza ima smisla kad voda dolazi iz bunara ili gusterne, kad miris ne nestaje ni nakon ispiranja, kad je voda promijenila boju ili kad u kući ima male djece, a voda nije iz javne mreže. Za vodu iz javne mreže i miris koji je očito iz bojlera ili crijeva perilice analiza obično nije potrebna, jer se uzrok nađe i ukloni na licu mjesta.

Što ne raditi kad voda smrdi?

• Ne vadite anodu iz bojlera bez zamjene. Miris nestane, ali kotao ostane bez zaštite od korozije.
• Ne ulijevajte klor ili izbjeljivač u gusternu, bojler ili cijevi napamet. Previše klora oštećuje emajl, brtve i pumpu, a voda s viškom klora nije za piće.
• Ne pijte vodu za koju ne znate odakle smrdi, ako dolazi iz bunara ili gusterne. Prokuhavanje uklanja bakterije, ali ne kemijske tvari.
• Ne spuštajte se u gusternu sami. Zatvoren prostor s malo kisika opasan je i kad se čini prozračan.
• Ne držite bojler stalno na niskoj temperaturi da biste uštedjeli struju, ako se u njemu pojavio miris. Niska temperatura je upravo ono što bakterijama odgovara.
• Ne zaključujte odmah da je kriv vodovod. Test čaše i usporedba tople i hladne vode traju dvije minute.

Što mogu sam provjeriti prije nego nazovem?

1. Natočite čašu vode i pomirišite je u drugoj prostoriji, daleko od sudopera.
2. Usporedite čašu samo hladne i čašu samo tople vode.
3. Ponovite na drugoj slavini u kući, u kuhinji i kupaonici.
4. Zatvorite ventil na dovodu perilice rublja i perilice posuđa i pustite slavinu nekoliko minuta.
5. Pustite slavine koje se rijetko koriste dok voda ne postane hladna.
6. Pitajte susjede primjećuju li isto.
7. Zapišite od kada smrdi, je li bojler bio isključen i je li u kući nešto mijenjano: novo crijevo, nova slavina, novi filtar.

S tim odgovorima telefonski razgovor traje kraće, a u većini slučajeva već znamo što nositi.

Koliko košta popravak kad voda smrdi?

Ovisi o uzroku, a najčešće je to jedna stavka iz cjenika.

Izlazak u Puli je 35 – 50 €, a izvan Pule 45 – 70 € do 25 km. Anode druge vrste i filtri imaju svoju cijenu dijela, koja ovisi o modelu, pa je ne navodimo unaprijed. Analizu vode radi laboratorij Zavoda za javno zdravstvo, ne mi, i naplaćuje je prema vlastitom cjeniku.

Kako radimo kad nas pozovete zbog vode koja smrdi?

Prvo telefon: kakav je miris, smrdi li topla ili hladna voda, na kojim slavinama, od kada i dolazi li voda iz mreže, bunara ili gusterne. Ako odgovori upućuju na odvod, kažemo to odmah, jer je to drugi posao. Na licu mjesta provjeravamo bojler i anodu, dovode perilica, brtve slavina i stanje cijevi, a kod vode iz gusterne i put vode od spremnika do kuće. Ako sumnjamo na kakvoću same vode, kažemo vam da je pošaljete na analizu, a ne nagađamo.

Ako vam smrdi voda iz slavine u Puli, Medulinu, Rovinju, Poreču ili okolici, nazovite 097 610 8708.