Vodomjer: očitanje, baždarenje i razlika na glavnom brojilu

Vodomjer je jedini uređaj u stanu koji svakog mjeseca ispiše račun, a gotovo nitko ga ne zna pročitati. Ljudi ga gledaju kad dođe opomena, kad je račun dvostruk, ili kad upravitelj pošalje dopis o baždarenju, i tada obično zovu nekoga da im objasni što ti brojevi znače.

Nije riječ o kompliciranom uređaju. Problem je što se o njemu nigdje ne govori dok ne postane sporan, pa onda ljudi donose odluke naslijepo. Plaćaju ispitivanje koje im nije trebalo, ili ne plaćaju baždarenje koje im je trebalo, pa izgube pravo na obračun po vlastitom brojilu.

Ovaj tekst prolazi kroz sve što se oko vodomjera stvarno pita: kako se čita, što znače crne i crvene znamenke, kako se sam provjeri curi li nešto, kada se baždari i tko to plaća, što se dogodi ako se propusti, odakle dolazi razlika između glavnog vodomjera i zbroja stanova, i što napraviti kad postoji osnovana sumnja da brojilo nije točno.

Kako se vodomjer zapravo čita?

Na klasičnom mehaničkom vodomjeru brojčanik ima osam znamenki. Nisu sve iste važnosti i u tome je cijela zbrka.

Prvih pet znamenki s lijeve strane su crne i one pokazuju cijele kubne metre. To je jedini broj koji vodovod uzima za obračun. Posljednje tri ili četiri znamenke su crvene, ili su na crvenoj podlozi, i one pokazuju dijelove kubika, dakle desetinke, stotinke i tisućinke kubnog metra.

Tisućinka kubnog metra je jedna litra. To je korisno zapamtiti jer se preko te znamenke radi provjera curenja, o čemu niže.

Ako brojilo pokazuje 00012876, pročitano je dvanaest kubnih metara i osamsto sedamdeset šest litara. Kod prijave stanja vodovodu upisuje se samo dvanaest. Crveni dio se ne prijavljuje i ne plaća se dok se ne napuni u cijeli kubik.

Mjesečna potrošnja se dobije oduzimanjem prošlog stanja od sadašnjeg. Zvuči očito, ali velik dio sporova oko računa nastaje jer je netko prijavio stanje zajedno s crvenim znamenkama, pa je umjesto dvanaest kubika prijavio dvanaest tisuća osamsto sedamdeset šest.

Na novijim vodomjerima s valjcima logika je ista, samo su crveni valjci fizički odvojeni ili ih uopće nema, pa se čita sve što je vidljivo. Kod digitalnih i ultrazvučnih brojila displej najčešće izmjenjuje nekoliko prikaza, pa se pričeka dok se ne pojavi ukupno stanje u kubnim metrima.

Zvjezdica koja se vrti

Na većini mehaničkih vodomjera postoji mali kotačić, zvjezdica ili crveni trokutić, odvojen od glavnog brojčanika. To nije dio očitanja. To je indikator protoka i vrti se čim kroz brojilo prolazi i najmanja količina vode.

Taj komadić je najkorisniji dio cijelog uređaja, a služi za jednu stvar koju svatko može napraviti sam.

Kako provjeriti curenje pomoću vodomjera?

Postupak je jednostavan i ne treba nikakav alat.

Zatvore se sve slavine u stanu, ugasi se perilica rublja i perilica posuđa, i provjeri se da vodokotlić ne puni. Zatim se ode do vodomjera i gleda se indikator protoka.

Ako miruje, instalacija ne propušta ništa mjerljivo. Ako se vrti, makar sporo i isprekidano, negdje voda odlazi iako je nitko ne troši.

Za preciznije mjerenje zapiše se cijelo stanje, uključujući crvene znamenke, pa se pričeka dva sata bez ikakvog trošenja vode. Razlika u posljednjoj crvenoj znamenki je broj litara koji je otišao. Deset litara u dva sata je sto dvadeset litara dnevno, što je oko tri i pol kubika mjesečno i to se već jasno vidi na računu.

Najčešći krivac nije puknuta cijev nego vodokotlić koji tiho propušta u školjku. To se rijetko čuje i gotovo se nikad ne vidi, a zna potrošiti više od svih ukućana zajedno. O tome kako se to prepozna i popravi piše u tekstu o WC školjki koja pušta vodu.

Kad indikator stoji, a račun je i dalje previsok, problem nije u curenju nego u obračunu ili u samom brojilu, i tu postupak ide drugim putem.

Ako indikator radi, a ništa se ne troši i vodokotlić je ispravan, curenje je najvjerojatnije u instalaciji, često u zidu ili podu. Tu prestaje ono što se rješava samostalno, jer se mjesto mora locirati prije nego se bilo što otvara. O metodama piše na stranici o detekciji curenja vode u zidu.

Baždarenje: pet godina i što se dogodi ako se propusti

Vodomjer je po zakonu mjerilo, jednako kao vaga u trgovini ili pumpa na benzinskoj. Zato ima ovjerno razdoblje nakon kojeg se mora ponovno ovjeriti, u svakodnevnom govoru baždariti.

Za vodomjere hladne vode koji služe za obračun to razdoblje je pet godina. Obveza je na korisniku mjerila, dakle na onome tko po tom brojilu plaća, a ne na vodovodu.

Ovdje se odmah pojavljuje razlika koju mnogi ne znaju. Glavni vodomjer zgrade, onaj na priključku, u nadležnosti je isporučitelja vodne usluge i njegov trošak ide kroz pričuvu ili održavanje. Individualni vodomjeri po stanovima su nešto drugo. Njih plaća svaki stan za sebe i za njihovo pravovremeno baždarenje odgovara vlasnik stana.

U zgradama gdje postoji predstavnik suvlasnika taj dio obično se vodi zajednički, pa se baždarenje organizira za cijelu zgradu odjednom i ispadne jeftinije po stanu. Kad toga nema, svatko je prepušten sam sebi i tada se najčešće propusti rok.

Posljedica propuštanja nije kazna. Posljedica je ozbiljnija od kazne.

Ako se individualni vodomjer ne ovjeri na vrijeme, ili ako se ne omogući pristup radi zamjene i očitanja, prestaje obračun po tom brojilu. Potrošnja se tada računa alternativnom metodom, najčešće raspodjelom razlike na glavnom vodomjeru ili po broju članova kućanstva.

Za samca u stanu od pedeset kvadrata to je obično skuplje, i to znatno. Netko tko troši tri kubika mjesečno odjednom plaća udio koji je izračunat po ključu u kojem njegova stvarna štednja ne vrijedi ništa. Ljudi to primijete tek za nekoliko mjeseci, kad se već nakupilo.

Obrnuto vrijedi za veliko kućanstvo, koje kroz takav obračun često prođe povoljnije nego po vlastitom brojilu. To je dio razloga zašto se u nekim zgradama baždarenje godinama odgađa bez da se itko buni.

Tko smije baždariti

Ovjeravanje smiju obavljati samo ovlaštena tijela, a popis vodi Državni zavod za mjeriteljstvo. To nije posao koji vodoinstalater radi sam, niti ga smije raditi.

Ono što je vodoinstalaterski dio posla je demontaža starog i montaža ovjerenog brojila, priprema mjesta, i zamjena ventila oko vodomjera ako su zaglavljeni, što je u praksi češći problem od samog brojila. Taj dio, s pripremom mjesta i ventilima, pokriva ugradnja vodomjera. Stari kuglasti ventil koji se nije okretao petnaest godina najčešće se ne da zatvoriti, a bez toga se vodomjer ne može skinuti.

U praksi se zato najviše posla oko vodomjera svede na to da se prvo riješi ventil. O tome zašto se ventili zaglave i što se s njima radi piše u tekstu o tome gdje se zatvara voda u stanu.

Odakle razlika između glavnog vodomjera i zbroja stanova?

Ovo pitanje dolazi iz zgrada koje već imaju interna brojila. Ako ih zgrada tek planira ugraditi, prije razlike dolazi papir: tko ih smije ugraditi, koja suglasnost treba i tko potom očitava. O tome piše u tekstu o internim vodomjerima u zgradi.

Ovo je pitanje koje u zgradama izaziva najviše svađe, a odgovor je zapravo tehnički i prilično dosadan.

Zbroj svih individualnih vodomjera u zgradi gotovo nikad nije jednak onome što pokaže glavni vodomjer. Razlika je redovito u korist glavnog, dakle glavni pokaže više.

Nekoliko razloga se preklapa.

Prvi je vrijeme očitanja. Glavni se očita jednog dana, stanovi drugog ili trećeg, a voda u međuvremenu teče. Kod zgrade s dvadesetak stanova to samo po sebi napravi nekoliko kubika razlike u oba smjera, koja se kroz godinu izravna.

Drugi je mjerna nesigurnost. Svako mehaničko brojilo ima dopuštenu pogrešku, i ona nije nula. Kod malih protoka, kakav je kapanje ili tanki mlaz, dopuštena pogreška je najveća, a stari vodomjeri pri vrlo malim protocima često ne registriraju ništa. Dvadeset stanova s malim podmjerenjem daje vidljiv zbroj na glavnom.

Treći, i najskuplji, je stvarno curenje na zajedničkoj instalaciji. Cijev između glavnog vodomjera i stanova prolazi kroz podrum, okna i vertikale. Sve što tamo propušta mjeri glavni vodomjer, a ne mjeri ga nijedan stan.

Četvrti je voda koja se troši mimo brojila. Slavina u podrumu, pranje haustora, zalijevanje okućnice, priključak koji je netko davno izveo prije svog brojila.

Odnos uzroka razlike prema tome koliko rastu kroz vrijeme. Razlika koja raste iz mjeseca u mjesec gotovo uvijek znaci curenje.

Razlikovanje ta četiri uzroka nije akademsko. Razlika koja je stalna i mala je normalna pojava. Razlika koja raste iz mjeseca u mjesec znači curenje i treba je tražiti, jer se sama neće zaustaviti.

Praktičan način da se to razdvoji: zapisati razliku kroz tri do četiri mjeseca i pogledati krivulju. Ako stoji na sličnoj brojci, riječ je o nesigurnosti i o potrošnji mimo brojila. Ako se penje, negdje ispod zgrade teče.

Tko tu razliku plaća

Pravilo koje se primjenjuje u većini zgrada ovisi o tome imaju li svi stanovi ugrađena brojila.

Kad su svi suvlasnici ugradili vodomjere, razlika se raspoređuje na sve, razmjerno njihovoj izmjerenoj potrošnji. Tko je potrošio više, snosi veći dio razlike.

Kad nisu svi ugradili brojila, razlika ide onima koji ih nemaju, a njima se potrošnja računa po dotadašnjem ključu, najčešće po broju članova kućanstva.

Vodovod u pravilu priznaje samo očitanje glavnog vodomjera, jer je to brojilo na priključku i za njega ispostavlja račun zgradi. Raspodjela unutar zgrade je stvar suvlasnika i upravitelja. To mnoge iznenadi, jer očekuju da će vodovod presuditi tko je kriv za razliku, a vodovod to ne radi i nije njegov posao.

Zbog toga se rasprava o razlici često pretvori u sukob u kojem nema arbitra. Jedini izlaz koji stvarno riješi stvar je pronaći curenje ako ga ima, jer dok ono postoji svaka raspodjela je samo dogovor tko će plaćati tuđu štetu.

Sumnja da vodomjer nije točan

Ovo je najosjetljiviji dio, jer se tu ljudi najčešće odluče krivo i to ih košta.

Prvo treba znati da vodomjeri u praksi puno češće mjere manje nego više. Mehanizam se s godinama troši, ležajevi se habaju, kamenac uspori rotor. Sve te promjene idu u smjeru da brojilo registrira manje od stvarnog protoka, ne više.

Zato je visok račun mnogo češće posljedica stvarnog trošenja ili curenja nego neispravnog brojila. Prije nego se krene u ispitivanje, vrijedi napraviti provjeru s indikatorom protoka opisanu ranije, jer ona besplatno isključi najvjerojatniji uzrok.

Kad sumnja ostane i nakon toga, korisnik ima pravo pisanim putem zatražiti izvanredno ispitivanje vodomjera. Brojilo se skida i nosi u ovlašteno tijelo, gdje se ispituje na nekoliko protoka.

Ključna stvar u tom postupku je tko plaća.

Ako se utvrdi da je vodomjer neispravan, trošak ispitivanja snosi isporučitelj vodne usluge. Ako se utvrdi da je ispravan, trošak snosi onaj tko je ispitivanje tražio.

To je razlog zašto se ne isplati tražiti ispitivanje na osnovu dojma. Statistika je protiv korisnika, jer je većina brojila unutar dopuštenih granica čak i kad su stara.

Što znači ispravan

Ispravan ne znači točan. Znači unutar dopuštene pogreške, a ona je propisana i nije mala.

Za nova brojila dopuštena pogreška je dva posto u gornjem području protoka i pet posto u donjem području, tamo gdje su protoci najmanji. Za brojila koja su već u uporabi te se vrijednosti udvostručuju, dakle šest odnosno deset posto.

Praktično to znači sljedeće. Vodomjer koji pri malim protocima mjeri devet posto manje od stvarnog je po propisu ispravan. Ispitivanje će to potvrditi, trošak će platiti onaj tko ga je tražio, a račun ostaje kakav je bio.

Te granice postoje zato što mehaničko mjerenje protoka ima fizička ograničenja, osobito pri malim brzinama vode. Nije riječ o popustljivosti prema vodovodu nego o tome što je mjerljivo.

Vrijedi tražiti ispitivanje kad postoji konkretan pokazatelj, a ne samo visok račun. Najjači je kad potrošnja naglo skoči bez promjene u navikama, a provjera indikatorom pokaže da instalacija miruje. Drugi je kad brojilo vidljivo radi nešto čudno, primjerice da indikator stoji dok voda očito teče, ili da se brojčanik zaglavio na istoj brojci mjesecima.

Najvece dopustene pogreske po propisu. Sve unutar ovih granica je ispravno brojilo, bez obzira na to sto pokazuje racun.

Kako zaštititi vodomjer zimi?

U Istri se mraz ne shvaća ozbiljno jer ga nema često, i upravo zato napravi štetu kad dođe.

Vodomjer je posebno izložen jer stoji u oknu u zemlji, u nezagrijanom podrumu ili u vanjskom ormariću. Voda u njemu miruje, a mjedeno kućište i mehanizam nemaju nikakve tolerancije na širenje leda. Kad se smrzne, kućište pukne ili se mehanizam razbije iznutra.

Zaštita je jednostavna, ali se radi krivo.

U okno ide stiropor, stirodur ili vreća napunjena rastresitim izolacijskim materijalom. Cilj je zrak koji ne struji, jer zrak izolira.

Ono što se ne smije raditi je zamatanje vodomjera krpama, dekama, kamenom vunom ili sličnim materijalima koji upijaju vodu. To je najčešća improvizacija i ona pogorša stvar. Mokra krpa oko brojila nije izolacija nego obloga koja se sama smrzne i drži hladnoću uz kućište dulje nego da ništa nije stavljeno.

Poklopac okna treba stajati na mjestu i biti cijel. Okno koje je puno vode je posebno loše, jer se ta voda smrzne oko brojila. Prije zime vrijedi pogledati drenira li se okno uopće.

Za objekte koji zimi stoje prazni, a takvih je u Istri mnogo, sigurnija mjera od izolacije je isprazniti instalaciju. O tome, i o tome zašto cijevi pucaju baš na otapanju a ne na mrazu, piše u tekstu zašto cijev puca od smrzavanja.

Trošak zamjene vodomjera koji je puknuo zbog nezaštićenog okna u pravilu pada na korisnika, jer je zaštita od smrzavanja njegova obveza. To je jeftinija stavka od popravka instalacije, ali dolazi zajedno s njom, jer voda koja je izašla kroz puknuto kućište nije stala.

Koji tipovi vodomjera se ugrađuju?

Razlike su u izvedbi i u tome gdje se mogu ugraditi, ne u tome koliko su pošteni.

Mokri i suhi brojčanik su dvije osnovne izvedbe mehaničkih brojila. Kod mokrog je brojčanik u vodi, pa se s vremenom zamuti i teže se čita. Kod suhog je odvojen magnetskom spojkom i ostaje čitljiv.

Ugradbeni i nadžbukni se razlikuju po mjestu montaže. Ventilski vodomjer ima ugrađen ventil, pa štedi mjesto u skučenim oknima i ormarićima, što je čest slučaj u starijim zgradama gdje niša nije predviđena za današnji broj brojila.

Ultrazvučni i elektronički nemaju pokretnih dijelova. Mjere vrijeme prolaska zvučnog signala kroz vodu, pa ih kamenac i nečistoća manje pogađaju i zadržavaju točnost pri vrlo malim protocima. Ta granica ima i svoj broj, označava se s Q1 i kod mehaničkih brojila je često viša od tihog curka u WC školjku, o čemu smo pisali u tekstu o nevidljivim gubicima vode. To je prednost koja se u Istri stvarno osjeti, jer voda nosi puno kamenca, a o njegovim posljedicama piše na stranici o kamencu u istarskoj vodi.

Radijski vodomjeri imaju modul za daljinsko očitanje, pa se stanje čita bez ulaska u stan. Za stanove koji se izdaju to je praktično rješenje jer nestaje problem nedostupnosti u sezoni, koji je inače jedan od razloga zbog kojih se izgubi obračun po vlastitom brojilu.

Jedna zabluda koja se ponavlja: novije brojilo nije brojilo koje mjeri manje. Češće je obrnuto, jer novo brojilo registrira i one male protoke koje je staro propuštalo neizmjerene. Tko zamijeni petnaest godina star vodomjer i dobije viši račun najčešće nije dobio lošije brojilo nego točnije, a razlika koja se pojavila bila je sve vrijeme tu i plaćali su je susjedi kroz razliku na glavnom.

Kada kod vodomjera treba zvati majstora?

Većina onoga što je ovdje opisano radi se bez ikoga.

Očitanje, provjera indikatorom, zapisivanje razlike kroz nekoliko mjeseci i zaštita okna prije zime su stvari koje vlasnik napravi sam i u tome nema ničeg što bi zahtijevalo majstora.

Poziv ima smisla kad se pojavi nešto od sljedećeg. Ventili oko vodomjera se ne daju zatvoriti, a baždarenje ili zamjena su na redu. Indikator se vrti dok je sve zatvoreno, a vodokotlić je provjereno ispravan, pa curenje treba locirati. Okno je stalno puno vode. Brojilo propušta na spoju, što se vidi kao vlaga ili kamenac oko navoja.

Kod zgrada je najčešći posao priprema za skupno baždarenje, gdje se prije dolaska ovlaštenog tijela prođu svi stanovi i zamijene ventili koji ne drže, da se brojila uopće mogu skinuti. Kad se to ne napravi unaprijed, dogodi se da pola zgrade ostane nebaždareno jer se vodomjer nije dao demontirati, a to je onda za te stanove izravan gubitak prava na obračun po vlastitom brojilu.

Cijene rada po stavkama stoje na stranici cjenik, a za zahvate koji ne trpe odgodu tu su hitne intervencije.