Geofon: kako akustični detektor čuje curenje vode kroz pod, zid i zemlju

Kako akustični detektor čuje curenje vode kroz pod i zid?

Voda koja pod tlakom izlazi kroz pukotinu stvara šum, a geofon taj šum pojača toliko da se čuje kroz pločicu, estrih, beton i zemlju. Uređaj ne vidi vodu i ne mjeri vlagu. On sluša. Mjesto na kojem je šum najglasniji, u nizu mjerenja duž trase cijevi, mjesto je pukotine.

Zvuči jednostavno, i u načelu jest. Na terenu je teže, jer šum curenja nije jedini zvuk u kući, jer plastične cijevi zvuk prigušuju i jer bez tlaka u cijevi nema ni šuma. Ovaj tekst objašnjava kako geofon radi, kako izgleda traženje po točkama, kada ne čuje ništa i isplati li se kupiti uređaj umjesto da se pozove detekcija.

Kako zvuči curenje vode u cijevi?

Kao jednolično šuštanje ili siktanje, bez ritma, koje ne prestaje dok je cijev pod tlakom. Najbliže mu je zvuk slavine koja vrlo tiho teče u drugoj prostoriji. Kroz geofon se čuje kao šum koji raste kako se sonda približava mjestu i slabi kad se udaljava.

Šum nastaje na tri mjesta. Prvo je sama pukotina, kroz koju voda izlazi velikom brzinom i stvara vrtloženje. Drugo je mlaz koji udara u okolni materijal, žbuku, pijesak ili beton. Treće je voda koja se skuplja i kaplje u šupljinu ispod cijevi. Na malim pukotinama i visokom tlaku dominira prvi zvuk, visok i oštar. Na većim otvorima šum je dublji i mekši, više nalik šuštanju.

Taj se zvuk širi na dva načina. Duž stijenke cijevi, kao kroz žicu, i kroz okolni materijal, prema površini. Metalna cijev, bakar ili pocinčano željezo, nosi zvuk daleko, pa se curenje ponekad čuje i više metara dalje od mjesta. Plastika, PPR, PEX, višeslojna cijev i polietilen u dvorištu, zvuk brzo guta. Na plastici je zato mreža mjernih točaka gušća, a razlika između glasnog i tihog mjesta manja.

Što je geofon i od čega se sastoji?

Geofon je osjetljiv mikrofon za čvrste materijale, s pojačalom i slušalicama. Ne hvata zvuk iz zraka nego titranje podloge na koju je prislonjen. Zato ga ne smeta što je između cijevi i uha deset centimetara pločice i estriha: titranje prolazi kroz materijal.

Uređaj ima četiri dijela.

• Sonda sa senzorom. Za tvrde podloge, pločice, beton i asfalt, koristi se ravna sonda na tronošcu ili „zvono“, koje se postavi na pod. Za zemlju, travnjak i šljunak koristi se šiljasta sonda koja se zabode u tlo. Postoje i ručne sonde kojima se prislanja na zid, slavinu ili ventil.
• Pojačalo s filterima. Filteri izdvajaju frekvencije na kojima se curenje čuje, a guše duboki šum prometa, pumpe i koraka.
• Slušalice. Zatvorene, da vanjski zvuk ne ulazi. Rad bez njih nije moguć.
• Zaslon s brojčanom vrijednošću. Prikazuje razinu šuma na svakoj točki, pa se točke mogu usporediti brojkom, a ne samo sluhom. To je važno jer se uho brzo umori i navikne na šum.

Opremu za akustičnu detekciju proizvodi više tvrtki, a u struci su poznate, primjerice, njemački Sewerin i švicarski Gutermann. Za ovaj tekst marka nije presudna. Sve ozbiljne naprave rade na istom načelu, a razliku na terenu češće radi iskustvo onoga tko sluša nego sam uređaj.

Alat

Kako izgleda geofon na terenu?

Sonda se prislanja uz zid ili postavlja na pod, točku po točku, a razina šuma očitava se na zaslonu. Ovako izgleda naša oprema u radu.

Kako se curenje traži geofonom, korak po korak?

Geofon se nikad ne vadi prvi. Dok ne znamo da curi i na kojoj dionici, slušanje po cijeloj kući je gubitak vremena. Redoslijed koji koristimo:

1. Brojilo. Sve se zatvori i gleda se vrti li se vodomjer. Ako se vrti, voda negdje izlazi.
2. Tlačna proba zrakom. Vod se isprazni i stavi pod tlak zraka, a manometar se prati. Zatvaranjem ventila po dijelovima sužava se na dionicu: kupaonica, kuhinja, topla ili hladna voda.
3. Tišina. Ugase se pumpe, perilice, klima i bojler, zatvore se prozori. Svaki zvuk koji ne pripada curenju smeta.
4. Trasa cijevi. Utvrdi se kuda cijev ide: od razdjelnika ili ventila do izljeva, kroz zid ili pod. Geofon se postavlja na trasu, ne nasumično.
5. Mreža točaka. Duž trase se mjeri u razmacima, na plastici gušće, na metalu rjeđe. Svaka se točka označi i zapiše joj se vrijednost.
6. Usporedba. Razina šuma raste prema mjestu curenja i opada iza njega. Oko najglasnije točke mjeri se još gušće, unakrsno.
7. Potvrda drugom metodom. Termalnom kamerom, s vrućom vodom u hladnom vodu ako treba, ili ponovljenom tlačnom probom nakon zatvaranja dijela.
8. Oznaka mjesta. Na pločicu ili pod se označi točka na kojoj se otvara. Cilj je jedan otvor, ne niz proba.

Na slici se vidi zašto je oznaka važna. Bez niza točaka geofon daje dojam, a s nizom daje usporedbu. Kad se vrijednosti zapišu, i druga osoba može ponoviti mjerenje i doći do istog mjesta.

Zašto geofon ponekad ne čuje curenje?

Zato što mu nedostaje jedan od dva uvjeta: tlak u cijevi ili tišina oko nje. Postoje i manje očiti razlozi, a svi su dobro poznati onome tko radi detekciju.

Odvod je najčešći nesporazum. Mrlja ispod tuš kade ili oko WC školjke često dolazi iz odvoda, a ne iz vodovoda, i tada geofon ne čuje ništa jer nema što čuti. Takav se kvar traži kamerom kroz cijev i vodom puštenom kroz odvod, a posao je opisan na stranici odčepljenje i kanalizacija.

Druga zamka je buka koja dolazi iz same instalacije. Ispravan vodokotlić koji tiho dopunjava, slavina s istrošenom brtvom ili bojler koji se puni zvuče kroz cijevi gotovo isto kao curenje. Zato se prije slušanja sve potrošače zatvori ili isključi, a brojilo se provjeri još jednom.

Je li geofon bolji od korelatora i traženja plinom?

Nije bolji ni lošiji; to su tri alata za tri različite situacije. Geofon je alat za trasu koju se može obići, točku po točku. Korelator i plin rješavaju slučajeve u kojima to nije praktično.

Korelator radi s dva senzora postavljena na cijev na dva mjesta, recimo na dva hidranta ili dva ventila u šahtovima. Šum curenja do svakog senzora stiže u malo drugačije vrijeme, a iz te razlike i poznate duljine cijevi uređaj računa gdje je izvor. To je alat koji koriste distributeri vode na uličnoj mreži, gdje se trasa ne može obilaziti metar po metar jer ide ispod ceste. U kući i dvorištu, s kratkim dionicama i puno koljena, prednost obično ima geofon.

Traženje plinom radi tako da se cijev isprazni i napuni smjesom plina koji izlazi kroz pukotinu, a detektor na površini ga nanjuši. Neki izvođači to koriste za vrlo mala curenja i za cijevi bez tlaka vode. Mi tu metodu ne koristimo. Naš je redoslijed brojilo, tlačna proba zrakom, geofon i termalna kamera s vrućom vodom, i u njemu se tlačna proba brine za dionicu, a geofon i kamera za točku.

Može li se curenje čuti stetoskopom ili čašom na zidu?

Ponekad, ali samo kad je curenje glasno i blizu. Stetoskop i čaša prislonjena uz zid prenose isto titranje kao geofon, samo bez pojačala i bez filtera. Glasno curenje u tankoj pregradi može se tako čuti.

Korisniji kućni test je slušanje na samim ventilima i slavinama. Prislonite uho, ili dršku odvijača s uhom na drugom kraju, uz ventil ispod umivaonika ili uz kutni ventil vodokotlića, dok je sve zatvoreno. Metal ventila nosi zvuk iz cijevi. Ako se jasno čuje šuštanje, a nigdje ne teče, curenje je na tom vodu, i to je dobra informacija za majstora.

Ono što kućni test ne može je usporedba. Bez brojke na zaslonu ne znate je li ovo mjesto glasnije od onog metar dalje, a na tom razmaku se odlučuje gdje se razbija.

Isplati li se kupiti geofon ili akustični detektor curenja?

Za kuću ili stan u pravilu ne. Uređaj je dio posla, a drugi dio su tlačna proba koja kaže gdje tražiti i iskustvo koje razlikuje šum curenja od šuma vodokotlića, pumpe ili susjedove perilice.

Profesionalna akustička oprema skupa je i namijenjena ljudima koji je koriste svaki tjedan. Jeftini „detektori curenja“ s internetskih trgovina obično su samo pojačalo sa slušalicama, bez filtera i bez prikaza razine, pa na terenu daju dojam umjesto usporedbe. Detekcija kod nas je 100 – 210 € i uključuje sve četiri metode, izlazak u Pulu i nalaz isti dan. Za jedno curenje to je gotovo uvijek manje od bilo koje opreme koja stvarno radi.

Iznimka su veći sustavi s puno vodova, poput hotela, kampova i kompleksa apartmana, gdje tehnička služba curenja traži redovito. Tamo ima smisla imati vlastitu opremu i ljude osposobljene za nju. Za vlasnike smještaja koji to nemaju, opisali smo kako radimo na stranici vodoinstalater za iznajmljivače.

Što ako geofon pokaže jedno mjesto, a mrlja je na drugom?

Vjeruje se geofonu, uz potvrdu drugom metodom. Mrlja pokazuje gdje je voda izašla na površinu. Geofon pokazuje gdje izlazi iz cijevi. Između ta dva mjesta voda putuje po hidroizolaciji, kroz estrih i niz cijevi, ponekad pola metra, ponekad više.

Tipičan primjer je kupaonica. Mrlja se pojavi na zidu hodnika, pola metra od kupaonice, a geofon najglasniji šum ima ispod tuš kade, jer voda iz spoja putuje po estrihu do prvog mjesta na kojem može izaći. Da se otvaralo po mrlji, otvor bi bio u hodniku, a cijev bi i dalje curila. Više o putu vode kroz zid piše u tekstu curenje vode u zidu: kako se traži.

Obrnuti slučaj je kad geofon ne čuje ništa, a mrlja raste. Tada se prvo isključuje odvod, pa vlaga iz tla i kondenzacija. Za vlagu koja ne prati nijednu cijev razvili smo praćenje vlage senzorima u temelju, jer se ona jednim mjerenjem ne može objasniti.

Radi li geofon kroz pločice, estrih, beton i zemlju?

Radi kroz sve četiri, ali ne jednako dobro.

• Pločice i estrih. Najčešći slučaj u stanu. Tvrda, kompaktna podloga dobro prenosi titranje, pa se curenje ispod pločica obično čuje jasno. Šupljine ispod pločica, gdje ljepilo nije dobro naneseno, mogu zvuk lokalno pojačati, pa se mjeri na više pločica oko sumnjive točke.
• Beton. Prenosi zvuk dobro. Na debeloj ploči šum se razlije po većoj površini, pa je vrh širi.
• Zid. Sonda se prislanja okomito, a razmak točaka prati trasu cijevi. Kod zidova od šuplje opeke šupljine ponekad nose zvuk u čudnim smjerovima.
• Zemlja. Koristi se šiljasta sonda. Zbijena zemlja i crvenica prenose bolje od rahlog pijeska, a pješčana posteljica oko cijevi, koja je ispravna izvedba, zvuk prigušuje. Kako se traži curenje izvan kuće opisali smo u tekstu curenje vode u zemlji i dvorištu.

Podno grijanje je poseban slučaj. Sustav je pod tlakom, pa geofon radi, ali cijevi su plastične i gusto položene, a cirkulacijska pumpa mora biti ugašena. Tu se geofon redovito kombinira s termalnom kamerom, koja petlje podnog grijanja vidi dobro. Zašto termalna kamera na hladnoj vodi pomaže manje opisano je u tekstu može li termalna kamera na mobitelu naći curenje.

Čuje li geofon curenje na toploj vodi i kod bojlera?

Čuje, ali topla voda donosi vlastite zvukove koje treba ugasiti. Bojler koji grije, kotao koji pali plamenik i cirkulacijska pumpa tople vode stvaraju šum u istim cijevima koje se slušaju. Prije mjerenja sve se to isključi, a bojler se ostavi da se ohladi ili barem da ne grije.

Topla voda ima i prednost. Cijev tople vode je toplija od okoline, pa je termalna kamera tu koristan drugi alat: geofon nađe područje, kamera pokaže toplu mrlju, i dvije metode se potvrđuju. Na hladnoj vodi tu ulogu preuzima vruća voda puštena u hladni vod, koja kroz tanji sloj radi dobro, a kroz debeli estrih slabije.

Posebno su nezgodni spojevi uz sam bojler i kotao, u kupaonici ili kotlovnici, gdje se cijevi gusto križaju. Primjer takvog slučaja opisali smo u tekstu skriveno curenje ispod kotla. Kad je uzrok sam bojler, a ne cijev, posao prelazi na stranicu grijanje i topla voda.

Kako pripremiti kuću za traženje curenja geofonom?

Tako da se u kući može postići tišina i da je vodomjer dostupan. Ostalo dovršimo na licu mjesta, ali ove stvari skraćuju posao.

• Pristup vodomjeru. Okno otvoreno ili ključ pri ruci, poklopac bez zemlje i lišća.
• Glavni ventil. Znati gdje je i da se može zatvoriti. Ako je zapečen, recite to u pozivu.
• Uređaji koji se sami pale. Popis onoga što radi automatski: pumpa bunara ili bazena, navodnjavanje s programatorom, perilica s odgodom, omekšivač vode.
• Raspored cijevi. Fotografije iz gradnje ili adaptacije, ako postoje. Pokazuju trasu bolje od bilo kojeg uređaja.
• Pristup podu. Tepisi, ormarići i namještaj uz sumnjivo mjesto pomaknuti, da sonda može na pločicu.

Kod apartmana i kuća za odmor korisno je da gosti tog dana ne koriste vodu u vrijeme mjerenja. Jedan otvoren tuš u susjednom apartmanu na istom vodomjeru dovoljan je da mjerenje treba ponoviti.

Kako se šum curenja razlikuje od vodokotlića ili susjeda?

Po tome što ne prestaje i što raste prema jednoj točki. Vodokotlić koji dopunjava, perilica koja uzima vodu i susjedova slavina zvuče slično, ali imaju početak i kraj. Šum curenja je jednoličan dok je cijev pod tlakom.

Drugi test je zatvaranje. Kad se zatvori ventil na dionici koja se sluša i cijev se rastereti, šum curenja nestaje. Šum koji ostaje dolazi odnekud drugdje, iz susjednog stana, kanalizacije ili ulice.

U zgradama je to posebno važno. Vertikale vode i odvoda prolaze kroz sve stanove, a zvuk kroz njih putuje katovima. Curenje koje se čuje u kupaonici na drugom katu može biti i stan iznad. Zato se u zgradi mjeri na više mjesta, uz zatvaranje ventila stana, prije nego se odluči gdje se otvara. Ako mrlja dolazi sa stropa, prvo se razgovara sa susjedom iznad i provjerava njegov vodomjer.

Što se radi nakon što geofon nađe mjesto?

Mjesto se potvrdi drugom metodom, označi i dogovori se popravak. Otvara se pločica ili dio estriha na oznaci, cijev se otkrije, popravi ili zamijeni dio, a zatim se radi tlačna proba prije zatvaranja.

Dogovor prije otvaranja uključuje i keramiku. Ako imate rezervne pločice iz gradnje, pripremite ih. Ako nemate, otvor se planira na mjestu gdje se kasnije lakše uklopi nova pločica, uz rub ili ispod namještaja, ako to položaj cijevi dopušta.

Koliko je geofon precizan?

Dovoljno da se otvori jedan otvor, kad su uvjeti dobri. Na tvrdoj podlozi, pod tlakom i u tišini, najglasnija točka obično je točka na kojoj se pukotina nađe kad se otvori. Na plastici, u buci ili na mekanoj podlozi, preciznost pada, i zato se nalaz potvrđuje drugom metodom.

Ne navodimo preciznost u centimetrima, jer ona ovisi o materijalu, dubini i cijevi više nego o uređaju. Ono što obećajemo je postupak: dionica tlačnom probom, točka geofonom i kamerom, potvrda prije otvaranja. Kad se metode ne slažu, ne otvaramo, nego mjerimo dalje.

Nakon što je mjesto potvrđeno, popravak je zaseban posao. Na stranici curenje vode i popravak cijevi opisano je što uključuje, a sanacija je 95 – 250 €. Ako se pokaže da je instalacija dotrajala na više mjesta, razgovor ide prema zamjeni, što je opisano na stranici vodovodne instalacije.

Ako sumnjate na curenje, prvi korak je usluga detekcija curenja vode geofonom i tlačnom probom, a kad voda već teče, hitni vodoinstalater. Nazovite 097 610 8708.