Može li termalna kamera na mobitelu naći curenje vode u zidu i podu

Može li termalna kamera za mobitel stvarno naći curenje vode?

Može, ali samo kad voda koja curi ima drugačiju temperaturu od zida ili poda oko sebe. Kamera ne gleda kroz zid. Ona čita toplinu površine, pa curenje tople vode, podnog grijanja ili radijatorske cijevi često pokaže dovoljno jasno da znate gdje tražiti. Curenje hladne vode u zidu sobne temperature najčešće ne pokaže nikako.

To je cijeli odgovor u tri rečenice, i zato toliko ljudi kupi kameru, snimi kupaonicu i ne vidi ništa. Uređaj radi ispravno. Pitanje mu je postavljeno krivo. U nastavku je ono što treba znati prije kupnje, najma ili posudbe: što kamera zapravo mjeri, u kojim slučajevima pomaže, kako izgleda lažan trag i kada je jeftinije pozvati nekoga tko ima i druge metode.

Što termalna kamera zapravo mjeri?

Termalna kamera mjeri infracrveno zračenje koje površina isijava, najčešće u području valnih duljina od otprilike osam do četrnaest mikrometara, i iz njega preračunava temperaturu. U kameri je mikrobolometar, mreža sićušnih senzora od kojih svaki postaje jedan piksel slike. Boje na zaslonu nisu boje predmeta nego dogovor: crveno i žuto je toplije, plavo i ljubičasto hladnije, a raspon se prilagođava onome što je u kadru.

Iz toga slijede tri stvari koje objašnjavaju gotovo sve razočaranje s mobitelskim kamerama.

• Kamera vidi samo površinu. Ako je cijev pet centimetara ispod žbuke, kamera ne vidi cijev. Vidi toplinu koju je cijev prenijela na žbuku, i to samo ako je razlika dovoljno velika i dovoljno dugo traje.
• Kamera mjeri razliku, a ne vodu. Voda nema posebnu „boju“ na termalnoj slici. Mokro mjesto se vidi samo zato što je toplije ili hladnije od suhog oko njega.
• Sjajne površine lažu. Glazirana pločica, ogledalo, krom i staklo odbijaju toplinu iz prostorije kao zrcalo. Na snimci kupaonice često se vidi vaš vlastiti obris ili žarulja sa stropa, a ne ono što je iza pločice.

Postoji i četvrta, manje poznata pojava. Mokra površina koja se suši gubi toplinu isparavanjem, pa je na snimci hladnija od suhog zida pored, čak i kad je voda u njoj iste temperature kao prostorija. Zato se svježa mrlja od hladne vode ponekad ipak vidi kao plava zakrpa. Vidi se mrlja, ne cijev, i ne mjesto na kojem cijev pušta.

Stručnjaci tu pojavu zovu emisivnost: koliko dobro neka površina isijava toplinu u odnosu na idealno tijelo. Mat žbuka, beton i drvo isijavaju dobro i kamera ih čita prilično točno. Glazura, inox i lakirani namještaj isijavaju loše i kamera na njima pokazuje temperaturu okoline, a ne svoju. Profesionalne kamere dopuštaju ručno namještanje emisivnosti; većina mobitelskih aplikacija to nudi samo djelomično ili nikako.

Koja je razlika između mobitelske i profesionalne termalne kamere?

Najveća razlika je broj piksela senzora. Mobitelske kamere spajaju se na USB-C ili Lightning priključak i koriste zaslon mobitela, a senzor im je najčešće znatno manji od onoga u profesionalnim ručnim kamerama. Prema objavljenim podacima proizvođača, za česte modele to izgleda ovako:

Prije kupnje provjerite točan model, jer proizvođači iste nazive koriste za više generacija. Tablica služi za usporedbu reda veličine.

Zašto broj točaka toliko znači? Na zidu kupaonice snimljenom s dva metra, kamera od 80 × 60 točaka jedan piksel dodjeljuje površini od nekoliko centimetara. Topla linija cijevi široka dva centimetra tada se stopi s okolinom i nestane. Na 256 × 192 ista linija ima šanse ostati vidljiva.

Pazite na tri marketinška trika. Prvi je rezolucija zaslona ili „slike“, koja može biti puno veća od rezolucije senzora jer je slika računski uvećana. Drugi je preklapanje s običnom kamerom (FLIR to zove MSX): obrisi pločica i vrata postanu oštri, ali termalni podatak ispod njih nije ništa precizniji. Treći je „superrezolucija“ složena iz više snimaka, koja izgleda bolje nego što mjeri.

Druga važna oznaka je toplinska osjetljivost, u specifikacijama NETD, izražena u milikelvinima. Manji broj znači da kamera razlikuje manje razlike temperature. Kod curenja koje zid zagrije za djelić stupnja to je presudno, ali ni najbolja vrijednost ne pomaže ako razlike u zidu nema.

Profesionalna kamera za građevinu i instalacije uz bolji senzor ima i ručno namještanje emisivnosti, zaključavanje raspona temperature, zamjenjive leće i izvještaj s izmjerenim točkama. Za kućnu upotrebu najviše od toga znači zaključan raspon: kad se raspon automatski mijenja sa svakim pomakom, ista mrlja na dvije snimke izgleda različito.

Kada mobitelska termalna kamera može pokazati curenje?

Kad u igri ima topline. Ovo su slučajevi u kojima i jeftinija kamera ima smisla:

• Topla voda u zidu ili podu. Pustite toplu vodu na najbližoj slavini i snimajte zid dok se cijev zagrijava. Cijev se pojavi kao topla traka. Ako se na jednom mjestu toplina širi u mrlju umjesto da prati liniju, tu je vrijedno pogledati bolje.
• Podno grijanje. Petlje podnog grijanja jasno se vide kad sustav radi. Mjesto na kojem se toplina razlije izvan petlje sumnjivo je, osobito ako tlak u sustavu pada. Što o tlaku i sustavu grijanja treba znati opisano je na stranici grijanje i topla voda.
• Radijatorski vodovi. Cijevi centralnog grijanja u zidu ponašaju se kao topla voda, samo duže zadržavaju toplinu.
• Bojler i spojevi uz njega. Kapanje sa spoja ili ventila toplog izlaza ostavlja toplu kapljičastu stazu niz zid, koja se lako vidi.
• Svježa mrlja. Zbog isparavanja se vidi kao hladnija zakrpa i pokazuje koliko je mrlja zapravo velika, često veća nego što oko vidi.

U svim tim slučajevima kamera pokazuje gdje tražiti, ne gdje je pukotina. To je razlika koja kasnije štedi pločice.

Zašto na hladnoj vodi termalna kamera najčešće ne vidi ništa?

Zato što hladna cijev u zidu ima gotovo istu temperaturu kao zid. Voda iz vodovoda, nakon što neko vrijeme stoji u cijevima stana, približi se temperaturi prostorije, a voda koja iz pukotine ulazi u žbuku ne mijenja temperaturu materijala dovoljno da je senzor razlikuje. Kamera tada snima ravnu, jednoliku plohu.

Profesionalci taj problem rješavaju tako da razliku stvore sami. Mi u hladni vod pustimo vruću vodu i snimamo zid dok se zagrijava: cijev se pojavi kao topla linija, a na mjestu curenja topla mrlja se širi u materijal. To traži spoj na instalaciju i zatvaranje dijela sustava, pa nije nešto što preporučujemo raditi sami.

Postoji i obrnut trik, kad se hladna voda pusti dulje teći, pa cijev u toplom zidu postane hladnija od okoline. Ljeti, u zidu koji je sunce cijeli dan grijalo, to ponekad pokaže trasu. Ponekad. Na unutarnjem zidu u proljeće ne pokaže ništa.

Koliko duboko termalna kamera vidi kroz pločicu i estrih?

Ne vidi nimalo duboko, jer uopće ne vidi kroz materijal. Ono što zovemo „dubinom“ zapravo je pitanje stigne li toplina iz cijevi do površine dovoljno jaka i dovoljno brzo.

Tu odlučuju tri stvari. Prva je debljina i vrsta sloja: cijev odmah ispod tanke žbuke pokaže se brzo, a cijev u debelom estrihu ispod pločica sporo i razmazano, ako se uopće pokaže. Druga je razlika temperature, pa topla voda od pedeset stupnjeva ima puno više šanse od mlake. Treća je vrijeme: toplina se kroz beton širi minutama i satima, ne sekundama, pa snimka napravljena odmah nakon otvaranja slavine često ne pokazuje ništa, a ista snimka za dvadeset minuta pokazuje jasnu traku.

Zato i naša metoda s vrućom vodom u hladnom vodu ima granicu. Kroz debeo estrih slabije radi, i tamo prednost ima geofon, koji šum vode pod tlakom čuje i kroz beton.

Kako sami snimiti zid termalnom kamerom na mobitelu?

Ako već imate kameru ili ste je posudili, snimka ima puno više smisla kad se radi sustavno. Ovim redom:

1. Prvo provjerite brojilo. Zatvorite sve slavine, pogledajte vodomjer i pričekajte. Ako se kotačić vrti, curi na vašoj instalaciji i snimka ima smisla. Kako se to točno čita objašnjeno je u tekstu brojilo se vrti, a voda je zatvorena.
2. Snimite prije zagrijavanja. Jedna snimka zida dok je sve mirno. Ona je usporedba za sve sljedeće.
3. Pustite toplu vodu ili uključite grijanje. Nekoliko minuta tople vode na najbližoj slavini. Kod podnog grijanja sustav neka radi dovoljno dugo da se pod jednoliko zagrije.
4. Zaključajte raspon temperature, ako aplikacija to dopušta. Bez toga aplikacija sama mijenja boje i dvije snimke nisu usporedive.
5. Snimajte okomito na zid i s iste udaljenosti. Pod kutom pločica više odbija, a vi ste u kadru kao topla mrlja.
6. Ugasite izvore topline u kadru. Grijalica, sušilo za ručnike, sunce kroz prozor i žarulja blizu zida stvaraju tragove koji nemaju veze s vodom.
7. Snimite isto mjesto i običnom kamerom. Kasnije ćete morati znati koja je pločica bila topla.
8. Ponovite za sat ili dva. Curenje se ponaša drugačije od toplinskog mosta: mrlja od vode raste, mrlja od hladnog kuta ostaje ista.

Snimke čuvajte. Ako na kraju zovete nekoga, niz snimaka s vremenom i mjestom vrijedi više od jedne lijepe slike.

Što na termalnoj snimci izgleda kao curenje, a nije?

Ovo je dio na kojem većina kućnih snimki zaluta. Svi ovi tragovi izgledaju sumnjivo, a nijedan nije voda:

Zbog ove tablice nalaz s termalne kamere nikad ne označavamo kao siguran dok ga ne potvrdi druga metoda. Za vodu iz klime imamo zaseban tekst, voda curi iz klime u stanu, jer se ta mrlja redovito zamijeni s curenjem iz zida.

Termalna, inspekcijska ili kamera za cijevi: koja je za što?

Riječ „kamera“ u vodoinstalaterstvu znači tri različita uređaja, i dobar dio nesporazuma kreće odatle.

• Termalna kamera snima toplinu površine. Ne vidi ništa iza nje.
• Inspekcijska kamera je obična mala kamera na savitljivom vratu koja se uvuče u otvor, iza uređaja ili ispod kotla i snimi ono što oko ne može vidjeti.
• Kamera za cijevi ulazi u odvodnu cijev i snima je iznutra. Koristi se na odvodu, koji nije pod tlakom, pa ga ni geofon ni tlačna proba vodovoda ne pokrivaju. Kako se radi pregled kanalizacije opisano je na stranici odčepljenje i kanalizacija.

Slučaj sa slike opisan je u tekstu skriveno curenje ispod kotla. Termalna kamera bi tu pokazala toplu površinu kotla i ništa korisno, a mala kamera na vratu pokazala je točno mjesto.

Kada je najbolje vrijeme za snimanje termalnom kamerom?

Kad je razlika temperature između vode i prostorije najveća, a prostorija mirna. Za cijev tople vode to je trenutak nakon što se pusti topla voda u stanu koji je nekoliko sati stajao. Za podno grijanje to je prvih dvadesetak minuta nakon paljenja kruga, dok se petlje tek zagrijavaju i jasno odvajaju od estriha.

Za vlagu i hladnu vodu bolje je jutro, prije nego sunce zagrije vanjski zid i prije nego se u kući kuha i tušira. Kroz dan se zid koji gleda na jug zagrije neravnomjerno, a ta razlika na snimci izgleda kao mrlja koja nema veze s vodom. Snimka istog zida u dva različita vremena, recimo ujutro i navečer, često pokaže više od jedne snimke jer se vidi što se mijenja, a što ostaje.

Isplati li se kupiti ili iznajmiti termalnu kameru za mobitel?

Za jedno curenje u pravilu ne. Za kuću u kojoj ćete kameru koristiti godinama, ponekad da.

Računica je jednostavna. Detekcija curenja kod nas je 100 – 210 €, a u tu cijenu ulaze sve četiri metode: geofon, termalna kamera, tlačna proba zrakom i vruća voda u hladnom vodu. Mobitelska kamera, i dobra, pokriva samo jednu od njih, i to onu koja na hladnoj vodi najčešće ne vidi ništa. Ako ona pokaže sumnjivo mjesto, i dalje vam treba netko tko će potvrditi je li to curenje i na kojoj dionici.

Kamera ima smisla ako za nju imate i druge poslove. Vlasnici kuća s njom gledaju gdje prozori i rolete puštaju hladnoću, gdje na potkrovlju nedostaje izolacija, griju li se svi radijatori jednoliko i zagrijava li se neki spoj u razvodnoj kutiji. Ako vas to zanima, kupnja kamere od 256 × 192 točaka ima više smisla od najma.

Najam ili posudba imaju smisla kad imate jedno konkretno pitanje na toploj vodi ili podnom grijanju i vremena da snimite više puta, u različito doba dana. U trgovačkim lancima, kao što je Lidl, povremeno se u ponudi pojavljuju jeftine termalne kamere. Za njih vrijedi isto pravilo kao za mobitelske: gledajte rezoluciju senzora, ne zaslona, i provjerite možete li zaključati raspon temperature.

Što ako termalna kamera na mobitelu pokaže mrlju na zidu?

Ne otvarajte zid na tom mjestu. Mrlja na termalnoj snimci pokazuje gdje se voda skupila ili gdje je toplina izašla na površinu. Voda u zidu ide putem najmanjeg otpora, niz cijev, po hidroizolaciji i po estrihu, pa se mjesto izlaska i mjesto puknuća često razlikuju za pola metra, a u zgradi i za cijeli kat. Taj put vode opisan je u tekstu curenje vode u zidu: kako se traži.

Prije bilo kakvog otvaranja odgovorite na tri pitanja. Vrti li se brojilo dok je sve zatvoreno? Je li mrlja uz trasu tople ili hladne vode, ili uz odvod? Raste li mrlja između dvije snimke? Ako je odgovor na prvo pitanje „da“, sljedeći korak je detekcija curenja vode s potvrdom drugom metodom, a ne štemanje po snimci.

Kad se mjesto potvrdi, sam popravak obično je jedan otvor i zamjena dijela cijevi. Što popravak uključuje piše na stranici curenje vode i popravak cijevi; sanacija je zasebna stavka, 95 – 250 €.

Ako vlaga ne prati nijednu cijev, a instalacija drži tlak, problem možda uopće nije vodovodni. Vlaga iz tla, kondenzacija i kiša kroz fasadu na termalnoj snimci izgledaju slično curenju. Za te slučajeve razvili smo vlastitu metodu, opisanu u tekstu o praćenju vlage senzorima u temelju.

Kako mi koristimo termalnu kameru i zašto nikad samu?

Termalna kamera kod nas je jedna od četiri metode i dolazi tek kad znamo da curi. Prvo je brojilo. Zatim tlačna proba zrakom: vod se isprazni i stavi pod tlak zraka, a pad na manometru kaže curi li uopće, dok zatvaranje ventila po dijelovima kaže na kojoj dionici. Tek onda traženje točke: geofonom, koji sluša šum vode pod tlakom, i termalnom kamerom, uz vruću vodu u hladnom vodu kad curi hladna voda.

Dvije metode koje se slažu daju mjesto na kojem se otvara jedan otvor. Metoda koja je sama daje mjesto na kojem se nada. Zato i kad nam netko pošalje dobru snimku s mobitela, prvo pitamo za brojilo, a snimku koristimo da znamo gdje početi. Kako geofon radi i zašto ponekad ne čuje ništa opisali smo zasebno, u tekstu o geofonu i akustičnom detektoru curenja.

Ako je voda vani, u dvorištu ili između okna i kuće, termalna kamera pomaže još manje, jer zemlja drži temperaturu i guta trag. O tome je tekst curenje vode u zemlji i dvorištu.

Za iznajmljivače vrijedi jedno praktično pravilo. Mrlja u apartmanu usred sezone ne čeka da je snimite tri puta, pa je tada brže nazvati odmah. Kako to organiziramo za smještaj opisano je na stranici vodoinstalater za iznajmljivače, a za vodu koja već teče tu je hitni vodoinstalater. Nazovite 097 610 8708.