Koliko bojler troši struje i isplati li se gasiti

Pitanje koje se postavlja češće od svih drugih oko bojlera nema veze s kvarom. Glasi: isplati li se gasiti bojler kad se ne koristi.

Odgovori koji kruže su suprotni i oba zvuče logično. Jedni kažu da bojler koji stalno stoji upaljen troši bez prestanka. Drugi kažu da svako ponovno zagrijavanje pojede više nego što se uštedjelo.

Obje tvrdnje su djelomično točne, a koja vrijedi u konkretnom stanu ovisi o brojkama koje se daju izračunati. Nije riječ o mišljenju. Fizika zagrijavanja vode je jednostavna i svatko može provjeriti račun koji slijedi.

Koliko struje ode na zagrijavanje

Energija potrebna da se zagrije voda ovisi samo o količini i o tome za koliko stupnjeva se zagrijava. Grijač snage dvije tisuće vata daje istu energiju bez obzira na to je li bojler nov ili star.

Za litru vode i jedan stupanj treba nešto malo manje od jedne i dvije tisućinke kilovatsata. Kad se to pomnoži s volumenom i s razlikom temperature, dobije se potrošnja punog zagrijavanja.

Za bojler od osamdeset litara koji grije vodu s petnaest na pedeset pet stupnjeva, dakle za četrdeset stupnjeva, to je oko tri i sedam desetina kilovatsata. Grijaču od dvije tisuće vata za to treba blizu dva sata.

Energija za jedno puno zagrijavanje, s 15 na 55 stupnjeva. Izracunato iz volumena i razlike temperature, ne ovisi o marki bojlera.

Ta brojka je fiksna i tu nema uštede. Voda koja se potroši mora se zagrijati, bilo danas bilo sutra, i za to ide točno toliko energije.

Ovdje je važna točka koju većina rasprava promaši. Energija za zagrijavanje potrošene vode je ista bez obzira na to gasi li se bojler ili ne. Ona se ne može uštedjeti nikakvim režimom paljenja, nego samo manjom potrošnjom tople vode ili nižom temperaturom.

Jedino oko čega se stvarno može štedjeti je drugi dio potrošnje, onaj koji ne odlazi u korištenu vodu.

Gubitak mirovanja, jedini dio koji se da uštedjeti

Bojler koji stoji pun i vruć gubi toplinu kroz izolaciju u prostoriju. Termostat to nadoknađuje kratkim uključivanjem grijača, i to se događa i kad nitko ne dira slavinu.

Taj gubitak se zove gubitak mirovanja i za spremnike te veličine kreće se otprilike između jednog i dva kilovatsata dnevno. Razlika unutar tog raspona ovisi o debljini izolacije, dakle o starosti i klasi uređaja, i o tome koliko je hladna prostorija u kojoj bojler visi.

Stari bojler u nezagrijanoj kupaonici je pri vrhu raspona. Novi, dobro izoliran, u zagrijanom stanu je pri dnu.

Mjesečno to znači između trideset i šezdeset kilovatsati koji odu ni na što. Kod prosječnog kućanstva to je red veličine jednog do dva puna zagrijavanja tjedno, bačena.

To je cijeli ulog u raspravi o gašenju. Nije riječ o cijeloj potrošnji bojlera nego o tom dijelu, i zato su i najbolje uštede skromnije nego što ljudi očekuju.

Kada se gašenje isplati, a kada ne

Sada se pitanje može postaviti precizno. Gašenjem se štedi gubitak mirovanja za vrijeme dok je ugašen, a plaća se time što se voda mora ponovno zagrijati s niže temperature.

Ključno je da se voda u bojleru ne ohladi odmah. Za nekoliko sati padne tek nekoliko stupnjeva. Zato kratko gašenje ne uštedi gotovo ništa, ali i ne košta gotovo ništa.

Iz toga slijede tri jasna slučaja.

Gašenje preko noći ili za vrijeme radnog dana donosi malu ali stvarnu uštedu, reda veličine nekoliko postotaka ukupne potrošnje bojlera. Nije velika, ali nije ni nula i nema nikakvu lošu stranu osim toga što se mora paziti da voda bude topla kad zatreba.

Gašenje na nekoliko dana ili tjedana, kad nikoga nema, isplati se bez ikakve dvojbe. Tu se gubitak mirovanja uštedi u cijelosti, a jedino se plati jedno ponovno zagrijavanje po povratku. Za stan koji se izdaje i koji stoji prazan između gostiju to je najjednostavnija ušteda koja postoji.

Gašenje i paljenje više puta dnevno nema smisla. Ušteda je premala da se izmjeri, a bojler koji se stalno vraća iz hladnog stanja radi u najnepovoljnijem režimu.

Odnos ustede po mjeri. Snizavanje temperature radi isto sto i gasenje preko noci, a ne trazi da se itko sjeti bilo cega.

Najveći dio rasprave o gašenju zapravo promaši ono što najviše radi, a to je temperatura.

Temperatura je jača poluga od prekidača

Bojler naštiman na sedamdeset pet stupnjeva i bojler naštiman na pedeset pet troše bitno različito, a razlika se osjeti na dva načina odjednom.

Prvo, svako zagrijavanje nosi više energije jer je razlika temperature veća. Drugo, i važnije, gubitak mirovanja raste s temperaturom, jer topliji spremnik brže gubi toplinu u prostoriju. Ta dva efekta se zbrajaju.

U praksi snižavanje s sedamdeset pet na pedeset pet stupnjeva smanji potrošnju bojlera za petinu do četvrtinu, ovisno o tome koliko se vode troši. To je više nego što donese gašenje preko noći, a ne traži da se itko ičega sjeti.

Postoji i druga strana i mora se reći. Niža temperatura znači manje tople vode po punjenju, jer se u miješalici manje razrjeđuje hladnom. Bojler od osamdeset litara na sedamdeset stupnjeva dat će više tuševa nego isti bojler na pedeset pet.

Kod većeg kućanstva to zna značiti da voda ponestane, pa se ušteda pojede time što grijač krene usred tuširanja. Kod jedne ili dvije osobe to se najčešće ne primijeti.

Dolje se ne ide ispod pedeset

Ovdje postoji granica koja nije stvar udobnosti nego zdravlja.

Spremnici tople vode su pogodno mjesto za razmnožavanje legionele, bakterije koja izaziva ozbiljnu plućnu infekciju. Ona se razmnožava u mlakoj vodi, otprilike između dvadeset i četrdeset pet stupnjeva, a iznad pedeset propada.

Zato se temperatura u spremniku ne spušta ispod šezdeset stupnjeva bez razloga, a nikako ispod pedeset. Ušteda koja se dobije spuštanjem na četrdeset pet nije vrijedna rizika, pogotovo u objektima gdje voda tjednima stoji.

Praktičan kompromis koji se u struci najčešće preporučuje je držati spremnik na šezdeset stupnjeva. To je dovoljno visoko za sigurnost, a dovoljno nisko da gubitak i taloženje kamenca ne budu pretjerani.

Za objekte koji stoje prazni pa se pale pred dolazak gostiju vrijedi dodatna mjera: prvo punjenje podići na najvišu temperaturu i pustiti da voda kroz sve slavine teče nekoliko minuta, pa tek onda spustiti na radnu. Time se isprazni ono što je stajalo mlako u cijevima.

Zašto stari bojler troši više za isto

Dva bojlera iste litraže, na istoj temperaturi, s istom potrošnjom vode, ne moraju trošiti isto. Razlika ide na dvije strane.

Prva je izolacija. Stariji uređaji imaju tanji sloj i lošiji materijal, pa im je gubitak mirovanja bliže gornjem kraju raspona. Kroz godinu se to zbroji u nekoliko stotina kilovatsati.

Druga je kamenac, i u Istri je ona važnija.

Naslaga kamenca na grijaču djeluje kao izolacija na krivom mjestu. Grijač i dalje daje istu snagu, ali ta toplina teže prelazi u vodu, pa grijač radi dulje da postigne istu temperaturu. Uz to se sam grijač pregrijava ispod naslage, što ga skraćuje vijek i često završi pregorijevanjem.

Otuda dolaze dvije pojave koje ljudi prijavljuju odvojeno, a imaju isti uzrok: bojler grije sporije nego prije, i račun za struju je viši nego lani uz iste navike. Debljina naslage od nekoliko milimetara zna produljiti vrijeme zagrijavanja osjetno.

O tome koliko je voda u Istri tvrda i što to radi instalaciji piše na stranici o kamencu u istarskoj vodi.

Čišćenje grijača i zamjena magnezijeve anode su servis koji se radi otprilike svake dvije do tri godine, ovisno o tvrdoći vode i o tome koliko se bojler koristi. Anoda je potrošni dio i njezin je posao da korodira umjesto kotla. Kad se potroši, korozija kreće po unutrašnjosti spremnika, i to je put prema propuštanju koje se više ne popravlja.

Taj servis se ne radi zbog struje nego zbog vijeka uređaja, ali usput vrati dio potrošnje na staro. Kako izgleda i što obuhvaća, opisano je na stranici o popravku bojlera.

Što se stvarno isplati napraviti

Ako se sve gore svede na redoslijed po učinku, izgleda otprilike ovako.

Provjeriti na koliko je naštiman termostat. Vrlo često je na maksimumu bez razloga, jer je tako ostalo od montaže. Spuštanje na šezdeset je najbrža ušteda koja postoji i traje dok se ne dira.

Zatim provjeriti curi li negdje topla voda. Slavina koja kaplje toplu vodu troši i vodu i struju, a kapanje koje se jedva vidi zna napraviti desetke litara dnevno. Kako se to izmjeri stoji u tekstu o očitanju vodomjera.

Gasiti bojler kad objekt ostaje prazan dulje od dan ili dva. Za apartmane i vikendice to je najveća pojedinačna stavka, jer se tu gubitak mirovanja plaća mjesecima bez ijednog tuša.

Servisirati grijač ako bojler ima više od tri godine, a nikad nije otvaran. U Istri je to prije nužnost nego opcija.

Ono što se pokaže kao najmanje isplativo je upravo ono čime većina počne, a to je svakodnevno paljenje i gašenje. Nije štetno, ali daje najmanje od svega nabrojanog, a traži najviše pažnje.

Kad zamjena ima smisla

Zamjena bojlera zbog same uštede struje rijetko se isplati po računici. Razlika u gubitku između starog i novog spremnika iste veličine vrijedi nekoliko desetaka eura godišnje, a to je premalo da pokrije uređaj i rad u razumnom roku.

Zamjena ima smisla kad se poklopi s nečim drugim: kotao je počeo propuštati, grijač je pregorio na uređaju koji je i inače pred kraj vijeka, ili je litraža pogrešna pa voda stalno ponestaje. Tada je niža potrošnja usputna korist, a ne razlog.

Cijena zahvata i što je u njemu uključeno stoje na stranici o cijeni zamjene bojlera, a sam zahvat opisan je na uslužnoj stranici grijanje i topla voda.

Najveća pojedinačna pogreška kod zamjene nije marka nego litraža. Prevelik bojler za dvije osobe znači da se svakog dana grije i hladi voda koju nitko neće potrošiti, i taj gubitak se plaća svaki dan cijeli vijek uređaja.

Dvotarifno brojilo i noćno grijanje vode

Kod kućanstava koja imaju dvotarifno brojilo postoji poluga koju gašenje i termostat ne mogu dohvatiti, a ta je da ista energija košta različito ovisno o tome kada se potroši.

Niža tarifa vrijedi noću, a zimi i vikendom se raspored razlikuje od ljetnog. Točne sate i razliku u cijeni piše na računu za struju, a ne na bojleru, pa se to provjerava tamo.

Ideja je jednostavna: ako bojler odradi svoje zagrijavanje noću, ono se plaća po nižoj tarifi. Bojler od osamdeset litara koji dnevno napravi jedno puno zagrijavanje troši oko tri i sedam desetina kilovatsata. Prebacivanjem tog posla u nižu tarifu ne mijenja se koliko se kilovatsati potroši, nego samo koliko svaki od njih košta.

Tu se ljudi često zapletu, pa vrijedi razdvojiti dvije stvari koje zvuče isto. Gašenje smanjuje broj potrošenih kilovatsata. Tarifa mijenja njihovu cijenu. Jedno s drugim nema veze i mogu se raditi istovremeno.

Kako se to izvede u praksi

Postoje tri načina i razlikuju se po tome koliko traže ulaganja.

Najjeftiniji je navika. Bojler se uključi navečer kad počne niža tarifa i ugasi ujutro. Radi, ali traži da se netko toga sjeti svaki dan, a čim se zaboravi na nekoliko dana, ušteda nestane.

Drugi je mehanička ili digitalna sklopka na utičnici, uređaj koji se kupuje za nekoliko eura i postavi jednom. Za bojler koji je uključen preko utičnice to je rješenje koje radi samo i ne traži nikakav zahvat na instalaciji.

Treći je uklopni sat u razdjelnom ormaru, koji upravlja bojlerom spojenim fiksno na strujni krug. To je zahvat za elektroinstalatera, ne za vodoinstalatera, i tu je granica između dva posla jasna. Vodoinstalater radi sve što je voda, a spoj na struju i sve u ormaru je električarski dio.

Postoji i zamka koja se pokaže tek poslije. Bojler koji je stalno bez struje osim noću grije samo jednom dnevno, pa ako se topla voda potroši do podneva, popodne je nema i nema je do sljedeće noći. Za jednu ili dvije osobe to najčešće prolazi. Za obitelj od četvero, ili za apartman s gostima, to je siguran izvor nezadovoljstva.

Rješenje koje se pokaže razumnim je ostaviti bojleru mogućnost da dogrije kad zatreba, a sklopku namjestiti tako da glavno zagrijavanje ipak padne u noć. Time se dobije većina uštede bez rizika da voda ponestane usred dana.

Kada se to ne isplati

Ako kućanstvo ima jednotarifno brojilo, cijela ova računica otpada. Tada je svejedno kada bojler grije i preostaju samo termostat i gašenje kad objekta nema.

Isto vrijedi i za objekte koji se koriste povremeno. Vikendica u koju se dolazi dva puta mjesečno nema od uklopnog sata nikakve koristi, jer se tamo cijela ušteda dobije time što bojler inače stoji ugašen.

Koliko litara treba

Litraža je jedina odluka kod bojlera koja se poslije ne popravlja postavkama.

Jedan tuš od pet minuta potroši otprilike četrdeset do pedeset litara miješane vode, od čega je dobra polovica topla. Kada troši znatno više, obično između sto i sto pedeset litara ukupno.

Iz toga slijedi gruba mjera koja se u praksi pokaže točnom. Za jednu osobu dovoljno je pedeset litara. Za dvije je osamdeset udobno. Za tri do četiri osobe ide sto ili sto dvadeset. Kada u kupaonici mijenja računicu i traži najmanje sto dvadeset litara.

Gruba mjera koja u praksi drzi. Manji bojler od potrebnog stvara nezadovoljstvo svaki dan, veci stvara trosak svaki dan.

Pogreška u oba smjera košta, ali ne jednako.

Premali bojler znači hladan tuš i naviku da se grije na maksimumu, što onda samo po sebi diže potrošnju i taloženje kamenca. Prevelik bojler znači da se cijeli vijek uređaja grije i hladi voda koju nitko ne potroši.

Kod apartmana koji se izdaje računica ide po broju ležajeva, ne po tome koliko vlasnik troši kad je sam. Gost koji dođe s plaže u pet popodne nije voljan čekati da se bojler oporavi, a loša recenzija zbog hladne vode košta više od razlike u cijeni uređaja.

Kada kod vodomjera treba zvati majstora?

Ništa od gore navedenog ne traži poziv. Termostat se štima sam, vrijeme zagrijavanja se izmjeri štopericom, a potrošnja se prati preko brojila.

Poziv ima smisla kad se pojavi nešto od ovoga.

Bojler je počeo grijati osjetno dulje nego prije uz isti termostat. To je gotovo uvijek kamenac na grijaču, ponekad termostat koji je popustio.

Voda je mlaka umjesto vruća, ili se vruća brzo potroši. Najčešći uzrok je grijač koji radi samo djelomično ili termostat koji prekida prerano, a rjeđe je riječ o tome da je spremnik podijeljen naslagom. O simptomima piše na stranici bojler ne grije vodu.

Bojler radi buku pri zagrijavanju, krčka ili pucketa. To je zvuk vode koja vrije ispod naslage kamenca na grijaču i znak je da je servis prekasno odgođen. Opisano je u tekstu bojler proizvodi zvuk.

Iz sigurnosnog ventila kaplje više nego što je normalno pri grijanju. To je zasebna tema i ne rješava se zatvaranjem ventila, o čemu piše na stranici bojler curi na sigurnosnom ventilu.

Ako bojler nikad nije otvaran, a stariji je od tri godine, servis se radi prije nego se pojavi bilo koji od tih simptoma. Anoda koja je potrošena ne javlja se ničim dok korozija ne probije kotao, a tada je jedino rješenje novi uređaj.

Cijene rada po stavkama stoje na stranici cjenik. Za objekte koji se izdaju i gdje kvar znači otkazan termin, tu su hitne intervencije.