Zašto pada tlak u kotlu i kako naći gdje sustav grijanja gubi vodu

Zašto pada tlak u kotlu?

Zato što iz zatvorenog sustava grijanja negdje izlazi voda ili zrak. Sustav s radijatorima ili podnim grijanjem napuni se jednom i ta ista voda kruži godinama. On ne troši vodu kao slavina, pa tlak koji sam od sebe pada iz tjedna u tjedan uvijek znači da voda negdje odlazi. Ponekad je to nekoliko kapi dnevno kroz sigurnosni ventil, ponekad mokri spoj radijatora iza kauča, a ponekad cijev u podu koju nitko ne vidi.

Postoje i dva bezopasna razloga zbog kojih tlak pada, i njih treba isključiti prvi. Prvi je zrak koji izlazi nakon punjenja ili odzračivanja: kad mjehurići izađu, njihovo mjesto zauzme voda i tlak padne za nekoliko desetinki. To se dogodi jednom ili dvaput nakon punjenja i stane. Drugi je hlađenje: hladna voda zauzima manje mjesta od vruće, pa manometar ujutro pokazuje manje nego navečer dok sustav radi. To nije gubitak, to je fizika.

Sve ostalo je gubitak vode i ima uzrok koji se može naći. U ovom tekstu je redoslijed kojim mi tražimo uzrok, što možete pogledati sami prije nego bilo koga zovete, i kada je dopunjavanje tlaka postalo dio problema umjesto rješenja. Ako vas zanima samo kako se tlak dopunjava i odzračuje radijator, to je opisano u tekstu kako odzračiti radijator i dopuniti tlak.

Koliki je normalan tlak u kotlu, hladan i vruć?

Za obiteljsku kuću ili stan s vlastitim plinskim kotlom orijentacija je jednostavna. Hladan sustav, kad kotao neko vrijeme ne radi, treba pokazivati otprilike 1 do 1,5 bara. Kad se zagrije, tlak naraste, obično za pola bara, ponekad nešto više, i oko 2 bara na vrućem sustavu je uobičajeno. Sigurnosni ventil kotla na većini zidnih kotlova otvara na 3 bara.

Brojevi u tablici su orijentacija, ne propis. Točan radni tlak ovisi o visini sustava: kuća na kat s radijatorima u potkrovlju treba nešto više nego stan u kojem su kotao i radijatori na istoj etaži, jer stupac vode od kotla do najvišeg radijatora sam po sebi stvara tlak. U uputama vašeg kotla obično piše preporučeni raspon, a na manometru je često zeleno polje. Ako ga imate, vjerujte njemu više nego općoj tablici.

Važnije od samog broja je kako se broj ponaša. Sustav koji hladan pokazuje 1,3 bara i vruć 1,9 bara iz dana u dan je zdrav, čak i ako netko misli da je 1,3 malo. Sustav koji danas pokazuje 1,5, za tjedan 1,2, a za mjesec 0,8 ima kvar, bez obzira na to što je svaki od tih brojeva sam za sebe „u granicama“.

Kako prepoznati gubi li sustav stvarno vodu?

Najpouzdaniji alat je bilježnica ili mobitel. Tjedan dana zapisujte tlak dvaput dnevno: jednom ujutro, prije nego se grijanje upali, i jednom navečer, dok radi. Uz svaki broj zapišite je li kotao radio. Nakon tjedan dana dobit ćete sliku koja nam na telefonu kaže više od bilo kojeg opisa.

• Jutarnji brojevi stoje, večernji rastu za pola bara i vraćaju se. Sustav ne gubi vodu. To je normalno širenje.
• Jutarnji brojevi polako padaju, nekoliko desetinki tjedno. Sustav gubi vodu. Mali gubitak na spoju, ventilu ili kroz sigurnosni ventil.
• Navečer tlak skoči skoro do 3 bara, a ujutro je niži nego jučer. Najčešće ekspanzijska posuda. Sustav se pri grijanju nema kamo širiti, sigurnosni ventil izbaci višak, a kad se ohladi, vode je manje.
• Tlak raste i kad grijanje ne radi. To nije gubitak nego punjenje: voda iz vodovoda negdje ulazi u sustav grijanja. O tome niže.
• Tlak padne naglo, pola bara ili više u jednom danu. Veće curenje. Tada se ne čeka tjedan dana.

Ako u isto vrijeme pratite vodomjer, dobivate još jednu informaciju. Sustav grijanja ne troši vodu iz vodovoda, osim kad ga dopunjavate, pa vodomjer koji se vrti dok su sve slavine zatvorene upućuje na curenje u vodovodu, a ne u grijanju. To su dvije različite instalacije i dva različita traženja. Kako se radi test vodomjerom opisano je na stranici detekcija curenja vode.

Pada li tlak samo kad grijanje radi ili i kad ne radi?

To pitanje razdvaja kvarove bolje od bilo kojeg drugog. Zato ga postavljamo prvo kad netko nazove zbog tlaka.

Ako tlak pada samo dok grijanje radi, a stoji kad je kotao ugašen, uzrok je gotovo uvijek povezan s toplinom i širenjem. Voda se pri zagrijavanju širi, ekspanzijska posuda bi taj višak trebala primiti, a kad ne može, tlak naraste do 3 bara i sigurnosni ventil ispusti vodu. Drugi mogući uzrok je spoj koji je nepropustan dok je hladan, a pri zagrijavanju se metal raširi i spoj počne puštati, pa se ujutro na podu nađe tek mrlja ili ništa, jer se kapi osuše.

Ako tlak pada i kad grijanje ne radi, recimo ljeti, kad je kotao samo na toploj vodi ili potpuno ugašen, onda sustav gubi vodu bez obzira na temperaturu. To je klasično curenje: spoj, ventil, radijator, cijev u zidu ili u podu. Toplina ga ne pokreće pa ga ne treba tražiti uz kotao, nego po cijeloj instalaciji.

Postoji i treći slučaj, koji ljudi često ne primijete jer im se čini da je problem riješen sam od sebe: tlak koji ne pada nego raste, i to dok kotao miruje. O tome je sljedeći odjeljak.

Zašto tlak u kotlu raste sam od sebe?

Zato što voda iz vodovoda ulazi u sustav grijanja tamo gdje ne bi smjela. Vodovod je pod većim tlakom od grijanja, pa svaki prolaz između njih gura vodu u smjeru grijanja. Tlak u kotlu tada raste polako, i kad grijanje ne radi, sve dok ne dođe do 3 bara, a onda sigurnosni ventil ispušta višak i ciklus se ponavlja. Ljudi to često vide kao „tlak se sam popravio“ nakon što su ga godinama dopunjavali.

Dva su uobičajena mjesta.

• Ventil za punjenje koji propušta. To je slavinica ili ručica kojom se sustav dopunjava, najčešće ispod kotla. Ako je brtva u njoj istrošena ili ventil nije do kraja zatvoren, vodovodna voda kroz nju polako ulazi. Ponekad je dovoljno ventil čvrsto zatvoriti. Ako tlak nastavi rasti, ventil se mijenja; to je mali zahvat na instalaciji, ne na kotlu.
• Izmjenjivač tople vode u kombiniranom kotlu. U kotlu koji grije i radijatore i sanitarnu vodu, voda iz slavine i voda iz grijanja prolaze kroz isti pločasti izmjenjivač, svaka sa svoje strane tanke stijenke. Ako stijenka pukne ili je kamenac i korozija probiju, voda iz vodovoda prelazi u grijanje. Tada tlak raste osobito kad se toči topla voda. To je unutarnji dio kotla i popravlja ga ovlašteni serviser vašeg proizvođača.

Razlika se često vidi testom koji možete napraviti sami: zatvorite ventil na dovodu hladne vode prema kotlu, ako ga imate, i ostavite ga zatvorenog nekoliko sati dok grijanje ne radi. Ako tlak prestane rasti, voda je dolazila iz vodovoda. Ventil zatim obavezno otvorite, jer bez njega kotao nema tople vode. Ako ne znate koji je ventil dovod, ne isprobavajte redom sve ventile ispod kotla, nego pitajte.

Tlak koji raste nije bezazlen samo zato što ne treba dopunjavati. Svaka litra vodovodne vode u sustavu grijanja unosi kisik i kamenac, a sigurnosni ventil koji redovito otvara s vremenom počne propuštati i kad ne bi trebao. Tada imate oba kvara odjednom: vodu koja ulazi i vodu koja izlazi.

Gdje sustav grijanja najčešće gubi vodu?

Kad je jasno da sustav gubi vodu, tražimo je redom, od mjesta na kojima je najlakše vidjeti do onih na kojima se bez mjerenja ne vidi ništa. Ovaj redoslijed možete i sami proći prije nego nazovete, jer prva tri mjesta se pregledavaju bez alata.

1. Sigurnosni ventil kotla

Na svakom kotlu je sigurnosni ventil, najčešće crvena ili mjedena kapica s ručicom, s kojeg ide cijev ili crijevo u odvod. Kad ventil otvori, voda ide u kanalizaciju i nitko je ne vidi. Zato je to najčešći „nevidljivi“ gubitak. Provjera: dok grijanje radi i tlak je visok, pogledajte izlaznu cijev. Ako kaplje, ili ako je ispod nje mokro, ili ako u odvodu čujete curenje dok nitko ne troši vodu, voda izlazi ovdje.

Ako možete, kratko odvojite cijev od odvoda i podmetnite posudu na dan ili dva. Posuda pokaže koliko vode izlazi, a to je podatak koji na telefonu odmah suzi uzrok. Sigurnosni ventil koji izbacuje vodu najčešće ne izbacuje zato što je pokvaren, nego zato što ga na to tjera previsok tlak, a previsok tlak na vrućem sustavu gotovo uvijek znači ekspanzijsku posudu.

2. Ekspanzijska posuda

Ekspanzijska posuda je crveni ili sivi okrugli spremnik, ugrađen u kotao ili pored njega. U njoj je gumena membrana, s jedne strane voda iz sustava, s druge strane zrak ili dušik pod tlakom. Kad se voda zagrije i raširi, ulazi u posudu i stisne zrak. Kad posuda izgubi predtlak zraka, više nema što stisnuti, voda nema kamo i sigurnosni ventil otvara.

Posuda bez predtlaka je najčešći uzrok obrasca „tlak skače kad grije, pada kad se ohladi“. Drugi kvar je probijena membrana ili kućište, kada se voda pojavi na samoj posudi. Kako se razlikuju ta dva kvara i što se s kojim radi opisano je detaljno u tekstu o ekspanzijskoj posudi koja je pukla od korozije. Ovdje samo jedno upozorenje: ventil na posudi izgleda kao ventil na gumi od bicikla i ljudi ga ponekad pritisnu da „provjere“. Ako iz njega izađe voda umjesto zraka, membrana je probijena. Ako izađe zrak, posuda ima barem nešto predtlaka, ali koliko, to se mjeri manometrom dok je sustav rasterećen, ne prstom.

3. Radijatori, ventili i spojevi

Svaki radijator ima najmanje četiri mjesta s kojih može curiti: dva ventila, odzračni ventil i čep na drugom kraju, uz spojeve cijevi na ventile. Curenje je ovdje obično sporo. Voda kapne, ispari s tople cijevi i ostavi trag: bijelu koru od kamenca, smeđu mrlju od hrđe, zelenkastu naslagu na mjedi ili tamni rub na parketu ispod radijatora.

Prođite sve radijatore s lampom i papirnatim ubrusom. Ubrus prislonite ispod svakog spoja, a ne samo pogledajte, jer kap koja ispari ne ostavlja lokvu. Posebno pogledajte radijatore iza namještaja, u sobama koje se rijetko griju i u kupaonici, gdje je sušilica za ručnike često spojena na tanke cijevi i fleksibilna crijeva. Termostatska glava na ventilu može curiti na vretenu ispod same glave, pa se tamo gleda kad se glava skine.

4. Automatski odzračni ventil i pumpa

Na većini zidnih kotlova, na pumpi ili iznad nje, nalazi se mali automatski odzračni ventil. Njegov posao je ispuštati zrak, ali kad se u njemu nakupi kamenac ili prljavština, počne ispuštati i vodu. Tada se ispod kotla ili unutar kućišta nađu kapi, a izvana se ništa ne vidi. Ovo je unutar kotla i tu odluku donosi ovlašteni serviser, osobito dok je kotao pod jamstvom. O tome kako se traži curenje u prostoru ispod kotla u koji se ne vidi pisali smo u tekstu skriveno curenje ispod kotla kamerom.

5. Cijevi u zidu i podu

Ako ništa od navedenog ne pokazuje trag, voda izlazi iz cijevi koje se ne vide: razvod u zidu, u estrihu ili, kod podnog grijanja, petlje u podu. Ovdje se gubitak ne vidi okom, osim kad je veći i pojavi se mrlja na stropu kod susjeda, vlaga na zidu ili topla točka na podu koju ljudi osjete bosom nogom. Tu prestaje ono što se može napraviti bez instrumenata.

Kako se traži curenje u podnom grijanju?

Podno grijanje ima jednu prednost pred radijatorima kad pada tlak: sve petlje se skupljaju na razdjelniku, metalnoj letvi s ventilima, obično u ormariću u zidu hodnika ili kupaonice. Svaka petlja ima svoj ventil na polazu i na povratu. To znači da se sustav može podijeliti na dijelove i gledati koji gubi vodu.

Postupak je ovakav. Dok kotao ne radi, zatvore se sve petlje na razdjelniku, prati se tlak na kotlu, a zatim se petlje otvaraju jedna po jedna ili u skupinama. Kad se otvori petlja koja curi, tlak počne padati, a dok je zatvorena, stoji. Kod malih gubitaka to traje danima, pa se kod nas taj dio obično radi tlačnom probom s vlastitim manometrom, na izdvojenoj petlji, umjesto da se satima gleda manometar kotla.

Kad je petlja poznata, mjesto u podu traži se termalnom kamerom. Topla voda koja izlazi iz cijevi u estrihu zagrijava pod oko sebe šire nego sama cijev, pa se na snimci vidi mrlja koja ne prati pravilan raspored petlji. Kamera radi najbolje kad se grijanje prvo ugasi da se pod ohladi, a onda se pusti topla voda samo u sumnjivu petlju. Što kamera vidi, a što ne, objašnjeno je u tekstu može li termalna kamera na mobitelu naći curenje. Kad je petlja duboko ili pod debelim slojem, pomaže i geofon, ali na podnom grijanju, koje je uglavnom plastično, kamera je u pravilu prva metoda.

Tek kad dvije metode pokažu isto mjesto, otvara se pod, i to jedan otvor, a ne kanal duž cijele petlje. Kako izgleda cijela usluga i što košta opisano je na stranici detekcija curenja vode; traženje je 100 – 210 €, a popravak cijevi nakon otvaranja zaseban je posao, 95 – 250 €.

Zašto se kotao gasi kad tlak padne?

Zato što ga u tome čuva senzor tlaka. Kotao koji grije bez dovoljno vode u izmjenjivaču pregrijao bi se i oštetio, pa većina zidnih kotlova ispod određenog tlaka, često oko pola bara, prestane raditi i na zaslonu pokaže grešku. Oznaka greške ovisi o proizvođaču i nalazi se u uputama kotla, a često piše i na unutarnjoj strani poklopca.

Ako se kotao ugasio zbog niskog tlaka, a manometar stvarno pokazuje nizak tlak, dopuna je ispravan prvi korak. Kad se tlak vrati u zeleno polje, kotao se obično ponovno pokrene sam ili nakon pritiska na tipku za reset. Ako se ugasi ponovno istog dana, ili ako javlja grešku tlaka dok manometar pokazuje uredan tlak, problem je u kotlu, u senzoru, pumpi ili u začepljenju, i to je posao za ovlaštenog servisera vašeg kotla.

Isto vrijedi za manometar. Analogni manometar ispod kotla s godinama može zapeti i pokazivati krivo. Ako na zaslonu kotla vidite jedan broj, a na kazaljci drugi, vjerujte zaslonu dok se ne provjeri drugim manometrom. Mi pri svakom izlasku zbog tlaka mjerimo svojim manometrom, upravo zato da se ne traži curenje koje ne postoji.

Mogu li odzračivanjem radijatora povećati tlak u kotlu?

Ne, događa se suprotno. Odzračivanjem iz sustava izlazi zrak, a s njim i malo vode, pa tlak nakon odzračivanja uvijek padne, a ne naraste. Ljudi ponekad odzrače radijatore jer im kotao javlja nizak tlak, misleći da tako „oslobađaju“ sustav, i onda je tlak još niži.

Ispravan redoslijed je obrnut: prvo se odzrače radijatori dok je sustav hladan, onda se pogleda manometar i tek onda se dopuni do preporučenog tlaka. Ako je odzračivanje bilo potrebno jer su radijatori bili hladni gore, a nakon toga tlak treba opet dopunjavati, to je očekivano. Ako sustav treba odzračivati svakih nekoliko tjedana, onda zrak negdje ulazi, a to obično ide zajedno s gubitkom vode: gdje voda izlazi, zrak može ući. Postupak korak po korak opisan je u tekstu kako odzračiti radijator.

Zašto je stalno dopunjavanje tlaka loše za sustav?

Zato što svaka dopuna u sustav donosi svježu vodu iz vodovoda, a s njom kisik i kamenac. Voda koja je jednom napunila sustav grijanja brzo izgubi kisik: potroši ga na prvu tanku koru hrđe na čeličnim dijelovima i nakon toga korozija praktički stane. Sustav koji se dopunjava jednom godišnje zato može trajati desetljećima.

Sustav koji se dopunjava svaki tjedan dobiva novi kisik svaki tjedan. Korozija ne stane nego traje, a njezini produkti, crni i smeđi mulj, talože se u radijatorima, u pumpi, u izmjenjivaču kotla i u ekspanzijskoj posudi. Uz to, voda u Istri je tvrda, pa svaka litra donese i kamenac koji se taloži na najtoplijem mjestu, a to je izmjenjivač kotla. Posljedice se vide sporo, ali sigurno: radijatori koji griju samo gore, pumpa koja buči, kotao koji pregrijava i, na kraju, nova ekspanzijska posuda ili izmjenjivač.

Zbog toga je pravilo jednostavno. Dopuna jednom na početku sezone, nakon odzračivanja, je normalna. Dopuna svakih nekoliko tjedana nije održavanje nego odgađanje popravka, i svaka sljedeća povećava račun. Ako ste već dugo dopunjavali i voda pri odzračivanju izlazi tamna, nakon popravka curenja često ima smisla i kemijsko ispiranje sustava grijanja, koje je 210 – 510 € ovisno o broju radijatora.

Koliko često treba provjeravati tlak u kotlu?

Kod ispravnog sustava dovoljno je pogledati manometar jednom tjedno tijekom sezone grijanja i jednom na početku sezone, prije prvog paljenja. To je pogled od dvije sekunde, najbolje uvijek u isto doba dana i dok je sustav hladan, da se brojevi mogu uspoređivati.

Češće se gleda u tri situacije: prvih nekoliko dana nakon punjenja ili odzračivanja, dok izlazi preostali zrak; nakon bilo kakvog zahvata na instalaciji, zamjene radijatora ili ventila; i kad je tlak već jednom pao bez jasnog razloga. Tada vrijedi onaj tjedan bilježenja dvaput dnevno, jer bez njega nitko, ni vi ni mi, ne može reći je li pad stvaran.

Jednom godišnje ima smisla provjeriti i ono što se ne vidi na manometru: predtlak ekspanzijske posude i rad sigurnosnog ventila. Kotao pregledava ovlašteni serviser na redovnom servisu, a instalaciju, radijatore i posudu može pregledati i vodoinstalater. Kod nas je godišnji pregled instalacije s pisanim nalazom 75 – 145 €.

Kako je s tlakom u stanu sa zajedničkom kotlovnicom?

Drukčije, jer tlak tada nije vaš. U zgradi s centralnom kotlovnicom ili toplinskom podstanicom sustav je zajednički, tlak drži i dopunjava onaj tko održava kotlovnicu, a u stanu najčešće nemate ni manometar. Ako radijatori u stanu ne griju ili su mlaki, prvo se odzrače vlastiti radijatori, a zatim pita susjede griju li njima.

Ako je problem samo kod vas, uzrok je najčešće zrak, zatvoren ili zapeo ventil, ili mulj u radijatoru, i to je vaša instalacija. Ako ne grije ni susjedima, problem je u kotlovnici ili na zajedničkoj vertikali i javlja se upravitelju zgrade. Curenje u stanu na zajedničkom sustavu treba prijaviti odmah, jer voda koja izlazi iz vašeg radijatora spušta tlak cijeloj zgradi, a šteta na stropu ide susjedu ispod.

U stanovima s vlastitim plinskim kotlom vrijedi sve što je napisano u ovom tekstu, jer je sustav samo vaš, od kotla do zadnjeg radijatora.

Što ako tlak pada u kući ili apartmanu u kojem nitko ne živi?

Tada nema nikoga tko bi primijetio da je kotao javio grešku. Kod kuća za odmor i apartmana koji zimi stoje prazni može se dogoditi da je kotao, ostavljen na niskoj temperaturi, tjednima ugašen zbog niskog tlaka, a curenje je cijelo to vrijeme radilo. Šteta tada nije samo izgubljena voda nego i vlaga u podu ili zidu koja se nakupljala bez nadzora.

Za takve objekte vrijede dva pravila. Prije zatvaranja objekta tlak se zapiše i fotografira, pa pri sljedećem dolasku postoji broj s kojim se uspoređuje. I netko tko dolazi u objekt, susjed, čistačica ili upravitelj, zna gdje je manometar i koji broj je normalan. Za iznajmljivače koji žele da to radi netko drugi postoji održavanje instalacija za apartmane i vile, uključujući pripremu za sezonu i zatvaranje objekta za zimu.

Što mogu sam napraviti prije nego nazovem?

Puno, i svaki od ovih koraka skraćuje posao kad netko dođe.

1. Tjedan dana zapisujte tlak, ujutro hladan i navečer vruć, s napomenom je li grijanje radilo.
2. Pogledajte izlaznu cijev sigurnosnog ventila dok sustav grije. Ako možete, podmetnite posudu da vidite koliko vode izlazi.
3. Prođite sve radijatore, ventile i sušilicu za ručnike s lampom i ubrusom.
4. Pogledajte ispod kotla i oko ekspanzijske posude ima li mokrih mjesta, hrđe ili bijelih naslaga.
5. Provjerite je li ventil za punjenje sustava čvrsto zatvoren.
6. Ako imate podno grijanje, otvorite ormarić razdjelnika i pogledajte ima li tragova vode na ventilima i spojevima.
7. Zapišite koliko ste puta dopunjavali tlak ove sezone i otprilike na koliko bara.

Ono što ne treba raditi: otvarati kućište kotla, odvijati spojeve na posudi ili zatezati ventile „dok ne prestane“. Stari mjedeni ventili na radijatorima pucaju pri zatezanju, a zahvat unutar kotla dok je pod jamstvom može ga poništiti.

Kada treba zvati odmah?

Kada tlak padne pola bara ili više u jednom danu, kada se na stropu ili zidu pojavi mrlja koja raste, kada voda curi iz kotla ili posude u mlazu, a ne kap po kap, ili kada kotao javlja grešku tlaka iako ste ga upravo dopunili. U tim slučajevima ne čeka se tjedan bilježenja. Ugasite kotao, zatvorite ventile na polazu i povratu kotla ako ih imate i znate gdje su, i nazovite. Za slučajeve kada voda već izlazi i radi štetu postoje hitne intervencije.

Sve ostalo, spor pad tlaka od nekoliko desetinki tjedno, može pričekati termin. Ali ne cijelu sezonu. Što dulje sustav radi s gubitkom i dopunama, to je veća vjerojatnost da će se uz curenje morati mijenjati i ekspanzijska posuda, ventili ili ispirati sustav.

Koliko košta popravak kad pada tlak u kotlu?

Ovisi o uzroku, i zato ne dajemo jednu cijenu za „pad tlaka“. Najčešće je to kombinacija nekoliko stavki iz cjenika.

Izlazak izvan Pule naplaćuje se posebno, 45 – 70 € do 25 km. Ekspanzijska posuda ima svoju cijenu uređaja koja ovisi o volumenu i proizvođaču, a rad na njoj opisan je u tekstu o ekspanzijskoj posudi. Popravci unutar samog kotla, senzora tlaka, pumpe, izmjenjivača ili automatskog odzračnika, nisu u našem cjeniku, jer ih radi ovlašteni serviser proizvođača.

Najveći dio troška kod pada tlaka obično nije sam popravak, nego traženje. Zato tjedan bilježenja i pregled koji ste napravili sami štede novac: kad nazovete s podacima, često se već na telefonu suzi uzrok na jedno ili dva mjesta.

Kako radimo kad nas pozovete zbog pada tlaka?

Prvo razgovor na telefonu: koliko tlak pada, pada li i kad grijanje ne radi, imate li podno grijanje, koliko ste puta dopunjavali. Na licu mjesta mjerimo vlastitim manometrom, provjeravamo sigurnosni ventil i predtlak ekspanzijske posude, pa radijatore i vidljive spojeve. Ako se uzrok ne vidi, sustav dijelimo zatvaranjem ventila i tlačnom probom, sve dok ne ostane jedna dionica. Tek tada se na toj dionici traži mjesto kamerom ili geofonom.

Ako se pokaže da je uzrok unutar kotla, kažemo to odmah i ne diramo uređaj, nego vam damo nalaz s kojim idete ovlaštenom serviseru. Sve što je izvan kotla, od posude i ventila do radijatora i cijevi u podu, radimo mi. Opis svih zahvata na grijanju je na stranici grijanje i topla voda, a o pronalaženju skrivenih curenja na stranici detekcija curenja vode.

Ako vam pada tlak u kotlu u Puli, Medulinu, Rovinju, Poreču ili okolici, nazovite 097 610 8708.