Podno grijanje na vodu ne grije: razdjelnik, aktuatori, protokomjeri i održavanje

Zašto podno grijanje na vodu ne grije?

Zato što kroz petlju u podu ne prolazi dovoljno tople vode, ili voda prolazi, ali toplina ne izlazi u prostoriju. Prvo se gotovo uvijek nađe na razdjelniku, metalnoj letvi s ventilima u ormariću u zidu, a ne u samom podu. Drugo je pitanje obloge, projekta i očekivanja. Cijev u estrihu rijetko je kriva, i to je dobra vijest: većina kvarova popravlja se bez ijednog otvorenog pločica.

Simptom kaže gdje tražiti. Hladna jedna prostorija, dok druge griju, upućuje na ventil, pogon ventila ili termostat te prostorije. Mlak pod u cijeloj kući upućuje na ono što je zajedničko svim petljama: polaznu temperaturu, miješajući ventil, pumpu ili tlak. Topao pod u hladnoj prostoriji upućuje na oblogu ili na sustav koji jednostavno nema dovoljan učinak za taj prostor. Grijanje koje radi pa prestane, bez reda, najčešće je zrak ili ventil koji zapinje.

Kako izgleda razdjelnik podnog grijanja?

Razdjelnik su dvije vodoravne letve, jedna iznad druge. Na jednu dolazi topla voda iz kotla ili dizalice topline i od nje kreće svaka petlja u pod; to je polaz. Na drugu se svaka petlja vraća ohlađena; to je povrat. Svaka petlja ima svoj par priključaka, pa razdjelnik s osam izlaza znači osam petlji, a jedna veća prostorija često ima dvije.

Na letvama se obično nalazi sljedeće:

• Protokomjeri, prozirne cjevčice s plovkom ili kazaljkom, najčešće na polaznoj letvi. Pokazuju koliko vode teče kroz svaku petlju i služe za podešavanje.
• Ventili s aktuatorima, najčešće na povratnoj letvi. Aktuator je mali bijeli ili sivi valjak koji prima signal od sobnog termostata i otvara ili zatvara petlju.
• Automatski odzračnici na vrhu letava i slavine za punjenje i pražnjenje na dnu.
• Termometri na polazu i povratu, kod boljih razdjelnika.
• Crpna grupa s miješajućim ventilom, kad isti kotao grije i radijatore. Ona miješa vruću vodu iz kotla s ohlađenom vodom iz povrata, da u pod ide niža temperatura, i ima vlastitu pumpu.

Zašto je to važno: gotovo sve što se na podnom grijanju kvari, osim same cijevi, nalazi se u tom ormariću i dostupno je bez alata za otvaranje poda. Kod sustava koji grije i radijatore s istog kotla, isti kotao, tlak i ekspanzija služe oboma, pa simptomi na radijatorima pomažu i ovdje; kako se čitaju opisano je u tekstu zašto radijator ne grije.

Zašto ne grije samo jedna prostorija?

Najčešće zato što se ventil te petlje ne otvara: aktuator ne radi, iglica ventila je zapela ili termostat sobe ne šalje signal. Ostale prostorije griju jer imaju svoje ventile, a kotao i pumpa rade za njih. Rjeđe je uzrok zrak u toj petlji ili ručno zatvoren ventil nakon nekog zahvata.

Redoslijed je ovakav. Podignite temperaturu na termostatu te sobe nekoliko stupnjeva iznad trenutne, da sigurno traži toplinu. Otvorite ormarić i nađite petlju te sobe; na dobrom razdjelniku petlje su označene, a ako nisu, pomaže projekt ili oznaka koju je ostavio izvođač. Pričekajte nekoliko minuta i pogledajte aktuator te petlje i plovak njezina protokomjera.

Zatim dlanom opipajte dvije cijevi te petlje ispod letava. Vodič za otklanjanje kvarova na portalu DIYnot opisuje jednostavan test: polazna cijev treba biti topla, povratna osjetno hladnija. Ako su obje hladne, voda kroz petlju ne teče. Ako su obje jednako vruće, petlja je premalo prigušena i to je pitanje podešavanja, o kojem je riječ niže u tekstu.

Ako termostat ne pokazuje da traži toplinu, ili aktuator ne dobiva signal, kvar je u regulaciji: baterije u bežičnom termostatu, žica, ili razvodna kutija ispod razdjelnika. Nu-Heat, britanski proizvođač sustava podnog grijanja, u uputama savjetuje provjeriti klikne li relej u razvodnoj kutiji kad termostat zatraži toplinu i dobiva li kotao signal. Električni dio regulacije nije vodoinstalaterski posao; ako je kvar tamo, to vam kažemo odmah.

Kako znati radi li aktuator na razdjelniku?

Po glavi aktuatora. Kad termostat zatraži toplinu, glava se nakon nekoliko minuta vidljivo podigne ili se na njoj pojavi oznaka otvorenosti, ovisno o modelu. Nu-Heat navodi da glava treba biti podignuta nakon 3 minute traženja topline, a ako nije, aktuator se mijenja. Ne treba se čuditi sporosti: aktuator nije motor nego grijani element s voskom.

Većina aktuatora na razdjelnicima su takozvani normalno zatvoreni. Prema listovima proizvođača poput Polypipea, Salusa i ENGO-a, bez struje drže ventil zatvorenim, a kad dobiju napon, mali grijač zagrije vosak, vosak se širi i preko opruge pomakne iglicu ventila. Zato otvaranje traje minutama, a ne sekundama. Danfoss u istoj liniji proizvodi i normalno otvorene izvedbe, pa se logika „bez struje zatvoreno“ provjerava na oznaci konkretnog aktuatora.

Mnogi novi aktuatori isporučuju se s funkcijom prvog otvaranja: iz kutije su mehanički otvoreni, da se sustav može puniti i ispirati prije nego je regulacija spojena, a nakon prvog uključenja počnu raditi normalno. Kako se ta funkcija aktivira ovisi o modelu i piše u uputama.

Ako aktuator radi, a petlja i dalje ne teče, problem je ispod njega, u samom ventilu. Kad se aktuator skine, obično jednim prstenom ili kopčom, ispod je iglica ventila. DIYnot savjetuje usporediti njezin hod s iglicom petlje koja radi; ako stoji niže ili se pomiče manje, to je uzrok. Nu-Heat preporučuje iglicu poprskati silikonskim sprejom i nježno je pomicati gore-dolje dok ne proradi, uz izričito upozorenje da se ne koristi WD-40 ni drugo mazivo na bazi ugljikovodika. Iglica koja se ne oslobodi znači zamjenu umetka ventila, a to je posao za koji sustav treba rasteretiti ili petlju zatvoriti s obje strane.

Što pokazuju protokomjeri na razdjelniku?

Koliko vode teče kroz svaku petlju, obično u litrama u minuti. Dok sustav radi, plovak svake otvorene petlje treba stajati na nekoj vrijednosti, a ne na nuli. DIYnot navodi da u kućnim instalacijama to često bude 1 do 2 litre u minuti po petlji. Točna vrijednost za svaku petlju ipak ovisi o njezinoj duljini i potrebnoj toplini sobe, i trebala bi biti zapisana u projektu sustava.

Tri stvari koje protokomjer otkriva bez ikakvog alata:

• Plovak na nuli dok aktuator radi: petlja je zatvorena, ventil zapeo, protokomjer začepljen ili je u petlji zračni čep.
• Plovak koji drhti ili skače: zrak. Ambiente, proizvođač razdjelnika, u uputama to navodi kao znak zraka u petlji i niskog protoka.
• Plovak koji se ne vidi jer je staklo zamućeno ili smeđe iznutra: talog u sustavu. Protokomjer i dalje može raditi, ali je to znak da u vodi ima mulja, o čemu niže.

Protokomjer se na većini razdjelnika podešava okretanjem kapice ili prstena. Ne okreće se nasumce. Ako je petlja hladna, a plovak pokazuje normalan protok, podešavanje nije uzrok, i otvaranje do kraja samo će oduzeti vodu drugim prostorijama.

Zašto je pod mlak u cijeloj kući?

Zato što u sve petlje ulazi prehladna voda, ili je ukupno ne teče dovoljno. Kad su sve prostorije podjednako mlake, nema smisla tražiti po pojedinim petljama. Gleda se ono što im je zajedničko: temperatura polaza na razdjelniku, rad miješajućeg ventila i pumpe, tlak u sustavu i ono što kotao ili dizalica topline zapravo isporučuju.

Na razdjelniku s termometrima to se pročita za minutu. Polaz koji je tek malo topliji od povrata, a obje vrijednosti niske, znači da u pod ne ulazi dovoljno topline. Polaz koji je dovoljno topao, uz prostorije koje su ipak hladne, upućuje na protok, oblogu ili učinak. Tlak se čita na manometru kotla: ako je ispod granice koju proizvođač navodi, kotao se gasi ili pumpa uvlači zrak, i tu je početak cijele priče, opisane u tekstu zašto pada tlak u kotlu.

Kad isti kotao grije radijatore i pod, korisno je usporediti ih. Ako i radijatori slabo griju, uzrok je kotao ili tlak. Ako radijatori griju normalno, a pod ne, uzrok je u krugu podnog grijanja, najčešće miješajući ventil ili pumpa crpne grupe. Kod dizalice topline nema miješanja, pa se gleda polazna temperatura koju je dizalica namjestila i krivulja grijanja; to je postavka uređaja i radi je serviser dizalice.

Kako miješajući ventil može pokvariti grijanje poda?

Na dva načina. Može zapeti otvoren prema vrućoj strani, pa u pod ide voda temperature kotla, ili zapeti prema povratu, pa u pod ide voda koja je samo malo toplija od one koja se vraća. Prvo je opasnije za pod, drugo je češće razlog hladne kuće.

U raspravama na britanskom forumu Buildhub opisani su upravo ti obrasci: ventil koji je zapeo na vrućem položaju povlači velik protok iz kotla i može pregrijati pod, a ventil koji se sam zatvori kad povrat postane topao zaustavi protok u svim petljama odjednom. Isti izvori upozoravaju na zamku: kad kotao isporučuje premalo topline, termostatski miješajući ventil se otvori do kraja pokušavajući održati zadanu temperaturu, pa izgleda kao da je kriv ventil, a krivac je izvor topline.

Zato se ventil ne mijenja na prvu sumnju. Prvo se izmjeri što ulazi u njega s kotla, što izlazi prema podu i što se vraća. Tek kad brojke pokažu da ventil ne miješa kako je postavljeno, mijenja se termostatska glava ventila ili cijeli ventil. Pumpa crpne grupe provjerava se usput: ako se ne čuje i ne osjeća vibracija, a polaz je vruć samo do nje, ne radi.

Zašto je pod topao, a prostorija hladna?

Najčešće zato što toplina ne može dovoljno brzo proći kroz ono što leži na podu, ili zato što sustav nikad nije imao dovoljan učinak za tu prostoriju. Topao pod pod dlanom ne znači mnogo; pod na 24 stupnja već se osjeća toplim, a za staklenu stijenu prema sjeveru možda ne daje dovoljno topline.

Postoji i gornja granica. Prema normi EN 1264, kako je prenose Warmup i Schlüter, površina poda u prostoru gdje ljudi borave ne bi smjela biti više od 9 K toplija od zraka, što uz sobu od 20 °C daje 29 °C. U rubnoj zoni uz vanjski zid, široj do jednog metra, i u kupaonicama granica je 15 K. Sustav koji je projektiran blizu tih granica nema rezerve; ako se tome doda tepih ili debela obloga, zimi neće dostići zadanu temperaturu, i to nije kvar nego fizika.

Zato se kod topla poda i hladne sobe prvo gleda što je na podu, a zatim projekt: razmak cijevi, duljina petlje i proračunati učinak. Ako projekta nema, a prostorija je kroz više zima hladna uz sve ispravne dijelove, pomaže samo dodatni izvor topline u toj prostoriji, ne podešavanje razdjelnika.

Koje podne obloge idu na podno grijanje na vodu?

Keramika i kamen najbolje, jer imaju najmanji toplinski otpor. Parket i laminat mogu, ali uz uvjete proizvođača. Debeli tepih s podlogom je najgori izbor. Što je obloga deblja i izolacijskija, to je voda u cijevima morala biti toplija za isti učinak, a kod dizalice topline to znači i veći trošak.

Brojke postoje. EGGER, proizvođač laminata i parketa, traži da ukupni toplinski otpor cijelog sloja obloge s podlogom bude manji od 0,15 m²K/W. U britanskoj praksi otpor tepiha izražava se u togovima, a 1 tog je 0,1 m²K/W, pa je to 1,5 toga; upravo tu vrijednost britanski proizvođači navode kao preporuku iz EN 1264. Udruženje proizvođača podnog grijanja UHMA objavilo je testove prema kojima tepih i podloga zajedno do 2,5 toga ne kvare rad sustava, a BEAMA u svom vodiču upozorava da tepih od 2 toga može gotovo prepoloviti učinak u odnosu na pločice.

Tepisi na pločicama posebno su pitanje. Ambiente ih za podno grijanje ne preporučuje, jer dodaju otpor, a ispod debelog tepiha nakuplja se toplina, što na drvenom podu može dovesti do pregrijanih mjesta i deformacija. Tanji tepih na manjem dijelu sobe ne smeta mnogo; veliki debeli tepih preko pola dnevnog boravka objašnjava hladnu sobu bolje od bilo kojeg ventila.

Zašto podno grijanje tako sporo reagira?

Zato što cijev grije estrih, a tek estrih grije prostoriju. Nekoliko centimetara cementnog ili anhidritnog sloja ima veliku toplinsku masu, pa ga treba dugo zagrijati i dugo se hladi. Portal Homebuilding navodi da se sustav u estrihu obično zagrijava dva do tri sata, uz napomenu da svaki sustav reagira drukčije.

Iz toga slijede tri pravila korištenja. Duboko spuštanje temperature preko noći i jutarnje podizanje rijetko se isplate; pod se ohladi kasnije nego što očekujete i zagrije kasnije nego što vam treba. Drugo, termostat se ne podiže naglo za pet stupnjeva „da brže proradi“; to samo znači da će prostorija za nekoliko sati biti pretopla. Vodič na portalu Selectra savjetuje podizanje za jedan stupanj i jedan dan čekanja prije sljedećeg. Treće, grijanje se na početku sezone pali dok je u kući još ugodno, a ne nakon prvog hladnog vala.

Spor odziv nije kvar. Kvar je kad prostorija ni nakon dana stalnog rada ne dođe na temperaturu, ili kad je jedna soba pretopla dok je druga hladna. To je pitanje podešavanja petlji.

Što je balansiranje podnog grijanja i treba li ga?

Balansiranje je podešavanje protoka svake petlje tako da svaka prostorija dobije onoliko tople vode koliko joj treba. Treba ga, jer petlje nisu jednake duljine. Kratka petlja u maloj kupaonici ima malen otpor i, ako se ne priguši, povuče vodu koju trebaju duge petlje dnevnog boravka. Rezultat je pretopla kupaonica i hladan boravak, iako su svi dijelovi ispravni.

Wilo, proizvođač pumpi, objašnjava to ovako: pumpa se odabire prema najnepovoljnijoj, najduljoj petlji, a kraće se dodatno prigušuju dok sve ne dobiju potreban protok. Vrijednosti po petljama izračunavaju se u projektu i upisuju u dokumentaciju sustava; na terenu se zatim dotjeruju prema temperaturi povrata i stvarnoj ugodi u prostorijama.

Duljina petlje ima granicu. Proizvođači cijevi za cijev 16 × 2 mm najčešće navode do 100 metara po petlji, a Wilo spominje oko 120 metara, uz napomenu da dulja petlja traži jaču pumpu. Petlja koja je u gradnji ispala predugačka uvijek će biti najslabija na razdjelniku; to se podešavanjem može ublažiti, ali ne ukloniti.

Ako nemate projekt s vrijednostima, balansiranje se radi mjerenjem: temperatura polaza i povrata svake petlje, uz poznatu površinu prostorije. Nasumično otvaranje i zatvaranje protokomjera po principu „ovdje je hladno, otvorit ću“ gotovo uvijek pogorša neku drugu sobu.

Može li u podnom grijanju biti zraka?

Može, i češće nego u radijatorima, jer petlja u podu nema odzračni ventil kao radijator. Zrak izlazi samo na razdjelniku, kroz automatske odzračnike na vrhu letava, i samo ako ga protok donese do njih. Zato zračni čep u dugoj petlji može tjednima stajati i blokirati protok.

Zrak se prepoznaje po plovku koji drhti, po žuborenju u ormariću i po petlji koja grije pa prestane. Grant UK, proizvođač kotlova i sustava, u uputama savjetuje zatvoriti ostale petlje ili spustiti njihove termostate, tako da sav tlak pumpe ide u problematičnu petlju i pomakne zračni čep prema razdjelniku. Ako to ne pomogne, petlja se ispire: na polazu se pusti voda, na povratu izlazi, dok iz crijeva ne prestane izlaziti zrak.

Taj postupak traži zatvaranje petlji i slavine za punjenje i pražnjenje na razdjelniku, a nakon njega tlak u kotlu redovito padne pa se sustav dopunjava. Sam postupak dopune, i zašto se to ne radi preko svake mjere, opisan je u tekstu kako odzračiti radijator i dopuniti tlak.

Odakle mulj u podnom grijanju?

Iz kisika koji je ušao u vodu i iz metalnih dijelova sustava koji od toga hrđaju. Kod podnog grijanja postoji poseban put: plastična cijev bez kisikove barijere propušta kisik kroz stijenku. Cijev u podu ne hrđa, ali kotao, pumpa, radijatori i razdjelnik od čelika ili mjedi dobivaju svaki dan malo kisika, i iz toga nastaje mulj.

Današnje cijevi za podno grijanje, PE-RT, PE-X i višeslojne Alu-PEX, uglavnom imaju barijeru, tanki sloj EVOH-a koji prema proizvođačima poput Valroma i Wavina sprječava ulaz kisika i nastanak mulja. Starije instalacije, i one izvedene najjeftinijom cijevi, ne moraju je imati. Ako na cijevi u ormariću ne piše oznaka barijere, a protokomjeri su smeđi iznutra, vrijedi pretpostaviti da je nema.

Mulj se u podnom grijanju taloži u uskim prolazima: u protokomjerima, umecima ventila i izmjenjivaču kotla. Rješenje je ispiranje petlju po petlju, a ne cijelog sustava odjednom, jer voda uvijek ide putem najmanjeg otpora i zaobiđe baš začepljenu petlju. Nakon ispiranja korisno je ugraditi filtar mulja na povrat kotla i dodati inhibitor koji odobrava proizvođač kotla. Ako je cijev bez barijere, problem će se vraćati; tada se podno grijanje odvaja od kotla izmjenjivačem, o čemu se odlučuje na licu mjesta.

Zašto pada tlak u sustavu s podnim grijanjem?

Zbog istih razloga kao u svakom zatvorenom sustavu: voda izlazi kroz spoj, ventil, sigurnosni ventil ili cijev. Kod podnog grijanja prvo se gleda ormarić razdjelnika, jer su tamo deseci navojnih spojeva, a tek onda pod. Trag vode na dnu ormarića, bijeli kamenac oko spojeva ili zelenilo na mjedi pokazuju mjesto bez ikakvog instrumenta.

Ako u ormariću nema traga, petlje se na razdjelniku zatvaraju jedna po jedna i prati se tlak, pa se na petlji koja gubi vodu mjesto traži termalnom kamerom. Cijeli postupak, s time što se može napraviti sam, opisan je u tekstu o padu tlaka u kotlu. Pronalaženje mjesta u podu bez razbijanja poda na slijepo radimo u sklopu usluge detekcija curenja vode; otvara se tek kad dvije metode pokažu isto mjesto.

Kako se podno grijanje prvi put pušta u rad?

Polako i tek kad estrih to dopusti. Jedna britanska specifikacija za javne radove traži najmanje 21 dan za cementni estrih i 7 dana za anhidritni prije puštanja grijanja, a temperatura se zatim podiže postupno, prema uputama proizvođača estriha i cijevi. Prvo zagrijavanje, prema tumačenju norme EN 1264 koje navode proizvođači podova, nije sušenje estriha nego njegovo prilagođavanje na temperaturu.

Prije toga sustav se puni, odzračuje i ispituje tlačnom probom, i to dok je cijev još vidljiva, prije zalijevanja estrihom. Tlačna proba sa zapisnikom jedini je dokaz da je petlja bila ispravna u trenutku kad je zatvorena; kod kasnijeg curenja, zapisnik štedi dugu raspravu tko je kriv. Kad se gradi ili adaptira, podno grijanje ugrađujemo s tim redoslijedom, a cijena ugradnje je 21 – 38 € po kvadratnom metru, rad i osnovni materijal.

Koliko traju cijevi podnog grijanja?

Projektirane su za desetljeća, a stvarni vijek ovisi o temperaturi vode, tlaku i ispravnosti ugradnje. Nizozemska certifikacijska kuća Kiwa za cijevi od PE-RT-a i PE-X-a za podno grijanje koristi 50-godišnji temperaturni profil klase 4 prema ISO 10508: oko 20 godina na 40 °C, 25 godina na 60 °C i 2,5 godine na najviših 70 °C. To je projektna pretpostavka, a ne izmjereni vijek na terenu, i jamstva proizvođača su redovito znatno kraća.

Za vlasnika to znači sljedeće. Cijev u estrihu, ugrađena bez oštećenja i bez spojeva u podu, rijetko je razlog zbog kojeg sustav ne grije. Dijelovi razdjelnika, aktuatori, protokomjeri, umeci ventila, miješajući ventil i pumpa, troše se puno brže, ali se svi mijenjaju u ormariću, bez diranja poda.

Kako održavati podno grijanje na vodu?

Jednom godišnje, prije sezone, i uglavnom u ormariću razdjelnika. Sustav koji je jednom dobro podešen ne traži mnogo, ali traži da netko pogleda ono što se mijenja s vremenom.

1. Prije prvog paljenja provjerite tlak na manometru kotla dok je sustav hladan.
2. Otvorite ormarić i pogledajte ima li tragova vode, kamenca ili zelenila na spojevima.
3. Upalite grijanje, podignite termostate i za nekoliko minuta provjerite jesu li se podigle glave svih aktuatora.
4. Pogledajte plovke: stoje li na vrijednostima kao prošle godine, drhte li, je li staklo čisto.
5. Ako postoji filtar mulja na kotlu, neka ga serviser očisti na redovnom servisu kotla.
6. Zapišite temperature polaza i povrata s termometara razdjelnika, da sljedeće godine imate s čim usporediti.

Ventili koji cijelo ljeto stoje u istom položaju mogu zapeti, kao i termostatski ventili na radijatorima. Zato je dobro grijanje upaliti nekoliko dana prije nego što zatreba, dok se još može mirno pogledati što ne radi. Godišnji pregled instalacije, s pisanim nalazom, kod nas je 75 – 145 €.

Što mogu sam provjeriti prije nego nazovem?

Većinu onoga što se gleda u prvih deset minuta posjeta.

1. Koja prostorija ne grije, i je li cijela hladna ili samo dio.
2. Traži li termostat te sobe toplinu i radi li mu baterija.
3. Je li se glava aktuatora te petlje podigla nekoliko minuta nakon toga.
4. Što pokazuje plovak te petlje, u usporedbi s ostalima.
5. Je li polazna cijev te petlje topla, a povratna hladnija.
6. Koliki je tlak na kotlu i je li ga ove sezone trebalo dopunjavati.
7. Griju li radijatori, ako ih isti kotao grije.

Ono što ne treba raditi: odvijati protokomjere ili umetke ventila dok je sustav pod tlakom, podmazivati iglice WD-40 sprejom, okretati sve protokomjere do kraja, dizati temperaturu kotla na najviše „da pod konačno proradi“, i bušiti pod da se vidi gdje je cijev. Prva i zadnja stvar završe vodom na podu, a srednje tri pomaknu kvar u drugu prostoriju.

Kada treba zvati odmah?

Kada iz ormarića razdjelnika curi u mlazu ili kaplje toliko da se skuplja na podu, kada se na podu, parketu ili stropu ispod pojavi mrlja koja raste, ili kada tlak u kotlu padne pola bara ili više u jednom danu. Tada se kotao gasi, zatvaraju se kuglasti ventili ispod razdjelnika ako postoje, i zove se. Za vodu koja već radi štetu postoje hitne intervencije.

Pod koji je pregrijan, toliko da je bosoj nozi neugodno, također ne čeka termin, jer upućuje na miješajući ventil koji propušta vruću vodu kotla; dok netko ne dođe, krug podnog grijanja se gasi. Sve ostalo, hladna soba ili spor odziv, može pričekati dogovoreni dolazak.

Što s podnim grijanjem u apartmanu ili kući za odmor?

Tu je glavni problem što nitko ne gleda. Kuća ili apartman zimi stoje prazni, grijanje radi na niskoj temperaturi ili je ugašeno, a kvar se otkrije tek kad stignu prvi gosti ili vlasnik. Ako je u međuvremenu curio spoj na razdjelniku, šteta je u podu i u zidu iza ormarića.

Za takve objekte vrijedi isto što i za kotao: prije zatvaranja zapisati tlak i fotografirati razdjelnik s položajem plovaka, a nekoga tko dolazi u objekt naučiti gdje je ormarić i koji je broj na manometru normalan. U Puli, Medulinu, Rovinju i Poreču, gdje mnogi vlasnici zimi nisu na licu mjesta, to može preuzeti netko drugi: u sklopu održavanja instalacija za iznajmljivače radimo pripremu za sezonu i zatvaranje objekta, uključujući pregled razdjelnika.

Koliko košta popravak podnog grijanja na vodu?

Ovisi o tome gdje je kvar, i zato nema jedne cijene. Najčešće je to jedna ili dvije stavke iz cjenika.

Izlazak izvan Pule naplaćuje se posebno, 45 – 70 € do 25 km. Aktuatori, termostati, protokomjeri i miješajući ventili imaju svoju cijenu dijela, koja ovisi o proizvođaču razdjelnika, pa je ne navodimo unaprijed. Popravci unutar kotla ili dizalice topline, uključujući krivulju grijanja i pumpu u uređaju, posao su ovlaštenog servisera proizvođača.

Kako radimo kad nas pozovete zbog podnog grijanja?

Prvo telefon: koje prostorije ne griju, kakav je izvor topline, griju li radijatori, što pokazuju plovci. Na licu mjesta radimo u ormariću: aktuatori, ventili, protokomjeri, temperatura polaza i povrata po petljama, miješajući ventil i pumpa crpne grupe. Ako je kvar u električnoj regulaciji ili unutar uređaja, kažemo to i ne diramo ga. Opis svih zahvata na grijanju je na stranici grijanje i topla voda.

Ako vam podno grijanje na vodu ne grije u Puli, Medulinu, Rovinju, Poreču ili okolici, nazovite 097 610 8708.